"Viški lav"
Protekloga tjedna hrvatski je tisak komemorirao 150. 0bljetnicu Viške bitke,
međutim zaboravilo se podsjetiti na drsku krađu "Viškoga lava". Budući da sličan slučaja nije zabilježen u novijoj svjetskoj povijesti vrijedi još jednom o njemu progovoriti.
Ukratko. Poslije sjajne pobjede pod Visom u kojoj su stari, većinom drveni austrijski ratni brodovi naprosto slistili talijanske novije i po naoružanju nadmoćne brodove, Austrija je u znak sjećanja na poginule mornare, već 1867. postavila mramorni spomenik na poluotočiću Pirovo. Kako je izgledao 1906. (u trenutku proslave 40. obljetnice bitke) zorno prikazuje priložena slika te opis učitelja i pisca Petra Kuničića:
"Spomenik se diže poput gorostasa sred bijelih grobnica viškog grobišta. Okrenut je put mora, koje najbolje svjedoči o junaštvu, kojemu je podignut. Vas je od bjelkasta mramor-kamena. Oblika je
pačetvorasta; podnožje mu je dugo 3.85 m, a široko je 2.87 m. Visok je 4.85 m. Vrh njega uspeo se ogroman lav, i tuj legao i zaspao, uhvativ čvrstim pandžama proslavljenu zastavu. Lav leži tijelom kako stoji dužina spomenika, te je glavom okrenut put Visa. Na pročelju spomenika predočen je u ‘basrelijefu’ najtragičniji čas boja. Sa protivne strane, kako stoji put zapada, urezan je slijedeći natpis: ONIMA, KOJI U MORSKOM BOJU KOD VISA DNE XX. SRPNJA MDCCCLXVI. ZA CESARA I AUSTRIJU SLAVNO POGINUŠE KAO MILU USPOMENU SUDRUGOVI. Sa pobočnih strana urezana su imena slavnih poginulih junaka. Naokolo spomenika uklesano je raznih uresa, kanoti morskih sidara, lovor-vijenaca i ostaloga. Oko podnožja, na četiri ugla, dižu se iz zemlje sred aloja i cvijeća četiri velika topa koja su u boju palila. Ovi su spojeni čvrstim verigama ratnih brodova. Između rečenih veriga ima komada od sinđira, što je talijanski brod "Formidabile" ostavio, bježeći iz viške luke, dne 19. srpnja pred topovskom tučom sa baterije Gospine...".
Međutim, nakon Prvoga svjetskog rata Italija je od sila Antante kao nagradu dobila dio Dalmacije, uz LavZa vrijeme druge Jugoslavije (polovinom 50-tih) akademik Grga Novak bio je pokrenuo akciju za povratak spomenika. Talijani su ga odbili uz izliku da je propašću Austro-Ugarske Monarhije prestalo i hrvatsko pravo na taj spomenik! Nakon osamostaljenja Hrvatske pokušalo se u nekoliko navrata, također bezuspješno.ostalo i otok Vis. Za vrijeme te privremene okupacije (1918.-1920.) Talijani su demontirali spomenik, a Lava prenijeli na Apeninski poluotok. Danas se nalazi u dvorištu Pomorske akademije u Livornu.
Nekadašnji natpis je otučen, a dodan je novi: LISSA (1866.) UNA SCONFITTA – VITTORIO VENETO (1918.) UNA PIU GRANDE VITTORIA (Vis poraz – Vittorio Veneto još veća pobjeda.)
Valjda su na taj način željeli kompenzirati kompleks manje vrijednosti koji ih je progonio nakon sramotna poraza u Viškom boju! Da stvar bude još apsurdnija uvriježio se običaj da pitomci Akademije prije odlaska na ispite dodiruju lavlje pandže (neki kažu rep i testise!), jer tobože da to donosi sreću!
Za vrijeme druge Jugoslavije (polovinom 50-tih) akademik Grga Novak bio je pokrenuo akciju za povratak spomenika. Talijani su ga odbili uz izliku da je propašću Austro-Ugarske Monarhije prestalo i hrvatsko pravo na taj spomenik! Nakon osamostaljenja Hrvatske pokušalo se u nekoliko navrata, također bezuspješno. Onda je na Pirovu postavljena umanjena replika, ali kako kažu nezadovoljni Višani "od plastike" s natpisom "GLEDAJTE VALOVE JADRANA KAKO NA SVE OBALE NOSE PORUKU MIRA I RAZUMIJEVANJA..." Nešto svečanije bilo je 2006. na proslavi 140. obljetnice. Tada se opet u tisku raspredalo o potrebi vraćanja izvornog spomenika, ali ubrzo je sve palo u zaborav.
Možda će se Talijani - ako se zaista smatraju uljuđenim Europljanima - jednoga dana ipak "smilovati" i vratiti Hrvatskoj drsko ukradena Viškoga lava!
Frano Baras