Priznajem, Hrvat sam!
U izdanju lista Frankfurter Allgemeine Zeitung od 19. svibnja 2011. je u rubrici "Tuđa pera" objavljen komentar kršćanskodemokratskog zastupnika u njemačkom Bundestagu i dopredsjednika Njemačko-Hrvatske parlamentarne skupine, Klaus-Peter Willscha, gdje je već naslov provokativan: Mrtvačka sinoda u Haagu (Die Leichensynode von Den Haag). Autor na početku podsjeća na bizaran događaj iz crkvene povijesti kada je 897. tadašnji papa Stjepan VI. upriličio sudski proces - protiv svog pokojnog prethodnika na prijestolju sv. Petra, Formozusa kako bi ojačao vlastiti legitimitet. Mrtav papa je doista izvučen iz groba, navučena mu je papinska odora - i stavljen je pred sud gdje se od početka znalo, kakva će biti presuda: kriv je.
Willsch piše kako se praktično ista stvar dogodila i na Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Haagu 15. travnja 2011. Tog dana je taj sud proglasio krivim pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana da je planirao i proveo protjerivanje pobunjenih Srba prilikom ponovnog preuzimanja područja u Hrvatskoj koja su bila pod srpskom okupacijom. Utoliko je sud, misli komentator, mrtvog Tuđmana stavio u istu razinu s drugim mrtvacom, Slobodanom Miloševićem i konstatira:
"Ova presuda je gnjusna, nepravedna i opasna."
Willsch potom obrazlaže sva tri svoja navoda. Naslov ovog teksta je zapravo naslov moje knjige iz 2005. godine. Na koricama je bila potjernica s Divljeg zapada s mojom slikom, a uz ono poznato "Wanted" stajalo je i ime zločinca za kojim je izdana potjernica: "Hrvat". Poruka je više nego očita:
Sud u Haagu je rasistički sud na kome je dovoljno nekome dokazati da je Hrvat! A jasno je da je svaka takva presuda i gnjusna, kako je to ocjenio Klaus-Peter Willsch.
Predmet Kordić
Upravo opisano se doista i dogodilo u predmetu Kordić. U prvostupanjskoj presudi bilo je navedeno niz konkretnih zločina zbog kojih je Kordić osuđen. Za to mu je određena kazna od 25 godina!
Njegovi odvjetnici su u žalbi dokazali da je Kordić nevin po svim tim konkretnim zločinima. U drugostupanjskoj presudi su uvažili sve što su odvjetnici dokazali, zadržali se na jednoj jedinoj (koja nema veze sa zdravom pameti) i presudili: 25 godina!
Drugim riječima, Kordiću su dokazali jedino ono što su i mogli: Hrvat je. I to izuzetan! Pa je i kazna jednog rasističkog suda tome i primjerena, zar ne?
Suđenje Gotovini i Markaču
Scenarij se trebao ponoviti i na suđenju generalima Gotovini i Markaču. Međutim, odvjetnički tim je Sudu zagorčao posao, pa se cijela priča ponovila već u prvostupanjskoj presudi. Odvjetnik generala Gotovine Luka Mišetić zapravo pokazuje kako su oni uspjeli opovrgnuti sve (smislene) optužbe protiv naših generala:
- Raspravno vijeće je zaključilo da hrvatski vojni i politički vrh nije namjeravao dopustiti zločine poput spaljivanja, pljačke, ubijanja, nečovječnog postupanja, itd
- Hrvatske državne institucije (MUP, Vojna policija, DORH, sudstvo, HV) nisu imale politiku da ne istražuje zločine.
- Raspravno vijeće nije osudilo generala Gotovinu za zapovjednu odgovornost (...).
- Raspravno vijeće je zaključilo da su transkripti sa sastanka na Brijunima, kao i Gotovinina naredba za napad u Oluji dvosmisleni te da je sudcima ostao jedino zaključak:
- Raspravno vijeće treba vidjeti rezultate operacije Oluja kako bi ustvrdilo je li bilo udruženog zločinačkog pothvata, kao i jesu li brijunski sastanak i Gotovinina naredba za napad bili protuzakoniti.
- Raspravno vijeće je zaključilo da iako je hrvatsko političko i vojno vodstvo bilo protiv takvih zločina, da je Gotovina kriv za ove zločine, kao i da su ubojstva, paljenja, pljačke i ostalo "prirodna i predvidiva posljedica" zločinačkog plana da se topničkim napadima Srbi natjeraju na odlazak.
- Raspravno vijeće je zaključilo i da zbog toga što je Gotovina znao da Srbi odlaze pod topničkom paljbom, da je trebao znati da će neki Srbi ostati u "Krajini" te da je zbog toga trebao znati da će biti prilika za zločine, zbog čega su isti bili "prirodne i predvidive posljedice" zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja.
Drugim riječima, po međunarodnom pravu i Ustavu država ima pravo i obvezu osloboditi okupirani teritorij, ali oni su ti koji ce ocijeniti ima li to pravo i Hrvatska! Zaključuju da se to nije trebalo koristiti u hrvatskom slučaju jer je postojala mogućnost da se naudi Srbima. Oni jesu okupatori, ali ipak se radi o bićima više vrste, zar ne?
Dakle, ponovio se slučaj Kordić. I Gotovini i Markaču je dokazano da su izuzetni Hrvati i odredjene su im i tome primjerene kazne. A odvjetnici su napadnuti od strane "vučjeg čopora", jer su onemogućili Sudu da nam cijeli svoj rasistički postupak sprovedu u dva čina! Bit ce zanimljivo vidjeti kako će sada izgledati taj drugi čin, zar ne?
Akademik Josip Pečarić
POVEZNICA