Srbi kao zečevi

U svom tekstu s Okruglog stola HIP-a [1] spomenuo sam kako je predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske profesor emeritus Željko Horvatić ismijao tvrdnju "kolega" iz Haaga kako nisu sudili Hrvatskoj, a osudili su cijeli državni i vojni vrh – i žive i mrtve.

Odvjetnik generala Ante Gotovine, Luka Mišetić zapravo to samo potvrđuje kada kaže: [2]

Raspravno vijeće je zaključilo da, iako je hrvatsko političko i vojno vodstvo bilo protiv takvih zločina, da je Gotovina kriv za ove zločine, kao i da su ubojstva, paljenja, pljačke i ostalo "prirodna i predvidiva posljedica" zločinačkog plana da se topničkim napadima Srbi natjeraju na odlazak. Raspravno vijeće je zaključilo i da zbog toga što je Gotovina znao da Srbi odlaze pod topničkom paljbom, da je trebao znati da će neki Srbi ostati u "Krajini" te da je zbog toga trebao znati da će biti prilika za zločine, zbog čega su isti bili "prirodne i predvidive posljedice" zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja.

Da, u pravu je Horvatić. Doista je idiotska konstrukcija kako je hrvatsko političko i vojno vodstvo bilo protiv takvih zločina, ali je Gotovina kriv jer su ti zločini dio zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja. Mišetić nas također upozorava da je to, po tom "sudu", postignuto zahvaljujući djelovanju 65 granata (pet posto) koje su pale izvan granice od 200 metara udaljenosti od vojnog cilja, odnosno 13 granata (jedan posto) izvan granice od 400 metara i da čak Vijeće nije pronašlo čvrst dokaz da je ijedna osoba ubijena ili ozlijeđena u prekomjernom granatiranju u Oluji. Dakle niti ona jedna jedina za koju se smatra da je postojala.

Dakle, zločinački plan se sastojao u tome, kako tvrdi Sud u Haagu, što su tvorci zločinačkog plana znali da je dovoljno nekih 65 projektila da se cijela vojska i cijelo pučanstvo neke tzv. države natjera u bježaniju! Naravno da sutci to ne misle za bilo koju državu već tako misle zato što se radi o srpskoj državi!

Kada sam to pročitao strašno sam se zabrinuo zbog svoje krivnje u takvom razmišljanju Suda u Haagu.

Zašto? Čini mi se da su se u Haagu rukovodili mojim tekstom iz 1996. godine "Vukovar i Galipolje" u kome je na drugačiji način dano objašnjenje ove bježanije izazvane s 65 odnosno 13 granata: [3]

Crnogorski nezavisni tjednik Monitor u tekstu "Vukovarsko Galipolje" povezuje Vukovar i Galipolje. I zaista su ta dva simbola povezana mnogim nitima. Na Galipolju su Englezi žrtvovati Australce i Novozelanđane. Gubici među njima su bili ogromni - naravno ne i među Englezima. A Vukovar je srpsko Galipolje jer su Srbi imali daleko više žrtava od branitelja iako "je za vrijeme borbi JNA, zajedno sa srpskim paravojnim formacijama, koncentrirala oko grada snage jačine 30.000 do 50.000 ljudi, dok je branitelja Vukovara bilo između 1500 i 1800 ljudi.

Prednost srpske strane u tenkovima i topovima bila je upravo nevjerojatna 100:1 (...) pobjeda, uz ovakav odnos snaga, međutim, uvrštena je u program proučavanja unutar tzv. jugoslavenskog školskog sustava i smatra se svijetlim primjerom". Monitor piše i o Ovčari i svemu što je uslijedilo nakon "svijetle" pobjede.

Naravno, onaj tko malo bolje poznaje srpsku povijest znat će da je veličanje takve pobjede kod Srba nešto najnormalnije. Iz jednostavnog razloga što to jest pobjeda. A Srbi nemaju pobjeda kojima se mogu dičiti u ratovima koje su vodili sami. Još krajem prošlog stoljeća zaratili su s Bugarima i bili poraženi za nekoliko dana. Dali su povoda i za Prvi svjetski rat. I tu su imali nekoliko "pobjeda" na početku rata kojima se ponose na isti način kao i s Vukovarom. Naime, tada su Hrvati u austrougarskoj vojsci bacali oružje i s podignutim rukama bi išli predati se svojoj "braći". A braća bi ih poubijala. Na isti način na koji se Monitor čudi slavljenju "pobjede" u Vukovaru, Srbima se čudio Krleža za slavljenje ovih pobjeda iz I. svjetskog rata. Ali, pitam se ja, pa čime onda da se pohvale. Pa u Vukovaru se ona šačica ljudi branila i odoljevala tolikoj sili 3 mjeseca, a u ovim pobjedama u Prvom svjetskom ratu ubijani su ljudi s rukama dignutim uvis! A ima još jedna stvar. Danas se parafraziraju Miloševićeve riječi i kao "Srbi ne znaju da rade, ali znaju da bježe". Zaista, vukovarska epopeja hrvatskih ratnika, doprinijela je da četiri godine kasnije vidimo kako cijela srpska vojska iz tzv. "Krajine" bježi zajedno s narodom. Ipak tu se radi samo o "Krajini", dok je u I. svjetskom ratu bježala cijela cjelcata srpska vojska preko Albanije u Grčku. Istina, cijeli narod nisu tada mogli povesti sa sobom, jer ne bi uspjeli pobjeći. Visoke i surove su albanske planine.

Zanimljivo je vidjeti da je Agencija Sensebas sada objavila transkripte sjednice Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja. Milošević kaže: [4]

Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?

Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. Da smo istog tog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve putove u bežaniji zajedno sa stanovništvom. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!

Očito sutci u Haagu nisu povjerovali Miloševiću nego meni (vjerojatno zato što sam u međuvremenu postao akademik, zar ne?). Zapravo, logično su u Haagu zaključili da je vjerojatno sam Gotovina i oni koji su s njim sastavili zločinački plan, za razliku od Miloševića koji je vjerovao da „Srbi ne znaju da rade ali znaju da se biju", znali isto ono o čemu sam i ja pisao. Zato je njihova presuda i bila logična. Naši generali su za svaku od onih 65 granata dobili pravednih nekih pola godine zatvora, odnosno za svaku od onih 13 nekih godinu i pol do dvije.

Akademik Josip Pečarić

[1] drugi dio tog izlaganja tiskan je na Portalu HKV-a, 18. svibnja 2011.

[2] index.hr, 17. svibnja 2011.

[3] J. Pečarić, "Vukovar i Galipolje", Dom i Svijet, informativni tjedni prilog za iseljenike, br. 111, Večernji list (inozemno izdanje), 3. lipnja 1996.

[4] Portal "Jutarnjeg lista", 18. svibnja 2011.