Kod ponovljenog požara u istoj tvrtki najviše me iritira demonstracija moći i šutnja građana!
Pogon osječke tvrtke za obradu plastike Drava International (opet) je 7. kolovoza došao u središte interesa šire javnosti. Građani su, kao i 4. listopada prošle godine čuli isto upozorenje: 'Zatvorite prozore i ne izlazite vani zbog mogućih otrovnih čestica'. Primjer ove spalionice otpada otkriva način rada: zapali se otpad na otvorenom, a koji nije uskladišten po propisima sruke i onda apelirate na građane da ostanu kod kuće. U ovom scenariju simbioze kriminala, politike, moćnika i šutnje građana, s ironijom komentiram da je otrovni dim dobrodošao jer je barem spalio komarce.
Svi zašutjeli
Da je bilo adekvatne kazne kod prve ekokatastrofe, ovo se ne bi ponovilo. Naime, od listopada prošle godine još traje istraga u Dravi Internacional, tvrtki za preradu i skladištenje plastike u prigradskom naselju Brijest iz Osijeka, a da ni za lanjsku nepogodu ne znamo koliko smo zatrovani niti hoće li (i)tko kazneno odgovarati.
Građani su mislili da je odlagalište zatvoreno dok se ne riješi tko je kriv za prvi požar. Odatle pitanje: Tko je dao dozvolu za ponovni rad iste tvrtke i s kojim obrazloženjem?
Tvrtka Drava International koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom godinama nezakonito skuplja i odlaže otpad te nema odgovarajuću protupožarnu zaštitu. Odatle novo logično pitanje: Tko je izdao dozvole za daljnji rad Drava Internationala? Ovdje nešto smrdi puno gore od otpada.
Indikativno je da su za ovaj posljednji požar vatrogascima dojavili građani, a ne netko iz te tvrtke. Kao drugo, činjenica je da se tamo u tonama odlaže materijal, a da je i ovog puta gorjela otrovna i smrdljiva smjesa. Ako sam dobro informiran nije sagorijevala samo plastika, nego i aluminij. Neprimjereno skladištenje desetina tona je (najvjerojatnije) dovelo do samozapaljenja. Kako čujem vatrogasci su sada još više revoltirani. Vatrogasno odijelo košta oko 2 000 eura, a jedno je uništeno u gašenju od iste materije kao kod vatrogasca koji je u listopadu prošle godine upao u plastičnu masu i teško stradao. Ne znamo koja je to je materija gorjela, otrovna i smrdljiva. Morali bi to znati ponajprije vatrogasci jer su se najizravnije izložili trovanju i pogibelji. Naravno da su oni revoltirani jer su mi još u listopadu rekli da će se ovo ponoviti. Drava International nikada nije smjela biti na području grada Osijeka. Istu je trebalo izmjestiti izvan Grada. Ista onečišćuje (truje) prirodu, životinje, vodu, građane.
Tko podržava kontroverznog poduzetnika?
Gosp. Zvonko Bede je poznat po zgrtanju novaca sa strategijom otkupa pa uništavanja kompanija. Bede i još trojica osumnjičeni su za više kaznenih djela u vezi sa zadnjim megapožarom. Sumnjam da će kazneno odgovarati. Evo zašto...
Bede je jedan od kontroverznih poduzetnika koji je opustošio osječko gospodarstvo, od Name, tvornice šibica..., sve je prisvojio pa rasprodao za ogromni novac. Iza vlasnika tvrtke ranije je bio bivši gradonačelnik Ivica Vrkić te njegovi bivši poslovni partner Višeslav Vukojević, sin bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića, koji se naknadno povukao iz suvlasništva Drave Internationala. Bede je poznato ime u vrijeme "privatnog poduzetništva" (Darko Plevnik). Bede je rukovodio tvornicom žigica Drava Osijek, koja je još 2003. prestala s proizvodnjom. Nakon toga, (po uhodanom scenariju) Bede se okrenuo reciklaži proizvoda od plastike kroz tvrtku Doseg, koju je ugasio 2008. godine (i) zbog duga državi od cca. 20 milijuna kuna. Neovisno o tome, kao novi šef Drava Internationala dobiva kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvitak za novo zapošljavanje te proširenje proizvodnje, pri čemu mu je navodno pomoglo moćno lobiranje sive eminencije Vladimira Šeksa. Drava International Bedeu je donijela ogromni kapital. Drava International je bila u Hrvatskoj jedna od četiri najuspješnije tvrtke za prikupljanje, skladištenje i reciklažu smeća, s dobiti većom od 10 milijuna kuna.
