Čornobylj

Izražavam duboko poštovanje cijenjenomu lingvistu gospodinu Milanu Nosiću na njegovu tekstu o nazivu mjesta u Ukrajini koje simbolizira katastrofu nuklearnoga reaktora (M. Nosić: Černobil ili Čornobylj – jezična rasprava u povodu 35. obljetnice nuklearne havarije). Stručni jezikoslovac temeljito je obradio leksem i pokazao njegovu izvornu formu u ukrajinskom jeziku, a to je Čornobylj, iako se u hrvatskoj praksi rabi ruska forma – Černobilj, (u ruskom palatalizirano Ć i široko y zvuči kao Ćernobylj). Profesor Nosić posve je logično pokazao nužnost prenošenja autentična naziva, dakle ukrajinske forme, ali ona u Hrvatskoj uglavnom nije poznata jer je informacija stigla preko ruskih izvora.

Istaknuo bih da pitanje ruske ili ukrajinske forme naziva tragedije prelazi okvire lingvistike i ima šire značenje – simboličko koje uobličava niz pojmova, a to je nastojanje koje ne gubi aktualnost i u sadašnjem hrvatskom društvu. Između ostaloga to su sposobnosti hrvatske javnosti razlikovati sve što je vezano uz Ukrajinu od onoga u Rusiji; umijeće poštovati drugu kulturu, koja nije ruska, koja je drukčija, dakle ukrajinska; izražavati poštovanje u razumijevanju nacionalne osobitosti i još mnogo toga.

Događaj na sjeveru Ukrajine, u blizini ukrajinsko-rusko-bjeloruske granice, imao je ne samo konkretan razlog – neuspješno ostvareni pokus inženjerskoga osoblja glede pokretanja reaktora, nego i simboličan. Bila je to metafora, alegorija nezaustavljiva kraha, rušenja, propasti sovjetskoga režima, što je popraćeno strašnim tragedijama i što traje do danas. Upravo ukrajinski teren bio je predodređen na to da postane, već po koji put u povijesti, prostor koji je izabran da šalje poruku o zlu. U tom i sam naziv kao da je imao neku simboličnost. Kad je došlo do katastrofe, i naziv gradića postao je poznat po cijelom svijetu. Neupućeni su povezivali taj naziv s ruskom sintagmom „černaja bylj“, dakle „crna dogodovština“, no etimologija je drukčija. Pred nama je toponim s vegetacijskim obilježjem: „čornobylj“ je naziv zа vrstu pelina (Artemisia vulgaris), „pelin obični“, a u ukrajinskom je dobio naziv zbog crnoga stabla i značio bi „crna biljka“. Na starinu naziva upućuje drugi dio složenice – bylj, bylyna – koja u ukrajinskom znači „trava“, „stabljika zeljaste biljke“, dakle doslovno „pelin crne stabljike“. S vremenom je u ukrajinskom jeziku leksem bylyna u značenju „trava“, „biljka“ postao arhaizam, ali je očuvan u hrvatskom. Ta je vrsta pelina poznata po cijelom svijetu. „Obični pelin“ česta je pojava u Europi, Americi, srednjoj Aziji i sjevernoj Africi, a poznat je i u Hrvatskoj.

pelin

Naselje Čornobylj spominje se u pisanim izvorima srednjovjekovne Ukrajine, no to ne znači da nije postojalo prije pisanih svjedočenja jer slavenski toponimi s vegetacijskim kodom pripadaju najstarijemu nazivlju i često su vezani uz mitske predodžbe. U jednom od zapisa usmenih predaja naziv biljke spominje se kao onaj koji ima magijsko značenje, a kada je došlo do tragedije, spominjalo se iz Apokalipse: I treći anđeo zatrubi i s neba je pala velika zvijezda, koja je gorjela poput svijeće, i pala je na trećinu rijeka i na izvore vodene. I ime zvijezdi bješe Pelin; i trećina voda posta pelin, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu grke. Bilo je kako je bilo. Djeca koja su potrčala gledati stravični požar na reaktoru ubrzo su oćelavjela, popadala po zemlji i umrla, kao i prvi vatrogasci, a i mnogi drugi počeli su se razbolijevati i umirati. Cijeli 3-milijunski Kyjiv, a i ostali gradovi uokolo nisu znali smiju li piti vodu iz Dnjipra, u koji se 70 km od glavnoga grada Ukrajine ulijevala rijeka Pryp'jat' na obali koje je plamtio razbjesnjeli reaktor. Vlasti su šutjele jer se šutjelo o istini, a zatim – i laži su jedna od metoda komunističkoga režima. Mladež je bila izvedena na prvomajsku paradu i demonstrirala odanost Prvomu maju marširajući po ozračenom gradu.

