Zašto se uvjet o 'savršenosti' stavlja pred hrvatsku državu?

 

Glavni mediji u Hrvatskoj uglavnom nisu obilježili 30. obljetnicu referenduma održanog 19. svibnja 1991. na kome je iskazana volja hrvatskih državljana o budućnosti zemlje: izašlo je 83,56 posto birača, od kojih se njih 94,17 posto izjasnilo za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji glas je dalo 1,2 posto birača. Nakon toga u listopadu 1991. hrvatski je Sabor donio Odluku o raskidu državno-pravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Republika Hrvatska je i formalno-pravno postala samostalna i suverena država, a u siječnju 1992. došlo je i međunarodno priznanje. Razumljivo je pitanje: zašto to treba ponavljati, dovodi li tko te činjenice u pitanje, je li neprijeporan izraz volje hrvatskih građana.

Volja naroda

Već te 1991. započela je pobuna protiv toga plebiscita i oružani napad na Hrvatsku, koja se uspjela obraniti i osloboditi. Iskazivanje volje hrvatskih državljana na tajnom izjašnjavanju svakako je prijelomni trenutak hrvatskoga hoda u slobodu. Ako bismo Dan državnosti i mogli slaviti 6. lipnja, kao uspomenu na Papino pismo knezu Branimir godine 879., obljetnicu iskazivanja volje hrvatskih državljana nemamo kad obilježavati nego 19. svibnja. Ili ne razumijemo važnost toga datuma ili nam nije važno to što su hrvatski državljani rekli o državno-pravnom statusu svoje referendumohrvatskojpolitičke zajednice? Naime, kako iskustvo pokazuje, prema Hrvatskoj se čak ni dio njezinih državljana ne ponaša ni lojalno, ni patriotski. Današnji akteri 'nove' politike u Hrvatskoj "govore o građanima, a ne o narodu, da misle o čovjeku kad govore o državi, da zastupaju tolerantnost kad brane uvjerenje", piše Večernjakov komentator. Razumljivo je kad iznosi što govore 'nositelji nove politike', ali je manje razumljivo to što piše da zna što 'misle' (izvan onoga što govore). Tko će znati zašto ne govore o narodu, a o državi bi zbilja bilo teško misliti ne misleći o čovjeku, jer je država njegova tvorevina, njegova politička zajednica organizirana na određenom teritoriju kojoj uz to pripada suverena vlast.

Upravo su hrvatski građani odlučivali 1991. kad su u vrlo velikom postotku izašli na birališta i odlukom koju su donijeli opet se očitovali kao narod, čiju odluku ne će u svijetu demokracije nitko reinterpretirati. I kad se udružuju kako bi svoju zemlju obranili od napadača, oni nastupaju kao narod, kad zahtijevaju poštovanje svojih prirodnih i povijesnih prava oni su opet narod. I na Europskom nogometnom prvenstvu nastupaju reprezentacije, ali ne građanskih udruga i gradskih kvartova nego europskih država; tamo je čovjek, ljudi i sportske reprezentacije njihovih država. Prošlo je vrijeme kad su samo diktatori 'znali' što narod hoće. Oslobodili smo se fašista, nacista, ustaša i četnika, ali je još uvijek posvuda posijano sjeme Internacionale koje se u jednom povijesnom razdoblju zvala komunističkom. To sjeme, kako vidimo vrlo lako promijeni boju, nazivlje, značenje pojmova.

Bilo je dovoljno onih koji su činili sve što su mogli kako bi omeli i usporili izgradnju demokratske hrvatske države. Ovoga puta, 1991., odluku o hrvatskoj budućnosti nisu donosili ni pobjednici u Prvom svjetskom ratu, ni Pašić i Trumbić, ni Hitler, ni Mussolini, ni Kominterna. Neke bi političke promjene na lokalnim izborima 2021. u našoj zemlji mogle biti znakom da na 'političku scenu stupa nova generacija koja nije opterećena ratovima svojih očeva ni ideologijama svojih djedova, napisao je spomenuti komentator. Njegova politička orijentacija nakon prilagodbe i uhljebljivanja u važnim institucijama hrvatske države, danas skida sa sebe maskirno ruho. Iako su u vrijeme lokalnih izbora ušutjeli glasovi o vraćanju nekih spomenika u središte Zagreba, teško je prikriti da se na scenu vraća zvijezda petokraka koja je krasila i kapu ratnoga zločinca kome je nedavno potvrđena kazna doživotnoga zatvora.

