Važnost iskustva

Vrtimo se u krugu od bespomoćnosti do pobune, od anemičnosti do očaja, kao da ništa nismo naučili iz vlastitih i tuđih padova, i ne vidimo da su prave vrjednote tu pred nama – u ljudima koji su ih zavrijedili svojom hrabrošću i (bogatim) životnim iskustvom. Tvrditi da ih nema, znači odustati od promjena.

Iskustvo nam govori da su ljudi većinom kritizeri, da životare, da ih ne zanima kritički dijalog, davanje, iskreni razgovor, žrtvovanje, pomaganje, suosjećanje, solidarnost… Shvatio sam da prijateljstvo i društvenost postaju mitovi, da današnji svijet obilježavaju rastući međucivilizacijski i anticivilizacijski sukobi. Ovo je stanje najbolje opisano u jednom grafitu: "Civilizacija je put od pećine do atomskog skloništa."

Do otkrivanja onoga što nam se događa možemo doći rekonstrukcijom iskustva. Mudrost je dar sinteze relativnosti i relevantnosti stečenog iskustva. Znanje je pro­lazno, a mudrost stečena iskustvom ostaje kao neprolazna vrjednota.

Problemi kao izazovi

Problem je u tome što ne učimo iz vlastitih iskustava ili kada živimo od očekivanja drugih. Mnogi (ne)svjesno odbijaju rješavati svoje probleme. Nemaju svi problemi rješenja, ali problem postaje najveći onda kada ga ne želimo priznati ili vidjeti. Svi ljudi imaju probleme, a razlikuju se po tome kako se nose s njima. Sve ovisi o tome kako gledamo na problem. Sa strane, na pasivan način - ja sam žrtva i ne mogu se pomaknuti, ili na aktivan način - ja mogu riješiti problem; mogu tražiti pomoć od drugih, ali i pomoći drugima! Shvatio sam da je život prihvaćanje teških dionica života kao izazova, a neživot odbacivanje teških dionica i ne-učenje iz njih. "Kad god čujem nekoga kako kaže da je život težak, uvijek ga imam potrebu upitati: ‘U usporedbi s čime?’" (Sydney J. Harris). Zato je naš život određen temeljnim pitanjem koje glasi: jesmo li spremni na promjene i što možemo učiniti za sebe i druge.

Iskustva su upozorenja i/ili pouke

Životna iskustva nas upozoravaju da uvijek imamo nove izazove te da nikada nije kasno za nove izbore. Iskustva su upozorenja i/ili pouke. U životu sam naučio da mnogi ne cijene ako brineš za druge, jer neovisno o tome koliko se posvećuješ drugima većina ti neće uzvratiti brigom za tebe.

Kada osoba aktivno razmišlja o posljedicama traumatskog iskustva, ima veći potencijal za osobni rast. Cilj nije zaboraviti traumu nego se znati nositi s njenim izazovima! Posttraumatski rast je doživljavanje i percepcija traumatskih iskustava na način koji poboljšava osobni razvoj i rast. Dječji psiholog Den Kindlon upozorava da djeca bez bolnih iskustava nemaju "psihološki imunitet" pa roditelji djeci ne bi trebali tajiti vlastite padove, neuspjehe, boli i sl.

Edith Eva Eger u knjizi Izbor konstatirala je da "koliko god naše iskustvo bilo frustrirajuće, možemo odabrati kako ćemo reagirati na njega." Preispitivanje bolnih iskustava je put k otkrivanju novih izazova, koja postaju ključ osobnog rasta. Da nemamo teških dionica u svom životu, ne bismo upoznali svoje potencijale, ali ni pravo lice drugih. Bolest nije prokletstvo. Moja bolest me osnažila. Bolest je prava prilika da (konačno) progledamo! Ako ništa drugo, živim(o) "muci u inat" (M. Selimović). Nije problem kada si u boli, nemiru, patnji…, problem je samo ako odustaneš od borbe. Bolest (posta)je blagoslov kada prevrjednuješ životne prioritete te uvidiš tko ti je (pre)ostao. "Naučio sam da nije stvar u tome što u životu imaš nego koga imaš. Naučio sam da trebaju godine kako bi se sagradilo povjerenje, a samo sekunde da se unište." (Omer B. Washington)

Iskustvo se stvara spoznavanjem svojih i tuđih pogrješaka. Svatko od nas ima prilike učiti iz vlastitog iskustava i tako korigirati sadašnje i buduće odnose. Nije važno koliko smo životnih lekcija imali, nego jesu li one promijenile naše ponašanje. Selimović to sažima ovim riječima: "Nikad ne žalite što ste upoznali neku osobu. Dobre osobe ti donose sreću, loše iskustvo, zle lekcije, a najbolje – uspomene."

Mudrost opraštanja

Naučio sam da opraštanje nije isto što i zaboravljanje, da je opraštanje lijek, ali da rijetki to prakticiraju. Opraštanje nam omogućuje da živimo u sadašnjosti, ostavimo prošlost iza sebe, a oprost donosi nutarnji mir!

Moj prijatelj Damir Biloglav mi je rekao: "Da je opraštanje samo 1 posto zaboravljanja svijet bi bio Edenski vrt".

Naučio sam da neki više ili manje otežavaju i/ili olakšavaju put oporavka, ali uglavnom sav teret križa podnosiš sam. "Naučio sam da bez obzira kolika je tvoja bol svijet ide dalje i ne obazire se na tvoju bol. Naučio sam da nije dovoljno da mi drugi oproste, ponekad trebaš oprostiti sam sebi." (Omer B. Washington)

Zaključno

Ako ne naučimo od vlastitih i iskustava drugih, onda se vrtimo u krugu od bespomoćnosti do pobune ili od anemičnosti do očaja.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.