Lenjin

Sve je počelo, odigravalo se i završilo upravo u ozračju zračenja komunističkoga režima. Ideološki čimbenik neizbježno je pratio gospodarski razvoj, a to je konačno dovelo i do njegova kraha. Čornobyljska katastrofa bila je simbol tog propadanja. U temeljima gospodarstva osiromašenoga i propaloga ruskoga carizma i boljševičkoga prevrata bilo je ono Lenjinovo „Komunizam, to je sovjetska vlast plus elektrifikacija narodnoga gospodarstva“. Posvud su se gradile hidrocentrale, a u slučaju Ukrajine to je bilo praćeno masovnim gubitcima plodnih zemljišta. Čornobyljska nuklearka počela se graditi 1970., u jeku Brežnjevljeva doba poznatoga kao „zastoj“ u smislu reakcije na kratko Hruščovljevo zatopljenje. Prvi reaktor pušten je u rad 1977. i nadograđivao se sve do četvrtoga, na kojem je došlo do eksplozije. Nuklearka se nalazila na udaljenosti od 2 km od grada Pryp'jat'a, izgrađenoga paralelno s postajom, ponajprije za zaposlenike nuklearke. No budući da je taj gradić bio zatvorena tipa, ime nuklearke povezano je s do tada provincijskim gradićem Čornobyljem, tada okružnim središtem područja. Od početka 1986. čornobyljska NE bila je najmoćnija nuklearna elektrana u europskom dijelu SSSR-a. Ukrajinska partijska vrhuška na čelu sa Ščerbyc'kim trudila se dokazati odanost Moskvi i Brežnjevu i zato je dobila pravo graditi nuklearku koja je dobila ime Vladimira Iljiča Lenjina. Zvala se Lenjinskaja – sve na ruskom jer je ukrajinska vrhuška svesrdno dokazivala odanost Moskvi, što znači i odricanje od jezika „nacionalista“, ukrajinskoga, iza čega je stajala goruća težnja Ščerbyc'koga da dospije u moskovsku vrhušku čemu se ona poslije smrti Brežnjeva – ruskoga partijca, ali rodom iz Ukrajine – svesrdno odupirala vodeći se tradicionalnim ruskim šovinizmom glede omraženih hahlov, kako su pogrdno nazivani Ukrajinci. No u čežnji za vlašću ukrajinski partijski vožd nije odstupao i kao prvomajski dar Kremlju bila je zamišljena senzacija s nuklearkom. Naime, njezin je tip bio takav da je određeni reaktor morao povremeno stati zbog hlađenja, što je značilo smanjenje proizvodnje vrijedne elektroenergije kao sastavnoga dijela Lenjinova sakramenta „komunizam je sovjetska vlast plus elektrifikacija…“. Zato je ukrajinska sovjetska vlast odlučila skratiti vrijeme hlađenja i uključila je reaktor da bi upravo uoči Prvoga maja Kijev (ruskogovorni) referirao tovariščam u Moskvi da je, eto, zahvaljujući kijevskim drugovima nuklearka Lenjin dala puni opseg elektroenergije. Inače, ritualnost ostvarivanja pothvata uoči slavnih komunističkih praznika bila je sastavni dio sovjetskih ideoloških obreda, i tradicionalno – uz velike ljudske žrtve. Između brojnih primjera prinošenja žrtava partijskomu idolu spomenut ćemo onaj s ofenzivom na nacistima okupirani Kijev. Staljin je naredio zauzeti ga uoči 7. studenoga, sakralnoga datuma sovjetske оbrednosti – datuma boljševičkoga prevrata, poslije imenovanoga Oktobarskom revolucijom. Uz kolosalne gubitke vojnika Prve ukrajinske fronte, ukrajinska mladež kojom su se punile postrojbe prešla je crveni od krvi vojnika Dnjipro i osvojila grad. Zahvaljujući žrtvama, ruski zapovjednik general Vatutin, koji je ispočetka javljao da će to donijeti brojne žrtve njegove vojske, referirao je u Kremlj da je grad zauzet 6. studenoga, uoči velikoga datuma Oktobra.

