Dok hrvatski ljudi slave sportski uspjeh, petokolonaši niti ne pokušavaju prikriti bijes i mržnju

Baš nikad ne otpisujte Hrvatsku! Ta se rečenica još uvijek ponavlja u mnogim naslovima i tekstovima po svijetu. Izgleda da njezino značenje nikako ne uspijeva razumjeti zadnji postroj pete kolone koja djeluje brončani vatreniu hrvatskom medijskom prostoru. Dok hrvatski ljudi slave sportski uspjeh, petokolonaši niti ne pokušavaju prikriti bijes i mržnju, osokoljeni mahnitanjem s istoka, gdje se među 'krivnje' hrvatskih sportaša već ubraja i spominjanje branitelja, Oluje i pjevanje pjesme Lijepa li si.

Njihova je glavna parola: otpišite Hrvatsku, vratite nam Titovu državu. Povijest ih je pregazila, ali negdje još uvijek ima novca za podgrijavanje velikosrpskih nada. Njima ništa ne znači, primjerice, ni 'Schengen', ni hrvatska gospodarska stabilnost, ni sve intenzivnija umreženost u europski politički i gospodarski prostor. Baš suprotno, razara ih to što se Hrvatska vraća tamo gdje je bila više od tisuću godina. Nesretni plaćenici zamišljaju da je mogu zaustaviti. Ne mogu, oni se gube, nestaju "u pustoši svoga mrtvog srca" (V.G.). Zahvaljujući nogometnoj reprezentaciji, Hrvatska danima ne silazi s naslovnica vodećih svjetskih medija. O našoj su zemlji, tijekom svjetskoga prvenstva, po svijetu objavljene stotine tisuća afirmativnih tekstova.

Modrić i Tuđman

Dok su mnogi novinari i ljudi drugih struka hvalili i veličali velike uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Dohi, dok ljudi u Hrvatskoj, neovisno o dobi, obrazovanju, spolu i imovnom stanju izražavaju veliku radost, dotle iz dubina najcrnjega mraka i zloće, progovaraju glasovi obezvrjeđivanja, pokude, zavisti i očaja.

Razina njihove srdžbe proporcionalna je razini hrvatskih uspjeha i to ne samo u nogometu. Ali nogomet, na simboličkoj razini, osvjetljuje srž težnji ljudi koji se natječu, pokazujući osobne domete i domete momčadi s kojom Luka MOdrićudruženi nastupaju. Pred nama je ne samo ono vidljivo u driblingu, ili preciznom dodavanju lopte, nego i ono što je oku prikriveno. Engleski Daily Mail, nakon utakmice hrvatske nogometne reprezentacije s Brazilom 2022. piše kako Hrvatska ima "nepresušne rezerve duha i čudesnu mentalnu snagu." Tomu dodaje: "Nikad ne otpisujte Hrvatsku. Baš nikad!"

Mali broj ljudi u Hrvatskoj pokušava sagraditi branu toj ohrabrujućoj, afirmativnoj i radosnoj strani velikoga sportskoga uspjeha. Čovjeka, koga ćemo u ovom tekstu zvati filozofom, mnogi optužuju za neistinoljubivost, paćeništvo novcima iz sorosovske blagajne za provedbu 'progresivne' politike u Hrvatskoj, koga u javnom prostoru tretiraju prvoklasnim ekspertom i za pripravu blitve na lešo i za marksovsko oslobođenje ljudske vrste i za tumačenje nogometne igre, nije, po našem sudu krivo procijenio neke nevidljive veze i oslonce koji stoje iza hrvatske momčadi, nastojeći se narugati vezama 'nepovezivog'. Uz Modrićeve majstorije i na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu, filozof, ima vrlo sažeto tumačenje: iza Modrića viri Tuđman. I Plenković. Naglašava da se to 'ne može zaboraviti'. (N1).

