Sunovrat desnice dogodio se zbog nekoliko razloga

Ovomjesečni HRrjting donosi sljedeće rezultate za rejting političkih stranaka u zemlji: HDZ 27,5%, SDP 22,5%, Možemo 8,71%, Most 6,04%, Domovinski pokret 3,1%, DOMiNO 2,1%, Centar 1,7%, IDS 1,4%, Odlučnost i pravednost 1, 2 0%, HSS 1,0%. One ispod 1% uistinu nema smisla ni spominjati. Primjetan je - držimo li se uobičajene podjele koliko god bila neadekvatna - trend rasta za tzv. lijeve te pada za tzv. desne stranke. Pada čak i HDZ, doduše neznatno, dok SDP raste, tako da je razlika između te dvije stranke tek 3%, a još ne tako davno iznosila je desetak postotaka. Pravu katastrofu doživio je Domovinski pokret koji je još prije tri mjeseca bio treći po redu s rejtingom od 7, 50%! Radićev DOMiNO kao nova stranka ima 2,1 %, on jedini od desnih stranaka ne pada jer mu je ovo prvi put da je obuhvaćen istraživanjem.

Iako hrvatske anketne kuće nisu pretjerano pouzdane i poslovično vuku na lijevo, nemoguće je ne uočiti da desnica uistinu slabi. Pogledamo li i stranke ispod 1%, onda ispada da su ljevica (40,52%) i desnica (41, 70%) trenutno izjednačene uz uistinu neznatnu prednost desnice, oko 1%. Iz iskustva znamo da je tako loš omjer za desnicu bio iznimno rijedak od devedesetih godina naovamo. Uzme li se u obzir da je dio onoga što brojimo u desnicu skloniji suradnji s SDP-om nego s HDZ-om i DP-om, primjerice Most, postaje jasno da bi izbori u ovom trenutku na vlast doveli ljevicu premda razočarani domoljubi drže da je i ovako na vlasti ljevica.

Sunovrat desnice dogodio se zbog nekoliko razloga. Prvi je svakako nesposobnost malih stranaka desnice da nađu neku formulu zajedničkog nastupa. Drugi je taj da stranke koje čak i uspiju postati prepoznatljive i dobiti respektabilan broj glasova, ne uspiju sačuvati pragmatično jedinstvo, nego se raskole zbog osobnih animoziteta kao što je bio slučaj s Domovinskim pokretom. Naravno, ovakve podjele na desnici potiču mediji te HDZ zbog svojih razloga, ali krivica je na njima, strankama desnice, jer se takvim poticajima sa strane ne uspijevaju oduprijeti. No, uz navedene razloge koji su manje-više poznati, postoje i dublji razlozi koje, bojim se, pripadnici hrvatske desnice uopće nisu osvijestili.

To je anakronizam njihovih proklamiranih politika, koji ih sve više udaljava od birača, osobito mlađih. U korijenu toga nesporazuma između ostalog jest i činjenica da su lijevo i desno postale anakrone i neodgovarajuće oznake te da su rodno mjesto današnjih nazovilijevih politika u svijetu korporacijski i financijski centri moći, a u Hrvatskoj su krinku ljevice navukle projugoslovenske snage, mahom proistekle iz struktura moći bivše države. U toj pomaknutoj optici tobožnje lijeve ideje svojataju elite i bogati, dok desničaranje prepuštaju sirotinji. Koja spas od aktualnih i dolazećih prijetnji pokušava naći u okrilju snažne nacionalne države.

Međutim, nacionalna država, osim kakve-takve zaštite državljana od izloženosti samovolji, nasilju ili krajnjem siromaštvu, vrlo je važna, štoviše nužna za očuvanje demokratskog poretka, koji je u suvremenom svijetu itekako ugrožen. Demokracija, naime, može funkcionirati samo u zajednici koja se temelji na stanovitom afektivnom jedinstvu. Zato je bila moguća u Ateni, a nije u Rimskom Carstvu. Stoga je iznimno važno razvijati takve politike koje će razumjeti duh vremena, iznalaziti adekvatne odgovore na suvremene izazove te u globalnom okruženju znati zaštiti čovjeka, društvo i državu. Na domaćoj sceni, na žalost, ne vidim političke snage koja bi takve politike umjela uopće osmisliti, a da i ne govorimo o snazi i sposobnosti za provedbu takvih politika. Hoće li se takve snage – ako se i kada se pojave – zvati desnicom ili nekako drukčije, nije ni važno.

Damir Pešorda
Hrvtaski tjednik