Nesavršena hrvatska država

Učini se da se iz toga mraka stalno čuju vapaji nekoga novovjekoga Katona koji bez prestanka poziva na destrukciju (Ceterum autem censeo Carthaginem esse delendam), ali ne Kartage nego Lijepe naše. Sad smo već došli do 'razloga' koji se nazivaju 'nezavršena i nesavršena država'. Glas današnje 'kominterne' postavlja našoj državi ciljeve i zadaće koje nikad ni jedna država nije dohvatila, niti su uopće dohvatljivi u realnom svijetu. Ipak, je li tko čuo da osim Utopije Tomasa Mora (De optimo reipublicae statu deque nova insula Utopia libellus, 1516.) postoji, ili je na zemaljskoj kugli postojala savršena država? Osim Titove države u svijesti njegovih sljedbenika.

U fantaziji, u mitu, možda, u realnom životu nije postojala niti će postojati. Zašto se onda taj uvjet o 'savršenosti' Franjo Tuđmanstavlja pred hrvatsku državu? Isti komentator piše da je Tuđmanova generacija 'osnovala državu, ali je nije dovršila; do dana današnjega Hrvatska je ostala nedovršena i postala nesavršena država'. U toj rečenici nema suvisla sadržaja. Prvo, nije 'Tuđmanova generacija' 'osnovala' državu, drugo nema dovršene države, svaka teži sve boljim rješenjima i treće, nema ni savršene države. Tom se komentatoru, dakle, čini da bi političke promjene na lokalnim izborima 2021. mogle biti znakom da na "političku scenu stupa nova generacija koja nije opterećena ratovima svojih očeva ni ideologijama svojih djedova. (M. Galić, Vl, 22.5.2021.). Dobro je što nema rata, ali otkud tvrdnja da nema ideologije?

Nadaju se da će u mirnodobskim prilikama dostajati destruktivni potencijal riječi (mediji su tu) i potpuni angažman 'posvećenih' zagovornika titovske, a ne hrvatske države. Opet navaljuju na sve što izražava hrvatski identitet, od jezika i vjere do prikaza povijesti. "Želite li biti dobar Hrvat i katolik? To je bar lako, jer dobar znači poslušnost, ne kvalitetu."

Naslov teksta: "Jeste li mogli zamisliti da ćete i 2021. godine morati rušiti Jugoslaviju i braniti se od četnika, tako vam bog pomogao?!" (G.G., Večernji 22.5.2021.). Večernjakov komentator zna što je dobro hrvatstvo i dobro katoličanstvo? Prema tekstovima koje objavljuje reklo bi se da taj čovjek ništa ne zna. Pokušava se rugati s nečim s čime se ljudi u civiliziranim zajednicama ne rugaju. Iako mu se pisanje baš i ne odlikuje promišljenošću, uspijeva pokazati da su mu hrvatstvo i katoličanstvo veliki trn u oku? Valjda zbog toga i piše.

Drsko je i izazivački optužiti katolike i cijeli jedan narod za 'poslušništvo i 'nekvalitetu'. (Prema popisu stanovništva 2011. u Hrvatskoj je 90% Hrvata, a među njima više od 86% katolika, i oko 4% ateista. Treba li sad baš od tih 4% očekivati da će određivati Hrvatima što jesu, a što nisu, u što vjeruju a u što ne vjeruju? Ako žive u miru i toleranciji s onih 86%, treba li očekivati da će baš oni određivati što je Hrvatima dom i što im je Isus Krist? Je li ovo 2021. ili 1945.? “Ono što također moram ponovno reći – mislim da nije dobro da političari u svojim govorima zazivaju Boga na bilo koji način, mislim da je to štetno za Hrvatsku... Mislim da bi zbilja trebalo s time prekinuti.” (Boris Jokić, Nova TV, 29.5.2021.). Je li to ta hvaljena svjetonazorska tolerantnost novih politika?

Diktatori i ideologije

Današnji su 'ljevičari' odlučili na globalnoj razini promijeniti način borbe protiv 'klasnoga neprijatelja', 'otuđenja', Titoeksploatacije, imperijalizma, zagađivanja okoline i drugih zala u svijetu. Određene su nelenjinske metode kojim će nastojati doprijeti do glavnoga cilja. Da bi 'ispravili' postojeće nepravde najprije će pokušati ovladati tim svijetom, ali ne revolucionarnim ratom, progonom, ne Sibirom i logorima, ne Golim otokom i otimanjem, nego mijenjajući – čovjekovu narav. Za sad su već suzili krug 'otvorenih' pitanja koja mogu privući znatnu pozornost i aktivirati važne prijepore.