A viri li Tuđman, zbilja, iza Modrića? Evo potpore toj tvrdnji: ne samo što viri, oni uvijek skupa nastupaju. Da nije Tuđman odigrao svoju utakmicu, svijet ne bi znao kojoj naciji pripada Modrić, svijet ne bi znao, kao što je rekao A. Kostelić, za Janicu i Ivicu, za hrvatske košarkaše, tenisača Ivaniševića, za Blanku, Sinkoviće i mnoge druge. A Modrić se nakon novoga uspješnog prvenstva okrenuo i doviknuo: 'zovi, samo zovi ...'

Hrvatski nogometaši bez - ljevičara

Filozof pokušava trivijalizirati nogometnu igru govoreći o natjecanju nacija, kao da je Svjetsko nogometno prvenstvo, ili bilo koje međunarodno natjecanje sportskih ekipa, išta drugo nego natjecanje nacija u toj ili nekoj drugoj ljudskoj aktivnosti. A kako filozof posvuda traži 'ljevičare', kao dokazane ljude istine, koji se, po njegovu sudu, oduvijek zalažu za ljudska prava, od onih u sibirskim gulazima, na Golom otoku i Lepoglavi, za prava Ukrajinaca napadnutih ruskom Puhovski Haagsilom ili Ujgura u Kini, nije mogao zaobići ni sadašnje stanje u Hrvatskoj. "U većini europskih država sportaši se zalažu za ljudska prava… To je kod nas nezamislivo. Zamislite hrvatskog nogometaša koji bi bio ljevičar." Eto, kakvo je stanje u naciji koja je osvojila treće mjesto na svijetu: pred njom su samo Argentina i Francuska, a oni bez ljevičara u svojim redovima. Hrvatski nogometaši guraju loptu kroz noge protivničkim igračima umjesto da se raspituju za njihova ljudska prava i revolucionarna raspoloženja. Filozof tjeskobno zaključuje - među hrvatskim nogometašima nema 'ljevičara'. I čemu onda sve to slavlje, čemu nogometna groznica? Tko će, ponovno, pokrenuti revoluciju?

Za ljudska se prava, o kojima govori, zalagao se i spomenute, daleke 1972. kad su pred sud izvedeni njegovi kolege studenti, optuženi za verbalne delikte. Nikakva zlodjela, niti poticanja na zlodjela, njegovi kolege 'nacionalisti' nisu učinili, nego su nastupali u okvirima dopuštenih, javnih institucija. Filozof-praksisovac na sudu je svjedočio protiv njih. Završili su u tamnicama, na višegodišnjoj robiji, a on je produbljivao misaone temelje samoupravnoga socijalizma, bratstva i jedinstva. Ipak je Hrvatska 1991. napadnuta 'bratskom', oružanom silom. Agresorska je sila bila oružjem neusporedivo nadmoćna. Okupirali su, protjerivali i ubijali. Hrvatski patrioti, Hrvati i Nehrvati suprotstavili su se i dobili rat. Nakon pobjede, dočekao ih je Sud u Hagu, iako je njegovo utemeljenje među prvima predlagala Hrvatska, uvjerena da agresor mora biti i formalnopravno osuđen prema međunarodnom pravu. Nastao je preokret. Pred Sudom je optužena i Hrvatska i njezini najviđeniji ratnici. Opet je pred sudom, ovaj put u Haagu svjedočio filozof, ljevičar i praksisovac. Optuživao je, iznoseći neistine protiv Hrvatske.

'Divota' revolucije

Teško je znati koje bi 'ljevičarstvo' hrvatskim nogometnim reprezentativcima ponudio filozof: ljevičarstvo vođa koji su punili sibirske logore smrti, ili one kineske, korejske, golootočke, lepoglavske tamnice, one koji su izvikivanjem 'lenjinističkih' parola, lažnim optuživanjima u korist komunista, ili patetičnom propagandom u korist jednopartijskoga režima pomagali održati režim koji je uništavao neistomišljenike. "Ljudi vole reći: revolucija je divna, jedino teror koji iz Goli otoknje potječe jest zlo. Zlo je već prisutno u onom divnom, pakao je već sadržan u snivanju o raju i ukoliko želimo shvatiti bit pakla, moramo ispitati bit raja iz kojeg je on proizišao. Krajnje je lako osuditi gulag, ali vrlo je teško odbaciti totalitarnu poeziju koja preko raja vodi u gulag," (Kundera, 1980.; citirano prema N. Sesardiću). 'Poezija' terora pokušava prikriti staze koje su vodile u gulage i ratove.

Navodno je i Vukovar sravnjen sa zemljom za spas Jugoslavije i njezine revolucije. Hrvatski nogometaši-neljevičari danas su u vrhu nogometnoga svijeta; Hrvatska je ostala na zapadnoj strani schengenske granice; uskoro će se i u njoj plaćati zajedničkim europskim novcem. A jugoslavenski se šovinisti, i njihovi nalogodavci, nadaju da će Hrvatsku vratiti natrag u Vučićevo društvo.

Filozof, koji prokazuje 'nazadnost' hrvatskih nogometaša, svoju političku orijentaciju nije iskazivao samo u formalnom svrstavanju. Nakon propasti Partije, njegov je izbor (1989.) bio UJDI, Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Kao što sad govorom o ljevičarima među nogometašima pokušava skrenuti pozornost s istine i bitnoga, kao što pokušava pokvariti radost Hrvata, tako je postupao i prije. Sebi je priskrbio akademsku karijeru u krilu praksisovske filozofije, a onda stao iza Otvorenih sorosevskih vrata i Helsinškoga odbora u Hrvatskoj pa otišao u Haag svjedočiti protiv hrvatskog obrambenoga i oslobodilačkoga rata. Soros je davao novac, a on svoje ujdijevske darove, o 'krivnji' Hrvata. Sud je njegovo svjedočenje ocijenio nevjerodostojnim. Odbačene su i neistine iz dokumentacije koju je, kao punu istinu predočio sudu, o 667 srpskih civila stradalih u Oluji. Sud je, na temelju drugih relevantnih izvora, ustvrdio da se radi o 42 stradale civilne osobe.

Diskreditirati, a ne popraviti

Možda, desetak ljudi, filozofovih suboraca i suborkinja, vidljivih u medijskom prostoru, (iza kojih stoje nevidljive gazde), od vremena propasti Titove države uporno nastupaju protiv Hrvatske, jer niti ne skrivaju da Hrvatska nije njihova država. Prije nekoliko godina (2017.) jedan je portal (Index) pozivao na bojkot hrvatske nogometne crreprezentacije. Nije cilj, dakle, ukloniti ili ispraviti nešto loše, ili samo upozoriti na negativnost. Cilj svih njihovih napada je država koju pokušavaju diskreditirati. Za njih ni komunizam ne spada među tri mračna totalitarizma. Ne treba ih, dakle, pitati koju političku orijentaciju zastupaju, što bi u Hrvatskoj trebalo mijenjati kako bi se živjelo još bolje, jer njih zanima samo kako će svojim govorom i pisanjem učiniti Hrvatsku odbojnom, kako će oklevetati sve vrijednosti na kojima je utemeljena, od oslobodilačkoga rata i pobjede, do povezivanja u euro-atlantske saveze, od Pelješkoga mosta do najvećih sportskih uspjeha na svjetskoj sceni.

Za njih je uspješna samo ona Hrvatska, koje nema. Već tridesetak godina nastoje je osramotiti i poniziti. Mržnja je njihovo pogonsko gorivo. Uvjereni su da će se, kad tad, pojaviti novi Slobodan (koji ima salate) i povesti ih s mjesta na kome se stalo. Ali oni nisu samo nostalgičari. Postoje moćni i bogati ljudi koji su ih kupili za svoje ciljeve, ustvari, ciljeve identične njihovim: vratiti Hrvatsku 'geopolitičkom Balkanu'. To je cilj i 'san'. To su ideali vođe koga je Moskva postavila na čelo KPJ (1939). Tito, nije krenuo u rat protiv nacizma kad su bombardirali Beograd, nije ni onda kad je osnovana NDH, nego tek u lipnju kad je Hitler napao SSSR, kad mu je Staljin zapovjedio. Ubrzo su iz Moskve stigli i agenti, a 1944. i Crvena armija koja je oslobodila Srbiju. Vučić ne zaboravlja dugove.

Grijeh 1971. i kažnjenička šutnja

Bili su uvjereni da slom komunizma ništa ne će promijeniti. Hrvatsku su odavno uzimali pokorenim dijelom toga prostora, koju će nakon osvete za 1971. i dugogodišnje, kažnjeničke šutnje, kako su bili uvjereni, vrlo lako potpuno pokoriti. Ali život je ispisao drukčiju priču. Hrvate danas po dobru spominju po cijelom svijetu. To je ona Hrvatska koja Šutnjarazvija svoj puni identitet, koji su pokušali uništiti od Prvoga svjetskoga rata na ovamo. Čak je i nakon Oluje Hrvatska ostala na "vjetrometini utjecajnih dijelova međunarodne politike koji su očekivali drukčiji rasplet rata, zalagali se za reorganiziranje jugoistoka Europe i zamrznuli tzv. euroatlantske ambicije RH." Za nama je vrijeme kad su govorili da "ne će biti napretka u hrvatskom napredovanju u euroatlantske integracije dok se ne zadovolje uvjetovanja tzv. Međunarodne zajednice o institucionaliziranoj suradnji s istočnim susjedima".

I nakon toga se pokušavalo prikazati da je Hrvatska 'krivac i najgori protagonist minulog rata'. "Euroatlantski usmjerena, ali od velikih sila kritizirana i na jugointegriranje navođena Hrvatska, ostala je na 'brisanom prostoru'...

Pokrenuta je i velika medijska operacija, najvećim dijelom političkoga i poluobavještajnoga karaktera, koja se u javnosti prikrivala, a u njoj su za desetak godina (1996,-2005,) utrošena golema sredstva; u Hrvatskoj vjerojatno najmanje sto milijuna dolara, odnosno u prosjeku desetak milijuna godišnje. (B.Salaj, veleposlanik RH u Nizozemskoj 1996). Znatan dio toga novca išao je preko nizozemske zaklade Press Now do različitih 'ferala' i otvorenih društava u Hrvatskoj. O tomu filozof s televizije N1 zna puno više.

Milijuni sa sjeverozapada

A o tomu puno više zna i jedan od prvaka nekadašnjega Ferala, koji je, prema medijskim izvješćima, na vlastiti račun pospremio znatan dio tih iznosa. I skućio se taj 'beskućnik' koji također Hrvatsku ne priznaje svojom državom, pa je neko vrijeme živio u glavnom gradu susjedne države, koju priznaje svojom, ali, osim što je tamo našao istomišljenike, standard mu se, vjerojatno, nije svidio, pa se vratio (feralovskim) zadatcima u Hrvatskoj. Taj čovjek kaže da za "razliku od Dalića, koji utakmice naše reprezentacije, dobivene uz pomoć čiste sreće, tumači kao dokaze nogometne veličine, Plenković negira same rezultate, predstavljajući nedvosmislene poraze kao grandiozne pobjede." I sve opet Schengenpo starom. Kakvi nogometni vrhunci, sve je to samo slučajnost. Samo slučajnost nije čovjek koji prima novac kako bi pisao protiv Hrvatske. Tiskarske troškove i dugove su plaćali drugi. I sad takav lik drži moralne pouke.

Ne zna odgovor na pitanje kako je, recimo, ta neuspješna Hrvatska uspjela ispuniti stotine kriterija za ulazak u Schengen? Ne zna kako 'neuspješna Hrvatska' može pripremiti programe unutar EU da bi odjedanput na ime potpore primila 700.000.000 eura. I baš su ti novci uoči polufinala na Svjetskom nogometnom prvenstvu 'sjeli' na hrvatski državni račun. Petokolonaši nastoje sve to, kao i treće mjesto na svijetu u nogometu, poniziti, prikriti važnost te financijske potpore, pa spominjani feralovac otvara pitanje visine plaće hrvatske zastupnice na visokom položaju u sjedištu Unije, koja očito ima veze sa svim tim. Što su milijuni kuna duga koji su ostali za Feralom, što su javne tvrdnje o dotacijama sa sjeverozapada Europe koje su korištene u privatne svrhe (trgovanje stanovima)?

"Lijepo je znati da predstavnica Hrvata u Europskoj komisiji mjesečno zaradi sumu za koju prosječni Hrvat mora crnčiti tri godine". Izgleda da ta Hrvatica nešto i radi kad i njezina zemlja, u urednoj proceduri, ispunjavajući propisane kriterije ostvari pristojnu potporu proračunu od skoro milijardu eura. A koliko će 'prosječni Hrvat' crnčiti i što će morati činiti da bi mu na račun sjelo bar mrvicu onoga novca koji je Feralu sjelo kao nagrada za potkopavanje Hrvatske? Boljševička ideološka uvjerenja i zadrto prosrpstvo odmiču 'agente' progresivizma, od realnoga svijeta, pa sve više izgledaju kao nesretnici i nesretnice koji, za nešto novca lunjaju uokolo baš kao pravi strvinari, tražeći kakvu hrvatsku otvorenu ranu ili samo veliku hrvatsku zastavu pod kojom se ljudi raduju, pa onda napadaju, kako oni već to 'znaju'. Nemaju drugih zadaća. Novinarski je posao bio i ostao samo paravan za nešto drugo.

Pogledati istini u oči

Evo još jednoga glasa: "Tko vam je kriv što vjerujete u frazu da su hrvatski nogometaši naši najbolji ambasadori? Oni su, kao i svi mi, najbolji ambasadori sami sebi." Nogomet je zabava, a to što vi imate dojam da na travnjaku netko gine za vas, to je vaš problem. Citirali smo riječi tv-voditelja izrečene prije nekoliko godina. Taj duh iskrivljavanja upitniksamoga smisla sportskih natjecanja danas rasplamsavaju poklonici svega što bi moglo prikriti, kompromitirati, umanjiti ili poniziti uspjehe hrvatskih nogometaša. Samo su hrvatski nogometaši 'ambasadori samih sebe', ostali zastupaju sportske interese država pod čijim zastavama nastupaju? Je li to pokazao i doček naši nogometaša koncem 2022. u mnogim hrvatskim gradovima, ili su ti dočeci pokazali pravu istinu? Oni su najbolji 'veleposlanici' države za koju igraju i koju ljube cijelim svojim bićima. Sažeto rečeno, dio je medija vrlo protuhrvatski raspoložen. Ali to nije nikakva vijest ni novost, tako je još od ujdijevskoga vremena, ako gledamo samo vrijeme nakon sloma komunizma.

Pitanje je: zašto, kako je sve to moguće nakon Vukovara, Oluje, NATO-a, EU-a, Schengena...? Misle li ujdijevci da će pridobiti Vučića za euroatlantska povezivanja, ili bi htjeli Hrvatsku premjestiti na Putinovu i Vučićevu stranu? Ako nije realno očekivati ni jedno, ni drugo, zašto nas ne ostave na miru, ili zašto im, jezikom koji će razumjeti, ne kažemo da nas ostave na miru. Zna li netko neki drugi smisao tih nastupanja protiv države u kojoj žive? Što postižu tvrdnjama da je loše sve (osim komunističkoga velikosrpstva) u Hrvatskoj? Misle li da će svojim djelovanjem njih desetak, ili već koliko ih ima, u javnom prostoru okrenuti Hrvatsku protiv nje same, kako bi postala dijelom izgubljenoga balkanskog svijeta. Nemamo, naravno, iluzija o tomu što se događalo u pokušajima ovladavanja institucijama u prosvjeti, kulturi, medijima, nakladništvu... U čijem su vlasništvu mediji u kojima nastupaju? Te su podzemne žile puno učinkovitije od mržnje i prostakluka pojedinih mrzitelja. Bojimo se učinaka, na toj razini djelovanja pete kolone u Hrvatskoj.

Slava za mržnju

Feralovcima se, davno, pridružila i spisateljica sklona vrlo primitivnom govoru u javnom prostoru. Ona, kao i cijela ta petokolonaška ekipa, izljeve prostaštva uzima znakom kreativnosti, progresivnosti, modernosti i posebnosti. Jako se trudi javno pokazati koliko mrzi Hrvatsku i Hrvate, samo što ne uspijeva opaziti da je njima posve beznačajno što o njima govore takve osobe. “Ništa nemam protiv nogometa. Kužim da je to kriminal u kome neki zarađuju više, drugi manje. Utakmice se namještaju, političari korumpiraju, trgovci nogometnim mesom znaju cijenu svakog predsjednika svake države na kugli zemaljskoj ili preciznije, vladari država znaju cijenu svakog nogometnog funkcionera”...

A što ako joj netko na to odgovori kako u Beogradu znaju koja je njezina cijena, pa je brzo zadovolje i učine ovisnom o tim novcima i javnoj 'slavi'? Kao da nije razumjela da je tamo, gdje se ona tako dobro osjeća i gdje je prigrljena i doček trgslavljena, 'slavan' svatko tko iskazuje i minimum mržnje prema Hrvatima i njihovoj državi. Pa tamo su već bili slavni i feralovci, ali sad su vraćeni na početne položaje s dodatnim novcem u džepu i istaknutim položajima u medijskoj industriji, a i do nagrada se, baš za spisateljstvo, lakše dolazi u Zagrebu ili u Puli. Pita za što uopće igraju nogometaši: “Nogometaši su u zlatu plaćena bića kojima baš nitko ne bi trebao zaviđati. Već kao djeca ulaze u svijet u kome postoji samo trčanje, guranje kože, pucanje i trenerovo urlanje.

Neobrazovani odlaze u mirovinu u tridesetoj da bi im onda lopine oderale kožu i oslobodile ih i jahti i kurvi i vila i keša. Pitam se, dok gledam kako “kockasti” jure i na mom ekranu, je li bar jedan od njih misli na domovinu ili se sve ipak može svesti na genijalnu rečenicu koju je izrekao “kockasti” Lovro Majer nakon pobjede nad Brazilom: ‘Konačno će se Dominik Livaković dobro prodati’.”

Da, zbilja, a usto je bio i najboljim golmanom na svjetskom prvenstvu u Dohi. A inače se po svijetu nogometaši ne prodaju i ne kupuju, to je važno samo 'kockastim' ljudima, oni uopće ne misle na domovinu, kako se čini književnici. Ona i hrvatske nogometaše naziva 'nečim kockastim': "Ima li bolje nego kad ono nešto 'kockasto' spraši komad kože u nečiju mrežu ili kad protivničko nešto spraši komad kože u stativu? Ne, ne može više. Ne, ne može bolje. Zato Hrvatska danas slavi. MI SMO POBIJEDILI!” Odgovor na svoje dvojbe može naći u riječima trenera hrvatske reprezentacije Z. Dalića: "Mi smo najuređenija reprezentacija na svijetu, po svemu, odnosu, ponašanju... Nadodao bih, najuređenija institucija u Hrvatskoj, a upravo uređenost, poštenje, domoljublje, čast i ponos u promicanju hrvatskih obilježja strašno smeta onima koji nisu zadovoljni postojanjem hrvatske države..."

Ivan Bekavac

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 10-02-2025, 16:57:40

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.