Biskup Košić pozvao na molitvu za branitelja Sunje generala Praljka i petoricu sunarodnjaka iz BiH
Dragi prijatelji,
Još jednom vas podsjećam na naše drugo pismo VS UN-a o Hrvatima u BiH. U tom pismu, kojega imate i na engleskom jeziku, dan je cijeli završni govor generala Slobodana Praljka.
Iako sam to pismo poslao članicama VS, kao i većini veleposlanstava u RH, itekako bi bilo važno da ga šaljete na što više adresa: svojim vladama, veleposlanstvima u vašim državama, članicama VS UN-a, generalnom tajniku UN-a, itd.
Pridružimo se i na taj način Sisačkom biskupu dr. sc. Vladu Košiću koji je uputio otvoreno pismo svećenicima kojim ih poziva da ujedine vjernike u molitvi za oslobađajuću presudu generalu Slobodanu Praljku, branitelju Sunje, ali i za svu šestoricu optuženih bosanskohercegovačkih Hrvata za koje tužiteljstvo traži kaznu od ukupno 220 godina zatvora. Tim najvećim procesom pred Haaškim sudom, kao što vam je poznato, obuhvaćeni su nekadašnji čelnici bosanskih Hrvata i Herceg Bosne, zapovjednici HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Čorić, šef Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić i ministar obrane Bruno Stojić.
Biskup Košić na internetskoj stranici biskupije napisao je sljedeću poruku svećenicima:
"Prečasni/velečasni gospodine!
Molim Vas da u nedjelju, 10. ožujka pozovete vjernike na molitvu i post za naše sunarodnjake iz Bosne i Hercegovine koji su optuženi na međunarodnom sudu u Den Haagu. Oni čekaju presudu ovog proljeća. Među njima je i branitelj naše Sunje, general Slobodan Praljak. Optužnica ne tereti samo njih osobno nego i našu domovinu, Republiku Hrvatsku, stoga je važno da se ujedinimo svi u molitvi dobrom Bogu da presuda bude pravedna.
Sv. Pavao nas potiče – i tome se pridružujem i ja ovim poticajem svima vama, dragi moji vjernici: „Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za sve koji su na vlasti da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti." (1 Tim 2,1-2)
Pozdrav i svako dobro od Gospodina."
Na značenje ovog suđenja za Hrvatsku upozorava i dr. sc. Josip Jurčević u tekstu U očekivanju prvostupanjske presude protiv šestorice Hrvata iz BiH objavljenom u „Vijencu", a koji prenosi Hrsvijet, 10. 03. 2013.
... u strogo nadziranoj hrvatskoj javnosti godinama je sve više prikrivana činjenica da nad poviješću i budućnosti hrvatske države visi i nadalje još teži i pogubniji kamen, tj. sudski proces protiv šestorice Hrvata iz BiH (Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića). Haška mreža (Jurčević je prethodno i definira: „protuhrvatska Haška mreža se sustavno sve gušće plela od Haaga do institucionaliziranih političkih, pravosudnih, medijskih, kulturnih, obrazovnih i inih hagića u Hrvatskoj.
Haaška mrežaCjelokupna Haška mreža stvarno se i duhovno najviše hranila dvama sudskim procesima; jednim koji se donedavno vodio protiv trojice generala Hrvatske vojske te drugim koji se još vodi protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine.") javnosti je u Hrvatskoj nametnula zabludu kako je haški sudski proces protiv „šestorice" nevažan ili manje važan za Hrvatsku. Istina je upravo obrnuta, odnosno sudski proces protiv šestorice Hrvata iz BiH u svakom pogledu je najvažniji za hrvatsku povijest i budućnost.Cjelokupna Haška mreža stvarno se i duhovno najviše hranila dvama sudskim procesima; jednim koji se donedavno vodio protiv trojice generala Hrvatske vojske te drugim koji se još vodi protiv šestorice Hrvata iz Bosne i Hercegovine.") javnosti je u Hrvatskoj nametnula zabludu kako je haški sudski proces protiv „šestorice" nevažan ili manje važan za Hrvatsku. Istina je upravo obrnuta, odnosno sudski proces protiv šestorice Hrvata iz BiH u svakom pogledu je najvažniji za hrvatsku povijest i budućnost.
Jedina ključna točka optužnice svakom od šestorice Hrvata iz BiH glasi da su navodno pripadnici „udruženoga zločinačkog pothvata", kojem su navodno na čelu bile sve ključne državne (političke, vojne, policijske, sigurnosne i druge) institucije Republike Hrvatske (RH). Na prvom se mjestu u optužnici kao pripadnici „udruženoga zločinačkog pothvata" doslovno navode institucije „Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske (preminuo 10. decembra 1999.), Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske (preminuo 3. maja 1998.), Janko Bobetko, jedan od najviših generala u Vojsci Republike Hrvatske (preminuo 29. aprila 2003.), Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice (i Republike) Herceg-Bosne (preminuo 8. jula 1997.)", a tek potom poimence su navedena šestorica Hrvata iz BiH protiv kojih se formalno vodi ovaj sudski proces te poimence trojica već prije pravomoćno osuđenih Hrvata iz BiH: „Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić (zvani Tuta)".