Prema središtu pozornosti guraju se pitanja o rasama, spolovima kao 'rodno-performativno-fluidnim društvenim konstruktima' i identitetima. Iza te 'platforme', nejavno se odvijaju bitni procesi. Pred involviranim akterima veliki su novci i nezapamćena medijska potpora. Na nekim je točkama vlast osvojena, sad treba vraćati dugove.

Tvrdnja o nesavršenoj hrvatskoj državi ne može se pobiti. Hrvatska država nije savršena, a prikaze o 'nesavršenosti' i 'nekvaliteti' hrvatskih katolika, donose dnevne novine u Zagrebu koje našu stvarnost sve češće motre unutar debate o Šuvarovoj Bijeloj knjizi, prijeporima o tomu kako je Tito nadvladao Milana Gorkića na svom propinjanju prema položaju glavnoga tajnike jedne Kominternine sekcije, debatama o Jovanki Broz, Miki Špiljku, Budimiru Lončaru, Porfirijevim kružocima i sličnim likovima koji bi, zbog nekoga još uvijek nedokučivog razloga, trebali danas biti važni hrvatskom Stoljećediktatorapuku. Je li to njihovo neupitno jugoslavenstvo, koje će se sutra drukčije zvati? Što budućnost od njih očekuje? Ne izgleda da je to dobar put zacjeljivanja ratnih rana.

Zasad ostavljamo po strani činjenicu da se hrvatska 'ljevica' tj. 'ovoprostorni' komunisti, još uvijek nisu spremni suočiti s uvidima istraživača, koji sigurno nisu zaraženi ustašlukom, a uvrstili su Tita u knjigu Olivera Gueza "Stoljeće diktatora". Josip Broz je visoko pozicioniran uz Pinocheta, Franca, Musssolinija, Staljina, Hitlera... Tekst o njemu napisao je pomoćnik direktora časoppisa Figaro Magazin, Jean-Christophe Buisson. Piše da je Tito nakon rata nametnuo "Jugoslaviji režim terora kako bi učvrstio vlast koja je još bila krhka, što je dobro znao, u umjetno stvorenoj državi u kojoj su postojale društvene i nacionalne napetosti. Tito je bio paranoik, megaloman, diktator s načinom djelovanja nekog istočnog satrapa, ljubitelj luksuza, novca i lijepih žena". Društvene napetosti donio je završni obračun s nerevolucionarnim dijelom društva, 'buržoazijom', neistomišljenicima, klasnim neprijateljem i Crkvom, a nacionalne napetosti nisu prestajale od same uspostave države, koja se prvi put u povijest pojavila 1919. kao Kraljevina SHS, preimenovana kasnije u kraljevinu Jugoslaviju.

Jesu li 'malim' lokalnim izborima u Hrvatskoj počeli veliki procesi, pita taj novinski ekspert za pažljivo 'kuhanje hrvatske žabe', je li istina da nastupa generacija neopterećena ratovima i ideologijama. Ratova u našoj neposrednoj blizini srećom nema, ali što je s ideologijama? Autor ne otvara pitanje odnosa ideje i logosa nego 'opterećenje' nasljeđem iz prošlosti. U hrvatskoj se javnosti ne čuje slavljenje nacifašističke ideologije, ali to se ne može reći za komunističku. Tko bi mogao biti opterećen ideologijom? To ne će biti ljudi predani napretku demokratske države. Njima ideologije prošloga stoljeća ne trebaju. S komunistima je drukčije, neovisno o bojama zastava s kojima mašu i nazivima 'partija' koje osnivaju. Komunistička je ideologija njihov pravi dom.

Rodno osjetljivi prostor

Život će brzo odgovoriti na pitanje pripadaju li 'zeleni' politekolozi samo svijetu ideologije ili su je napustili pa danas i oni hodaju proleterskom zemljom rada i revolucije. Teško je, naime, poricati ideologičnost 'političke ekologije', jer u njoj ničega drugoga ni nema. Kad je to volja naroda o tomu se u demokratskoj državi može razgovarati samo kao o važnoj društvenoj činjenici, dok narod ne odluči drukčije. Pod kojim znakom nastupaju? Svatko bira svoje znakove; novi zagrebački obnašatelji vlasti javno ne prosvjeduju zbog toga što im je na pozivima za neke susrete i komunistički znak (crvena zvijezda petokraka). Za sad je jedino sigurno da mediji dosta dobro svladavaju svoj dio zadaća. Tako je jedan književnik (M. Jergović), u Večernjaku (13. lipnja 2021.) napisao da je 'jasna estetska hijerarija' 'postojala čak i Možemou Hrvata', a "prestala postojati nakon što su se razvjenčali od Srba i razvrgli Jugoslaviju. Nakon toga im poezija i književnost više nisu bile potrebne." 'Čak i u Hrvata', bijedni je pokušaj uvrijede kakvima se služe jugonacionalisti i pročetnička liga, kojima je danas u Hrvatskoj sve dopušteno i sva vrata otvorena.

