Slamanje hrvatskog nogometa
Prvo riječ-dvije o demokratizaciji kao takvoj. Prije nekoliko desetljeća demokraciji smo težili i sve nade na društvenopolitičkom planu u nju polagali. S vremenom nam je nekako omrznula, štoviše postala je više sinonim za nametanje političkog smjera i društvenih odnosa izvana nego stvar inherentnog društvenog razvoja. Demokratizacija je najčešća izlika Sjedinjenih Američkih Država za intervencije diljem svijeta, a pod egidom demokratizacije i Europska je unija muštrala poslušnu Hrvatsku do iznemoglosti posljednjih dvadeset i nešto godina. Danas malotko nije svjestan da tzv. demokratizacija ne znači nužno više demokracije. Naprotiv! I drugo, možda još važnije, demokracija u nekim sferama života nije sama po sebi dobra, štoviše ni poželjna. Tako, primjerice, u nogometu nema mjesta za demokraciju, tu su presudni novac i kompetencije.
Ovih dana tiskovine i elektronski mediji puni su demokratizacije Dinama. Biralo se 25 novih članova Skupštine NK Dinamo, uz postojećih 35 koje navodno kontrolira aktualna uprava na čelu s Mirkom Barišićem. Na izborima su sudjelovale dvije liste, Zajecova pod nazivom ''Dinamovo proljeće'' i lista koju predvodi Otto Barić mlađi pod nazivom ''Dinamo iznad svih''. Pobijedila je lista ''Dinamovo proljeće'' Velimira Zajeca s gotovo 90 posto glasova. Uvjerljiva pobjeda Zajecove liste slavi se kao pobjeda demokracije, ma što to značilo u konkretnim okolnostima u Dinamu. Priča, naravno, još ni izbliza nije gotova, glavni sraz u tom procesu ''demokratizacije'' tek predstoji, a to je sraz oko mjesta predsjednika kluba za koje se, izvjesno je, natječu Velimir Zajec i Mirko Barišić. Mainstream mediji Zajecovu pobjedu u tom srazu tumače kao pobjedu demokracije i spašavanje Dinama iz kandži ''međugorskog bjegunca'', dok bi eventualna pobjeda ostarjelog Barišića, po njima, značila dalju agoniju i nastavak Mamićeva utjecaja na Dinamo. Premda je upravo Barišić bio uspješni predvodnik eliminacije Mamićeve struje iz upravljanja maksimirskim klubom.
Tako otprilike trenutno stoje stvari u Dinamu, no prava svrha i cilj tih previranja u Dinamu jest nešto sasvim drugo. Cilj nije stvoriti efikasniji i funkcionalniji nogometni klub nego jedan uspješni klub oslabiti do mjere da ga preuzmu one iste snage koje su svojedobno najavile ''isušivanje močvare''. To njihovo isušivanje ima bezbroj lica – čas su to izgredi na utakmicama reprezentacije, čas crtanje svastike na Poljudu, čas čudnovato preuzimanje Hajduka, sada pak preuzimanje Dinama – ali uvijek isti cilj: slamanje hrvatskog nogometa kao jednog od rijetkih preostalih prostora nacionalne samoidentifikacije i nacionalne euforije. Spletom okolnosti Zajec je sudjelovao u prvoj detuđmanizaciji Dinama, odnosno ekspresnoj tranziciji Croatiae u Dinamo, a kasnije se potvrdilo da je svaki oblik tzv. detuđmanizacije, zapravo bio u funkciji dekroatizacije, stoga i njegov najnoviji povratak u Dinamo ne sluti na dobro. Ne toliko zbog njega samoga, on osobno vjerojatno je dobronamjeran, ali, bojim se, da oni koji vuku konce iz sjene nisu te da i s njim imaju neke namjere kojih on ne mora biti ni svjestan. Uostalom, u tom polaganom prepariranju Dinama svoju je epizodnu ulogu odigrao i nedvojbeno dobronamjerni Dario Šimić, a da vjerojatno ni do danas nije u potpunosti svjestan što je i za koga odigrao.
Istodobno s preuzimanjem Dinama traje i podgrijavanje navijačkog sukoba na relaciji sjever – jug Hrvatske. Curenjem neprimjerenih snimaka iz VAR-sobe htjelo se i uspjelo stvoriti ozračje netrpeljivosti i sukoba. Predsjednik Komisije nogometnih sudaca HNS-a Bruno Marić podnio je ostavku na svoju dužnost, ali time se duhovi neće smiriti jer je pravi cilj destabilizacija HNS-a i reprezentacije pred predstojeće Europsko prvenstvo u nogometu kako bi Hrvatska na tom prvenstvu postigla što lošiji rezultat, što bi, nadaju se zakulisni lutkari, pospješilo planirane promjene u HNS-u nalik onima koje se upravo provode u Dinamu, a odavno su provedene u Hajduku. Gdje jedino još obični navijači čuvaju onaj poznati hrvatski žar, koji krasi Torcidu kao i ostale navijačke skupine u Hrvatskoj, premda se i njih danonoćno truje nesnošljivošću prema Zagrebu i Dinamu. Uostalom, i spomenuta afera oko snimaka iz VAR-sobe iskonstruirana je upravo u tu svrhu. U predstojećem periodu takvih će provokacija biti sve više, a vrhunac je vjerojatno tempiran pred Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj u lipnju ove godine.
Damir Pešorda
Hrvatski tjednik