To, da se stvarno ponajprije sudi ključnim državnim institucijama RH (tj. državi RH), logički proizlazi iz činjenice što se pravno ne mogu procesuirati pokojne fizičke osobe, nego se sudi njima kao institucijskim nositeljima, odnosno državnim institucijama koje su uz njihova imena navedene u optužnici. Osim toga, to izrijekom i detaljnije piše na kraju ključnoga dijela optužnice, u kojem su još jedanput poimenično navedeni institucijski nositelji, koji su navodno „ostvarivali ciljeve udruženog zločinačkog pothvata preko sljedećih organizacija i osoba nad kojima su imali neposrednu ili posrednu kontrolu", tj. preko „raznih čelnika i članova HDZ-a i HDZ-BiH na svim nivoima (...) raznih pripadnika oružanih snaga, policije, bezbjednosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te drugih poznatih i nepoznatih osoba".
U optužnici jasno je napisano da je cilj toga navodnog „udruženoga zločinačkog pothvata" bio u etničkom čišćenju dijelova teritorija BiH te pripajanju toga teritorija Hrvatskoj. Pritom se u optužnici navodi da su sudionici „udruženoga zločinačkog pothvata", tj. državne institucije RH i optuženi pojedinci, radi postizanja zločinačkih ciljeva, navodno počinili dugački niz najtežih međunarodnih ratnih i humanitarnih zločina.
Iako su glavne točke optužnice protiv Gotovine, Markača i Čermaka koncepcijski iste kao i u slučaju „šestorice" (tj. „udruženi zločinački pothvat"), ipak se u slučaju „šestorice" optužuje država RH da je najteže ratne i humanitarne zločine navodno počinila protiv državljana i države Bosne i Hercegovine, a u slučaju „trojice" navodno protiv dijela svojih državljana i dijela svojega teritorija.
Zbog te međunarodne dimenzije bile bi i daleko veće i dugoročnije sve štete – političke, percepcijske, identitetske, pravne i materijalne – koje bi imala hrvatska država, hrvatsko društvo i svi hrvatski državljani, u slučaju kad bi bilo tko od „šestorice" bio osuđen na temelju teze o „udruženom zločinačkom pothvatu". Pritom sama visina kazne – koja je veoma bitna za optužene i njihove najbliže – ne bi nimalo utjecala na tragičnu sudbinu Hrvatske.
Ključna važnost
Ključna važnost sudskoga procesa protiv šestorice Hrvata iz BiH za ciljeve Haške mreže (ali i za sudbinu Hrvatske) može se iščitavati i iz brojnih podataka i neuobičajenosti tijeka sama sudskoga procesa protiv „šestorice".
Ne zaboravite da je na mjestu predsjedatelja Opće skupštine UN-a čovjek kojega u Srbiji zovu MALI SLOBA pa je njegov utjecaj doista ogroman. Istina je da je sramota UN-a da na takvoj poziciji imaju čovjeka koji zapravo zamjenjuje u toj ulozi Balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Danas u UN-u imamo situaciji kao da su poslije Drugog svjetskog rata svjetski moćnici željeli da Općoj skupštini UN-a predsjedava Adolf Hitler, ali kao to nisu mogli učiniti – onda su našli nekoga koji je blizak njemu i povjerili mu tu funkciju.
Ali, oni su itekako to znali i upravo su ga zato tamo postavili. To je samo dokaz da je velikosrpski nacizam bio u funkciji ostvarenja njihovih interesa! A njihovi interesi su stalni, i oni će ih pokušavati ostvariti sve dotle dok imaju šansu za to. Sve dotle dok u Hrvatskoj ima dovoljno izdajica da im u tome pomogne. A ima ih! Ne treba nam Matoš, da bi to znali, zar ne?
JeremićPodsjetimo se da je Srbin Vuk Jeremić kao predsjedatelj Opće skupstine UN-a, poslije oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, zakazao tematsku sjednicu. Kako od vlasti u RH ne praljakmožemo očekivati bilo kakvu suvislu akciju kojom bi se RH suprostavila toj politici, jer su na žalost mnogi naši političari vrlo značajni dio u realizaciji tog velikorspskog memorandum, važno je da hrvatske organizacije i pojedinci učine dodatni pritisak na vlade u svojim državama i na sam UN u tom pravcu.Podsjetimo se da je Srbin Vuk Jeremić kao predsjedatelj Opće skupstine UN-a, poslije oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, zakazao tematsku sjednicu. Kako od vlasti u RH ne možemo očekivati bilo kakvu suvislu akciju kojom bi se RH suprostavila toj politici, jer su na žalost mnogi naši političari vrlo značajni dio u realizaciji tog velikorspskog memorandum, važno je da hrvatske organizacije i pojedinci učine dodatni pritisak na vlade u svojim državama i na sam UN u tom pravcu.