Uz taj uobičajeni govor stižu i glasovi naglašene 'modernosti', (da se lakovjerni ne dosjete). Umjesto klasičnoga urbanizma i arhitekture, javno se promiče 'rodno osjetljivo prostorno planiranje'. "Ono što postoji u našem programu je rodno osjetljivo prostorno planiranje i što je nešto što je već usvojila Skupština. Tu se radi o prilagodbi gradskih prostora u dvije dimenzije. Prva se tiče onog da žene više koriste javni prostor. Njima se javni prostor može značajnije prilagoditi. Recimo tako da su stanice bliže vrtićima i školama. Drugi aspekt je da se vidi je li grad siguran za žene i LGBT osobe. Zna se da nije, recimo veliki parkovi trebali bi biti bolje osvijetljeni". (D. Dolenec, kandidatkinja stranke Možemo! za zamjenicu gradonačelnika Zagreba, TvN1 Index,19.5.2021.)

Što bi, primjerice, bilo novoga i posebnoga u politikama čuvanja prirode kad predsjednica EU vrlo precizno govori što je politika EU u odnosu i na okoliš i na klimu i na ekologiju...? To su politike koje sukreiraju i hrvatski zastupnici. S tom se politikom suglašava i hrvatska država.

Europska komisija je 2019. predstavila europski zeleni plan, strategiju za postizanje održivosti gospodarstva EU-a EUzeleniplanpretvaranjem klimatskih i ekoloških izazova u prilike u svim područjima politike i osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije. Valjda je tu i nova politika prema osjetljivim zajednicama posebne seksualne orijentacije.

Predsjednica Ursula von der Leyen je tada rekla da "nova strategija rasta daje više nego što oduzima. U planu je opisano kako ćemo preobraziti naš način života i rada te proizvodnje i potrošnje kako bismo zdravije živjeli i inovativnije radili... Odlučno smo naumili u tome uspjeti zbog našeg planeta i sveg života na njemu, zbog europske prirodne baštine i biološke raznolikosti, zbog naših šuma i naših mora." Što, dakle, novoga donose politekolozi što Hrvatska u EU već nije prihvatila, a time unijela i u svoje programe društvene preobrazbe. Nisu nadvladani prijepori drukčije vrste, iako u najnovije vrijeme ima znakova da su i važni ljudi među ljevičarima, uz to na istaknutim državnim položajima, spremni na glas reći da se hrvatska povijest ne smije svoditi samo na vlast režima koji je uspostavljen voljom osovinskih sila od 1941. do 1945. Pa i to da hrvatska država nije od jučer, nego baštini tisućugodišnje tradicije od srednjovjekovnih početaka.

Ustaše u Zadru

Pred nama se prikrivaju krucijalna pitanja ugroze hrvatskih interesa, nezavršeno definiranje oslobodilačkih i osvajačkih ratova i hrvatski otklon od politike neojugoslavizma koji se skriva pod frazama o smirivanju 'ovih prostora'. Jedan je bivši SDSS-ovac, koji se kandidirao za dožupana Vukovarsko-srijemske županije, na svoj veliki izborni plakat dao napisati "Reci ne Oluji". "I to je ono što mogu da očekuju od nas", istaknuo je kandidat. Ocijenio je da je akcija Oluja "bila najveće etničko čišćenje i stradanje Srba za koje još uvijek nitko nije odgovarao." Onda se u Zagrebu pojavio neki tekst prenesen iz srpskoga Kurira. U naslovu velikim slovima pišu: ‘Ratovao sam u Hrvatskoj, Mladić je bio izvanredan‘. Iz članka razabiremo da je to ocjena jednoga srpskoga liječnika koji je s osuđenim ratnim Mladićzločincem Mladićem ratovao u Hrvatskoj. "Nisam bio u Bosni i ne mogu govoriti za taj period, ali moje sjećanje na njega nije negativno" (dr. Predrag Kon). U tim sjećanjima nema Škabrnje, Nadina, Potravlja, Satrića, Dabra, Kijeva, Vrlike, Šibenika, Zadra... Na brdu Križ je 4. listopada 1991. Mladić postavio 'dijagnozu': "U Zadru ima 30 hiljada ustaša i sve ih treba pobiti."