Rekapitulacija prošle ekokatastrofe
Katastrofalne posljedice požara u Osijeku od 4. listopada 2023. u tvornici Drava International u svojoj sam ranijoj kolumni tretirao kao primjer ekološke katastrofe. Danima smo mogli gledati apokaliptične scene na satelitskim snimkama. Posljedice se i danas prešućuju ili minimaliziraju, a(li) snimke ostaju kao dokazni materijal.
Mjesto mega-požara udaljeno je manje od deset kilometara od izvora odakle čitavi Osijek pije vodu. To je jedno je od najrazvijenijih poljoprivrednih područja Slavonije. A i to govori o veličini ugroze. Otrovni crni dim prisilio je ljude da se na nekoliko dana zatvore u stanove.
Te paklene noći je gotovo 200 vatrogasaca gasilo vatrenu stihiju, a bili su bez maski! U akciji gašenja požara tri vatrogasca su povrijeđena, od kojih jedan s teškim povredama. Do danas se skrivaju posljedice za zdravlje kontaminiranih vatrogasaca i građana. Odgovorni u tvornici nisu poštovali pravila o zaštiti od požara. Ni za to još nitko nije odgovarao. Do danas nisu poznati nalazi niti od inspekcije zaštite od požara.
Osječki biolog Branimir Hackenberger Kutuzović tada je izjavio da svi štetni spojevi mogu "trajati nekoliko godina, a kada dospiju do unutrašnjosti tla, mogu se zadržati dvadesetak godina", a Vedranka Bobić, sudska vještakinja za zaštitu okoliša, konstatirala je da je zrak prepun otrovnih čestica, te da se "treba što prije provesti opsežna laboratorijska analiza ispitivanja zagađenja tla". Trebala, a do danas nemamo nalaze! Toksikolog Zdravko Lovrić je upozoravao da se izgaranjem PVC-a ispuštaju dioksini i furani koji su iznimno štetni za ljudsko zdravlje. Takva analiza nije zatražena. Za nju je zadužen Državni inspektorat koji to radi na zahtjev Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Takav zahtjev navodno nije upućen Inspektoratu.
Žarko Momčilović, stalni sudski vještak za promet i gospodarenje otpadom je izjavio: "Otpad se ne smije odlagati na golo tlo", što je evidentni propust vlasnika i upitao zašto nisu obavljani izvanredni inspekcijski nadzori.
Darija Walter iz udruge Plantaža iz Osijeka istaknula je kako radnici nisu imali zaštitnu opremu, strani radnici koji tamo rade i žive u nehumanim uvjetima, a za ekocid prozvala vlasnika Drava Internationala i političare koji su mu ranije "gledali kroz prste". Da se u ovom slučaju radi o nedopustivom nemaru i propustu institucija, poručili su i iz udruge Zeleni Osijek. Posljedice ove katastrofe bit će vidljive po pitanju hrane i vode "sljedećih nekoliko desetljeća " – kazao je Mislav Barić, voditelj iste Udruge. Upozorio je da se sagorijevanjem plastike oslobađa velika količina kancerogenih dioksina, ugljikovog monoksida, otrovnog za ljude, a koji se "osim u zraku, dugotrajno talože na tlu, usjevima, šumama te procjeđuju u vodotoke i podzemne vode."
Glavni državni inspektor Andrija Mikulić u ovoj katastrofi nije se očitovao. Nije, a bio je dužan. U uređenoj državi on i vlasnik tvornice trebali bi snositi posljedice.
Osim njih, suodgovorne su i nekadašnje i današnje gradske i županijske vlasti jer su dopustile da se u neposrednoj blizini Osijeka skladište tone lako zapaljive plastike. Odgovornost je i na Osječko-baranjskoj županiji, jer su od tamo izdavali dozvole za gospodarenje otpadom. S obzirom na činjenicu da je i tadašnji župan Ivan Anušić nakon ove eko-tragedije izjavio da su se u tvornici godinama odlagale prekomjerne količine otpada, da su se požari i ranije događali, mogli su, a nisu ukinuli vlastitu dozvolu. Osim toga, gradske i županijske vlasti trebale su obavijestiti inspekciju u Državnom inspektoratu te nadležno ministarstvo kod postupka utvrđivanja uvjeta za gospodarenje otpadom. U trenutku zapaljenja u krugu tvornice bilo je najmanje 20 puta više od dozvoljenog otpada.