Sjajan primjer za to je npr. kada je Ina Vukić iz Sydneya pisala australskoj premijerki da ne dopusti Jeremićev nastup na tematskoj sjednici:
"Obraćam vam se kao australska državljanka i molim vas da 10. travnja u Općoj skupštini UN-a, gdje će se održati tematska sjednica pod službenim nazivom "Uloga međunarodnih kaznenih sudova u ostvarivanju pravde i pomirenja između naroda", naša zemlje upotrijebi svoj utjecaj kao članica Svjetske organizacije te ne dopusti da u važnoj raspravi i govorima sudjeluju predstavnici onih zemalja članica UN-a čiji su građani osuđeni za ratne zločine na međunarodnim sudovima i oni koji podržavaju politiku koja je dovela do masovnih zločina protiv čovječnosti. Držim da nije primjereno ni to da u raspravi sudjeluje i Vuk Jeremić, predsjednik Opće skupštine UN-a jer je on državljanin Srbije".
Tu je poruku profesorica Ina Vukić, urednica političkog bloga "Croatia, the War and the Future" iz Sydneyja napisala u pismu australskoj premijerki Juliji Gillard poslanom u Canberru 18. veljače.
Zato je i inicijativa biskupa Košića itekako dobrodošla, ali i naša potpora bi puno značila. Kao što smo i mi u našem Pismu posebno obratili pozornost na generala Praljka, tako i dr. Jurčević u svom tekstu kaže:
Uz to je posebno zanimljivo što ni ta neuobičajenost nije dobila gotovo nikakvu javnu pozornost, pa čak ni u vrijeme kada je u rujnu 2012. sudsko vijeće donijelo odluku da se samo general Praljak ponovno vrati u haški zatvor.
Haška mreža godinama se posebno negativno skrbi o generalu Praljku, jer je on jedini od svih optuženih Hrvata – iz RH i iz BiH – nekoliko godina prije odlaska u Haag shvatio velike razmjere cijele haške igre te otada svojim sustavnim djelovanjima narušava haški scenarij u procesnom, medijskom i političkom smislu. General Praljak shvatio je da je Haški tribunal ponajprije politički sud te da za tužiteljstvo (koje je stranka u sudskom postupku) rade i korumpirano-izdajničke državne institucije RH. Isto tako, on je očigledno shvatio i da je velika većina obrana sinkronizirani dio haške predstave. I, ono najvažnije, general Praljak shvatio je da je „udruženi zločinački pothvat" jedina bitna točka optužnice.
Zbog svega toga general Praljak jedini je poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći kako bi se temeljito propitala ta ključna točka. Najprije je organizirao višegodišnje prikupljanje te tematsku i pojmovnu katalogizaciju iznimno velike količine povijesnih izvora: pisanih i grafičkih dokumenata, literature i iskaza svjedoka te izvornih video- i audiozapisa. Tu je golemu povijesnu građu digitalizirao i učinio je svima dostupnom putem internetskoga portala, a najvažnije zbirke dokumenata tiskane su u velikoj nakladi i odaslane na nizove važnih adresa u svijetu. Tijekom trajanja sudskog procesa general Praljak u izlaganjima je iznio velik broj činjenica i goleme je nizove dokumenata službeno uveo u sudski proces.
Na taj način nitko od zainteresiranih u svjetskoj politici, struci i javnosti neće moći reći da nije znao ili da nije bio pravodobno obaviješten o svemu što je relevantno u sudskom procesu protiv „šestorice". To nikako neće moći reći ni nitko u sudskom vijeću, na kojem je odgovornost donošenja sudske presude te moralna odgovornost pred sudom pravne struke, javnosti i povijesti.
Svoj tekst dr. Jurčević završava s pitanjem:
Postoji li ijedna institucija u Republici Hrvatskoj koja se skrbi o zaštiti hrvatskih državnih i nacionalnih interesa pred naletima preostalih protuhrvatskih zadataka Haške mreže?
Svi znamo da ne postoji. Dapače pravo pitanje: Koliki je dio hrvatskih vlast izravno uključen u toj mreži? Zato i moraju postojati inicijative kao što je i ova biskupa Košića.
Ali uvijek se moramo zapitati kolika je i naša krivica što se nismo na bolji način organizirali i suprostavili djelovanju te protuhrvatske mreže? Ne opravdava nas ni činjenica da je iza nje od 2000.-e uvijek stojala i vlast.
Tako imam dojam, a volio bih da nisam u pravu, kako se hrvatski intelektualci nisu na pravi način zahvalili generalu Praljku na sve što je učinio i čini za sve nas. Zapravo bi bilo dobro podsjeti se kako je to npr. naš general činio i prije 11 godina kada je bio gost u emisiji Nedjeljom u 2. (poveznica).
Zato sam tijekom turneje u BiH i Dalmaciji posebno isticao da postoje samo dva čovjeka za koja sam potpuno uvjeren da nikada ne bi izdala naše povjerenje u njih i za koja sam uvijek spreman staviti ruku u vatru: Dario Kordić i general Slobodan Praljak!
Vaš,
Akademik Josip Pečarić