Dokumentirana je i ova njegova izjava, 1991.: "Ja sam vam rek'o da je brana minirana, a vi znate da sam ja vojnik. Ja kad vučem poteze, vučem ih da matiram protivnika. Vi znate da je miniran i Maslenički most i znate da sam ja to lično uradio, a vi znate da je ono što ja uradim efikasno i kvalitetno. Ja zato diktiram situaciju u Dalmaciji. Da biste spriječili daljnje nesreće ljudi, da ono što nije stradalo više ne strada ... ja zahtevam..." (26. rujna 1991. u Hrvacama, svjedočenje snimatelja Petra Malbaše). Presuda Mladiću bila je posebno važna za srpsku državnu vlast. "Problem je što se njihove političke pozicije prema velikosrpskom projektu, uključujući i nijekanje zločina, nisu nimalo promijenile u odnosu na one s kojima su Srbija i JNA 1991. krenule u rat protiv Hrvatske, a potom u BiH." (V. Starešina). Srbija je, prema tvrdnjama te vrlo upućene novinarke, uložila poseban trud da se Mladiću i Srbiji ne sudi za zločine u Hrvatskoj te da njihov osvajački rat u Hrvatskoj i BiH ne bude kvalificiran kao međunarodni sukob. Govoreći o tomu u New Yorku, nakon potvrđene presude na doživotni zatvor Ratku Mladiću, srpski je predsjednik Vučić govorio o – Jasenovcu i ustašama. Vjerojatno naša zemlja ima potrebni potencijal da i pitanje Jasenovca podvrgne ozbiljnim znanstvenim ispitivanjima i da se, nakon toga, ukloni sve što predstavlja produkt raznih zlouporaba ratnih nesreća.

Ponornice u Vruji

Do nas dopiru i vijesti s obilježavanja antifašističke borbe u Srbiji. Izvjestitelji spominju izvođenje 'ljotićevskih pjesama' dok su na velikom ekranu prikazivane fotografije Josipa Broza Tita i Draže Mihailovića kao "ravnopravnih" boraca". 'Antifašista', naravno. Bilo je ljudi i u Srbiji koji su sve to nazvali 'bezobzirnom revizijom povijesti' (M. Rapajić). U Vukovaru je početkom lipnja 2021. 30-godišnjak fizički napao 13-godišnjeg dječaka, a prema informacijama u Upitnikmedijima riječ je o muškarcu srpske nacionalnosti, pripadniku navijačke skupine Grobari kojega je zasmetala maska s hrvatskim obilježjima koju je dječak imao na licu. I pred kraj ovoga teksta nekoliko riječi o ponornicama, Vruji, dubokoj zemlji i dubokoj državi.

Priželjkujemo saznati što će se sad dogoditi kad je, nakon dvadesetak godina i u Saboru postavljeno zastupničko pitanje o djelovanju države u zaustavljanju nezakonitoga djelovanja pod skrbništvom moćnih pokrovitelja. Uzalud su mediji u više prilika upozoravali na strašnu devastaciju uvale Vruja pod obroncima Biokova, negdje na granici između omiške i makarske općine. Zastupnica (Marijana Puljak) je u Saboru sažela bit nevjerojatnih uzurpacija državne imovine: "Ovo je ogledni primjer neefikasnosti cijelog sustava hrvatske države. Svih ministara, agencija, institucija i cijelog pravosuđa. Gospodin Latković ruga se svima nama već 20 godina. A ovaj vikend je počeo asfaltirati taj protupožarni put i čini se da je sam stavio neke oznake građevinske inspekcije da ne bi bilo sumnjivo to što radi..." Na početku svoga govora u Saboru pojasnila je kako je poduzetnik Stipe Latković kum Stipe Mesića te dobar prijatelj Ive Josipovića i predsjednika Zorana Milanovića.

Vruja tako na metaforički način sublimira neka teška iskustva s kojima se godinama suočavamo. Koje su to politike, koji ljudi i institucije što godinama štite bezakonje i nasilništvo? A što je Vruja? Mjesto na kome u moru blizu obale izvire pitka voda, koja prema legendama stiže iz udaljenih rijeka ponornica. Tu izvire i dio podzemnih voda s mitske Planine. Metaforičnost je u tim nevidljivim, podzemnim dotocima iz dubina. Tko upravlja Hrvatskom? Što su u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa učinili politički ljudi koji ne pripadaju ni Mesićevu, ni Josipovićevu, ni Milanovićevu društvu? Ima li sve to veze i s neobilježavanjem 30-te obljetnice referenduma o Hrvatskoj?

Ivan Bekavac

 

Ned, 25-07-2021, 02:17:32

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.