Staljin

Nastavljajući tradicije žrtvovanja, velikih ljudskih gubitaka u služenju idolu, sovjetski režim potvrđivao je svoju iskonsku prirodu kao poganski, protuljudski, demonski. Upravo se tako dogodilo s ritualom ubrzanja rada četvrtoga reaktora i čežnjom referirati partijskomu idolu u Kremlju da je ukrajinska partijska vrhuška odana u služenju idejama velikoga Lenjina. Reaktor je eksplodirao, a nuklearna prašina raznijela se po cijelom svijetu. No drugovi su šutjeli, između ostaloga – i da ne bi ometali prvomajske parade. Ali Božja kazna bila je nezaustavljiva (reaktor je buknuo uoči Uskrsa) i zvijezda Pelin otrovala je sve uokolo – vodu, ljude, prirodu. Taj bi događaj ostao skriven da vjetar nije išao prema sjeveru pa su u Švedskoj zabilježili povećanu radijaciju koja se vukla sa sovjetskih granica. Objavljena je uzbuna, opet je Zapad ispao pravedniji od ruskoga sovjetizma, odnosno kremaljskih patrijarha na čelu s Gorbačovom kojemu se Ščerbyc'ki trudio dokazati partijsku odanost.

Prema sovjetskoj tradiciji istina je bila skrivena, nije se znalo o broju poginulih, vijesti su se prenosile usmeno, ljudi su panično tražili mogućnost obrane, ali nuklearne čestice letjele su po cijelom svijetu. To je bio simbol propasti režima s njegovom sovjetskom vlašću i elektrifikacijom. Sovjetski režim bio je truo u svemu – od gospodarstva do morala – i ljudi su vidjeli laži onih koju su skrivali istinu. U folkloru, kojega je bila prepuna društvena komunikacija, nastao je ciklus crnih viceva, a jedan od njih: „Sjedi Napoleon na srušenom čornobyljskom reaktoru i čita glasilo KPSS-a, list 'Pravda'. Dolazi mu general i kaže: 'Moj imperatore, da smo mi imali takvo naoružanje iz nuklearke, nikad ne bismo izgubili bitku kod Waterlooa.' Na to mu Napoleon odgovara: 'Moj generale, da smo mi imali takav list kao što je 'Pravda', svijet nikada ne bi doznao da smo izgubili bitku!' Ljudi u Ukrajini bili su svjesni da se radilo o zračenju ideologije iz Kremlja, u kojem su bili ravnodušni glede tragedije u Ukrajini, kao i kod Staljina glede masovnih pogibelji ukrajinskih mladića iz Prve ukrajinske fronte. Ali realnost nije bila smiješna. U pokušajima da se zaustavi vatru u utrobi reaktora masovno su ginuli ozračeni ljudi. Bila je to svojevrsna uvertira u početak rušenja reaktora komunističkoga režima, što je nadalje praćeno masovnim smrtima i ratovima. Nije slučajno netko na Zapadu sarkastično primijetio: „Nije toliko strašan komunistički režim koliko su njegove posljedice.“

