Ministri su postali brzohabajuća roba

Pričalo se svojedobno da je u jednom periodu i Franjo Tuđman imao problema s nalaženjem ministara. Jednoga su, legenda kaže, na brzinu unovačili doslovce na placu. Bješe li Dolac ili neki drugi plac, ne bih vam znao reći, a ministar ionako nije važan. Drugoga su kao povratnika s puno sitne dječice namjestili ni manje ni više nego na ministarsku fotelju. Kažu da je dinarska struja u HDZ-u držala kako je ''sebav čoviku pomoći''. Kasnije se isti domogao velike moći i još većeg bogatstva, ostavio ženu i djecu te se nameračio na muške. Jesu li mu dobroželitelji pomogli ili odmogli, to je već filozofsko pitanje. Nekoć i moralno dok se o moralu u zemljici Hrvatskoj još ozbiljno sudilo. Otkako se na vlast popeo Tuđmanov antipod po politici, no pandan po moći u stranci i državi Andrej Plenković, opet se nešto čudno počelo događati s ministrima. Ne da ih teško nalaze, to ne, ali se izvanredno brzo troše.

Tko se još sjeća, recimo, Šprlje, Murganićke ili Tolušića? Dobro, na Tolušića su nas podsjetili ovih dana. S vremena na vrijeme, zahvaljujući crnoj kronici, prisjetimo se Gabrijele Žalac, Lovre Kuščevića i Darka Horvata. Ministri su postali brzohabajuća roba. Tako nas ovih dana jedan portal podsjeća da je nakon odlaska Zdravka Marića ''od Plenkovićeve vlade iz 2016. ostalo je samo troje ministara.'' I to: Tomo Medved, Davor Butković i Nina Obuljen Koržinek. Ako je to najbolje što imamo, onda i ne zaslužujemo da nam bude imalo bolje nego što nam jest. Međutim, moguće je da natprosječna trošivost ministarskog materijala, kakav god on bio, plod i stanovite namjere, a ne samo nekvalitete toga materijala. Nekoć ugledna i jaka imena HDZ-a provučena kroz flajšmašinu ustoličenja i detronizacije uz medijsku halabuku postala su politički mrtvaci, a neki, bogme, i upoznali Remetinac iznutra.

Je li jedan od najdugovječnijih Plenkovićevih ministara, Zdravko Marić, osjetio da mu se sprema nešto slično pa pokušao zgibati na vrijeme ili se jednostavno umorio, teško je znati. No, najgore će za sve nas biti ako je taj bistri financijaš na vrijeme umakao od dolazeće krize koja vonja na posvemašnju propast. Na vrijeme za svoj renome uspješnog ministra financija, a ne za nas, naravno. Bilo kako bilo, njegovom odlasku ne vesele se čak ni zagriženi protivnici hadezeovske vlasti, kao da slute da se nešto gadno iza brda – da ne kažem iza Karpata - valja. Po dobrom starom običaju hrvatskih medija Marićevoj zamjeni, Marku Primorcu, već su pronašli prvu aferu i prije nego je stupio na dužnost. Pišu da se sa suprugom cijepio preko reda. Ako mu je to najveći grijeh, onda je čist kao suza. Barem za hrvatske prilike.

Evo je neki dan isplivala afera s Milanovićevom suprugom i njezinim osebujnim načinom utjerivanja petica za svoga mlađeg sina. Pa nikome ništa. S gotovo dva mjeseca odgode saznali smo da je mlađi Tedeschi, predstavljajući se kao pripadnik Plenkovićeva osiguranja, telefonom zaustavio trajekt za jedan naš otok dok on stigne jer je kasnio.

Znakovito je da su mediji o tomu sramežljivo izvijestili s gotovo dva mjeseca zakašnjenja kada se stvar nije više mogla zataškavati. Još znakovitije jest to da nitko uopće nije ni postavio pitanje kako bi to bilo opravdano da trajekt čeka ako bi to tražio pravi pripadnik Plenkovićeva osiguranja, a ne razmaženi bogataški sin. Naime, cijeli je problem sveden na lažno predstavljanje, a ne na činjenicu da pripadnici bilo čijega osiguranja kao privatne osobe ne bi smjeli imati nikakve prednosti pred drugim građanima. Sve u svemu, malo ili veliko guranje preko reda je naš nacionalni sport pa je logično da se i ministri bave njime.

Od nelagode zbog spomenutog Marićeva odlaska, građane još veća zebnja obuzima od ovih koji ostaju. Evo, ministar Grlić Radman za Rezoluciju njemačkog Bundestaga o BiH, u kojoj se osuđuje Hrvati i Srbi u BiH kao separatisti, tvrdi da ne predstavlja službeni stav Njemačke! Debakl Plenkovićeve politike prema BiH ovako glupave izjave ne mogu prikriti, ali nam zato mogu ukazati na koliko se nisku razinu srozala retorika hrvatskih ministara, sve bljeđih figura u opskurnom teatru apsurda. Odlaskom Zdravka Marića, koji je dobrom dijelu građana unatoč svemu ulijevao povjerenje, ostaje sam Plenković okružen hrpicom bezličnih poltrona te Tomom Medvedom i Ninom Obuljen Koržinek kao svojevrsnom karikaturom lijevog i desnog krila. S takvim krilima nemoguće je uzletjeti.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik