Hrvati u vrtlogu Napoleonskih ratova (2)

U kolovozu 1807. godine jedan je francuski general zloupotrijebivši ovlaštenja vršio po Šolti, Braču i Visu strijeljanja i ucjene. Bila je to samo epizoda u povijesti srednjodalmatinskih otoka po kojima su često u dalekoj i bližoj prošlosti žarili i palili predstavnici strane soldateske.

Pošto su Francuska i Rusija sklopile mir 8. srpnja u Tilzitu, Rusi su morali Francuzima predati Boku kotorsku i potpuno napustiti Jadran. Čim se saznalo za primirje, general Marmont uputi na srednjodalmatinske otoke flotilu pod zapovjedništvom, generala Guilleta da bi potvrdio francusku upravu, uspostavio odgovarajuće službe i kaznio one koji su gusarili u korist Rusa.

General Pierre Joseph Guillet (1765.-1836.) bio je rodom iz Savoje. Ranije je služio u tjelesnoj gardi kralja Sardinije. Kada su ga dodijelili Marmontu u dalmatinsku armiju, nije znao što će s njime - sve su brigade imale svoje zapovjednike - pa ga imenuje zapovjednikom splitskog vojnog okruga. Marmont za njega kaže da je bio „veoma inteligentan, prepreden i pronicljiv čovjek“ te da mu ništa nije moglo izbjeći i da je uvijek „znao sve što se događa“.

Flotila od četiri topnjače s komandnim brodom ,,Comacchiese" na čelu isplovila je iz Splita 20. kolovoza. Na brodovima su se osim generala Guilleta i njegovih pobočnika nalazili: Ivan Dominik Garagnin, delegat splitskog okruga, s tajnikom, Antun Koludrović, kapetan splitske luke, i kapetan Bossiac s dvjesto pješadinaca.

Topnjača

Istoga dana stižu na Šoltu, gdje poslije improvizirane istrage po brzom postupku strijeljaju Tomu Sinovčića, harambašu Donjeg Sela, i izvjesnog Stipicu, glavara Grohota. Optuženi su da su bili vođe ustanka na otoku te da su uputili brojne Šoltane u pomoć Rusima prilikom operacija u Poljičkom i Makarskom primorju. Devetoricu drugih Šoltana: don Jeru Marislovića, Stjepana Cerina, Ivana Markoča, Antu Paladina, Matu Sinovčića, Jurja Šimata, Andriju Radmanova, Fabijana Skurlu i Franu Blaškovića otpreme okovane u splitsku tamnicu.

Iduća dva dana Guilletova ekspedicija zadržava se u Milni. Ovdje također hapse više osoba, ali ih ubrzo puštaju. Ne znamo zašto.

Od 22. do 24. kolovoza zadržavaju se u Bolu. Ovdje će opet strijeljati dvojicu nevinih Bračana. Bolsku epizodu romaneskno je prikazao Vladimir Nazor u poglavlju Čudo u Bolu svog romana Pastir Loda. (Ovo poglavlje objavljeno je i u francuskom prijevodu Miracle de Bol u AIFZ, 1945, br. 26-27.) Glavna su lica legendarni Loda, njegov suparnik pastir Bežmek, dvojica mesara Vlasteličić i Tušković te sudac Nikolorić. Pošto su se mesari zamjerili sucu, oni bježe u planinu i ulažu sav novac u Lodinu stoku. Uto stiže fiotila generala Guilleta. Prepustimo priču Nazoru:

„Sudac Nikolorić bijaše prvi, koji pođe na francuski brod. General Guillet ga sam dočeka.

• Gdje su krivci? zapita ga.
• Krivci?

- Da. Rusofili, izdajice, reče general upiljivši u nj pogled. Sudac se malne smete.

(...)

- Zovu se Vlasteličić i Tušković. Opiru se naredbama danim još od dužda i ni od koga još ukinutim. Čak rekoše, da sudac nije Bog. Kriju se ondje gore u visoravni.

General skupi obrve:

- Tko se danas usuđuje reći, da sudac nije Bog, kazat će sutra da je Car vrag. Opiranje vlasti u ove je dane veleizdajstvo. Hoću ih žive. Amo s njima!

(...)

Mesare domame na prevaru. Guillet zatraži od njih novac, a stoku im zaplijeni. U međuvremenu Lodi je zakopani novac ukrao Bežmek. Kada ga vojnici privedu na lađu, on pobjegne na jarbol:

„Bežmeci! Bežmeci! Svi ste i gori od Bežmeka! viče Loda ležeći na jarbolovu križu. ..

- L' argent! L''argent pour notre General! viču podrugljivo vojnici koji nešto znadu o poroku svog generala.

General Guillet bio je bijesan, što mu novac izmaknu, a bojao se, da se o tome što ne pročuje; sazove odmah vojni sud.

Osudiše Vlasteličića i Tuškovića na smrt.

Zatvoriše ih u Loži, ispovjediše u crkvici sv. Bemardona. Narod je zatim s visoka gledao, kako ih vode na smaknuće, na vrh velika mosta pokraj kućice blizu mora.

Namjestiše ih uspravce, vezanih ruku i očiju.

Zapovijed se ču, puške prasnuše. Vlasteličić prvi pade, na koljena pa licem o zemlju. Tušković kriknu, zatetura, zavrti se oko sebe te se sruši, natraške.

U taj se čas dvije golubice digoše odande, zalepršaše naokolo, poletješe daleko.

Puk u Bolu i sad veli, da se desilo čudo. .."

Dok o zločinima Guilletove kaznene ekspedicije na Šolti i Braču postoje samo šturi podaci, odnosno Nazorova literarna interpretacija bolskog događaja, o zbivanjima na Visu sačuvao se zapis jednog suvremenika. Zapis se nalazi u Rukopisnim uspomenama koje se čuvaju na Visu kod obitelji Dojmi, a objavljen je u zadarskom listu Il Dalmata 1886. godine. Suvremenik kanonik Dojmi opisuje uplovljavanje flotile. Zatim prikazuje čudnog svata, navodnog liječnika iz Guilletove pratnje, koji je s bilježnicom u ruci stao obilaziti uglednije stanovnike govoreći im da je otkriveno mnogo austro-ruskih agenata i protivnika francuske vlasti. Davao im je na znanje da je on službeni predstavnik generala Guilleta i usput napominjao da je general strastveni sakupljač vrijednih umjetnina i dragocjenog nakita. Drugim riječima, davao im je na znanje da bi se general mogao udobrostiviti ako mu se pokloni pokoji vrijedni predmet.

Da bi što više zaplašili otočane, vojnici u međuvremenu okuju petoricu Višana na palubi komandnog broda. Tada sa svih strana počnu pristizati dragocjeni pokloni. Među ostalim dragocjenostima i „zbirka starih medalja, mali zlatni jelen, antičko prstenje, srebrna divokoza, kameje, karneole, smaragdi i razno drugo drago kamenje i dragocjenosti". Skoro sve što su vrijedno posjedovali viški građani nađe se u rukama lukavog ,,liječnika".

Kada general Guillet dočuje da se u kući Dojmijevih čuvaju i četiri dragocjene starinske slike, odmah krene sa svojim liječnikom na lce mjesta. Obitelj Dojmijevih pokloni liječniku prekrasan karneol obrubljen briljantima, a generalu dvije slike koje su prikazivale Salamunovo poklonstvo i Lotov grijeh. Nezasitni general htio je uzeti i treću na kojoj je bila prikazana majka okružena s troje djece. Tada ga dvije časne starice, sestre kanonika Dojmija, stanu na koljenima preklinjati neka im ostavi ovu njima toliko dragu sliku i uspomenu. ..

Palača Dojmi

Od zatočenika na komandnom brodu jedan se iskupi plativši 15 zlatnika. Ubrzo oslobode i ostalu četvoricu jer su ih njihove obitelji otkupile novcem i dragocjenostima. Prije toga tobožnji liječnik uputi im očinski ukor, naglasivši neka se ubuduće bolje vladaju.

Dok se to zbivalo u Visu, kapetan Bossiac požuri sa šezdesetak vojnika do Komiže. Tamo među ostalima uhapsi i dvojicu bogatih mještana, koji se uspiju otkupiti plativši svaki po 100 zlatnika. Na povratku u Vis povede sa sobom i narodnog zastupnika Jakova Ivčevića. Dovede ga ispred komandnog broda, postroji vojnike i prisili ga neka ga zamoli za milost na koljenima s kapom u ruci. Zatim ga pusti da ode kući. Sutradan se flotila vratila u Split prepuna zlata, dragog kamenja, umjetničkih slika i predmeta od neprocjenjive vrijednosti. Sproveli su i jednog jedinog zatočenika, Jurja Bakotića, viškog kapelana, inače rodom iz Kaštel-Gomilice. Njega je poslije dvomjesečne istrage oslobodio vojni sud zbog pomanjkanja dokaza.

Ti sramotni zločini i skandalozna pljačka ipak nisu ostali nekažnjeni. Kada se vratio iz Kotora general Marmont sazna za nemile događaje. Evo što je zapisao u svojim Memoarima: „Svi su šutjeli bili preneraženi, ali takva nepravda morala se prije ili kasnije otkriti. Kada saznah, obuze me veliki gnjev. Prilikom saslušanja general je Guillet uporno poricao. Pozovem oslobođene ljude, oni mi ispričaju što se zbilo i koliko su novca dali Guilletovom pobočniku koji pobjegne čim se sazna za aferu. Upozorih generala Guilleta da će biti izveden pred ratni sud ako smjesta ne vrati novce. Nije mu trebalo ponoviti dva puta. Pošto je vratio novac u mome prisustvu, otpustih iz vojske tog nesretnika. Car ga izbrisa sa spiska generala i otada službovaše u carini."

Napominjem na kraju da sam u Marmontovom osobnom arhivu koji se čuva u njegovom rodnom mjestu Chatillon-sur-Seine, slučajno pronašao žalbu generala Guilleta, u kojoj teško tereti splitskog delegata Garagnina i lučkog kapetana Koludrovića. On navodi da su ga baš oni poticali na pripisane mu zločine, da su mu davali informacije, da se sve odvijalo u njihovoj prisutnosti te da su ga iz niskih pobuda prijavili Marmontu. Pitam se nema li u ovoj žalbi koji trunak istine...

Frano Baras

 

 

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.