Za opasne tvari (i njihovo odlaganje) nadležni su i ravnateljstvo Civilne zaštite, MUP i Ministarstvo gospodarstva.
Zvonimir Bede je optuživao Stožer i osječko-baranjskog župana, dok je potonji inzistirao na odgovornosti vlasnika Drava Internationala. Činjenica je da je Osječko-baranjska županija 2022. godine dala desetogodišnju dozvolu za rad Bedeovoj tvornici.
Ministri gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović i Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova izbjegavali su medije, iako postoje snažne indicije da se ovdje radilo o sprezi kriminala i korupcije. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdaje dozvole za skladištenje. Isti su imali saznanja i slali prijavu za ranije nepravilnosti tvrtke Drava International kod odlaganja i skladištenja plastike, ali nisu donijeli zabranu rada niti druge sankcije kao i kod ranijih incidenata.
Bede je sudjelovao u privrednoj kataklizmi počevši od tvrtke Doseg, do Plateksa, Eko-Slavonije do grafičke tvornice Litokarton i tvornice šibica. U potonjoj tvornici gdje je šefovao Zvonko Bede poginula je mlada radnica, a tri su bile ozlijeđene. Za smrt mlade žene kao ni za ozlijeđene nitko nije odgovarao. Iz svega toga opet se nameće pitanje tko (sve) štiti tajkuna Bedea!?
I novinari su suodgovorni
Osječki istraživački novinar Drago Hedl šuti, (poznat po otkrivanju brojnih afera u Slavoniji), a jedan drugi novinar - bivši Hedlov prijatelj na Osječkoj TV kod prvog požara ugošćuje gosta koji je minimalizirao prvu ekokatastrofu. Naime, Viktor Simončič, koji se potpisuje kao dr. ing., sudjelujući u Osječkoj televiziji Karte na stol je minimalizirao posljedice katastrofe na zdravlje ljudi. Simončić i voditelj te emisije su izgledali kao odvjetnici vlasnika tvornice. Gosp. Bede je zaštićen kao lički medvjed. Odvjetnica Zvonka Bedea rekla je za medije, odmah nakon (ovog) drugog požara, da njen klijent više nije odgovorna osoba u istoj tvrtki. Time je poslala implicitnu poruku: "Dalje prste od mog klijenta"!
Sudac istrage osječkog Županijskog suda je 19. siječnja 2024. odredio jednomjesečni istražni zatvor Zvonku Bedeu i još dvojici osumnjičenika koje tužiteljstvo tereti za više kaznenih djela u vezi s megapožarom plastike u toj tvrtki. Međutim, optužnica nije podignuta zbog ugroze zdravlja ljudi i teškog stradavanja vatrogasca. Nadležne institucije nisu obavile, odnosno objavile laboratorijske nalaze o kemijskom onečišćenju, a bez toga nema kaznenog progona. Zvonko Bede je s najbližim suradnicima lukavo odstupio s mjesta vlasnika Drava Internationala tako da je početkom veljače o. g Županijski sud u Osijeku, uvažio žalbe njihove obrane kako isti navodno ne mogu (više) utjecati na svjedoke. I institucije pravosuđa ili DORH- a su zakazale.
U vertikali odgovornosti svi (oni) snose dio odgovornosti (ne)činjenja od državnog inspektora, resornih ministara, do onih službi koje su davale različite dozvole, onih koji su provodili nadzor – inspekcijske službe, Županija, Grad i (najviše) vlasnik tvrtke. Gdje je sada bivši župan i sadašnji ministar obrane Anušić? Njega to ne zanima, jer to nije više njegov resor. Kako smo vidjeli, još jednom svi peru ruke.
Usprkos svemu, brojni građani Osijeka i danas redovito i uredno odvajaju otpad, a odgovornost mjerodavnih sagorijeva požaru. I onda nas uvjeravaju da "Institucije rade svoj posao"!! Može im se sve dok građani šute!
Zaključno
I u ovom slučaju frapantna je demonstracija moći, šutnja i inertnost građana. Da je bilo prosvjeda građana, ovo se ne bi događalo! Sapienti sat (pametnome dosta)!
dr. sc. Zlatko Miliša, prof.
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.