Naziv ukrajinskoga gradića obletio je cijeli svijet kao sinonim nuklearne katastrofe, ali gle zakonitosti: čak i tragedija u Ukrajini dobila je rusko leksičko obilježje. Kao što se nuklearka službeno imenovala na ruskom Černobyljskaja, tragedija je obilježena ruskim nazivom mjesta i ukrajinski Čornobylj imenovan je kao Černobilj. U tom je bila neka simbolika: Lenjinova oporuka o biti komunizma došla je upravo iz Rusije, predstavljala je intervenciju u ukrajinski prostor preko ukrajinskih partijaca, odanih Kremlju. Zato je jedan od čornobyljskih viceva glasio ovako: „Ukrajinski narod u znak zahvalnosti Kremlju poklanja mu reaktor da bude pokopan kod Lenjinova mauzoleja na Crvenom trgu.“

Corn

U toj ruskoj inačici toponima on je, zajedno s nuklearnim česticama, doletio i do Hrvatske te je sjeo u svijesti i praksi jezikoslovlja. Zajedno s radijacijom doletjelo je ideološko zračenje ostataka režima. Po Hrvatskoj ima još mnoštvo onih ozračenih ruskom komunističkom ideologijom, a sastavni dio toga je i kronični antiukrajinizam. Iz srušenoga ideološkoga reaktora koji i dalje zrači nastavlja se patološki ruski antiukrajinizam kao ideološka posljedica režima lažnoga tobožnjega internacionalizma. Sovjetska nacionalna praksa bila je lažna, licemjerna i skrivala u sebi šovinizam, mržnju prema susjednomu narodu, povezanom ideološkim stegama licemjernoga „bratstva i jedinstva“.

Drug Tito, uza sva deklariranja nekoga posebnoga, autentičnoga marksizma u izgledu folklornoga samoupravljanja, bio je izravan proizvod sovjetske ideologije i nastavljao je deklarirati licemjerje ravnopravnih naroda što je završilo krvavim ratom. Bila je to jedna od eksplikacija srušenoga, ali živoga čornobyljskoga reaktora. Da je on živ, potvrđuje preporod, variranje zločina Miloševića u obliku sadašnjega agresora na Ukrajinu. Još donedavna svijet je strepio od moguće ruske agresije na Ukrajinu. U Hrvatskoj se uglavnom šutjelo, a poneki prirodno crveni list, kao npr. Slobodna Dalmacija, kroz svoje bi plaćenike prikazivao događaje u Donbasu kao „građanski rat“ i obranu tamošnjih ugroženih i jadnih Rusa od posezanja fašističkoga Kijeva na njihov tobože ruski jezik! To su eksplikacije neuništivih radioaktivnih elemenata, prisutnih u hrvatskom društvu, još uvijek ozračenom komunističkom ideologijom, što dovodi zemlju do rascjepa, nostalgiranja za velikim jakim vođom koji je pravedan tamo na istoku. Takvi se ozračeni komunističkim reaktorom pojavljuju i u brojnim komentarima na mrežnim stranicama, posebice kad se radi o antihrvatstvu ili nostalgiji za nekim slavenskim vođom koji tobože brani svijet od kobnih Amera. Usput rečeno, neovisnost Ukrajine podržava upravo SAD, ne i njezin slavenski pravoslavni susjed, zaustavljen na granicama Ukrajine ne bez intervencije Zapada. No ugroza agresije ne gasi se kao što drijema demon zračenja u utrobi čornobyljskoga reaktora, simbola zla, kao spomenik srušenoga, ali neugašenoga režima u hibridnoj formi pljačkaškoga postkomunizma koji je ukrao Krim i ubija Ukrajince po Donbasu.

Zato je ukrajinsko Čornobylj – istina o Ukrajini, dok je ono drugo – podsjećanje na intervenciju u Ukrajinu. Tekst profesora Nosića o ukrajinskom Čornobylju optimistični je simbol da u Hrvatskoj ipak imaju razumijevanje za Ukrajinu i solidarni su s njom.

Prof. dr. sc. Jevgenij Paščenko
predsjednik udruge Hrvatsko-ukrajinska suradnja

 

Pet, 14-05-2021, 13:26:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.