Otužno stanje medija u Hrvatskoj

Kultura se transformira u medijsku kulturu. Ona je, kao nekadašnji društveni korpus znanja i života, "protjerana iz javnosti" (Andrija Tunjić). Do kada tolerirati medijsko ispiranje mozga, obmanjivanje građana, pseudodogađaje na naslovnicama, napade i/ili optuživanja neistomišljenika, trivijalizaciju života, inverziju vrednota i indoktriniranje građana/kijednom ideologijom? "Tirani duha" (Nietzsche) znaju da stvarnost ne mora imati smisla, "ali priča o njoj mora, makar i ne bila istinita" (Đuro Šušnjić u knjizi "Cvetovi i tla").

Noam Chomsky u knjizi "Mediji, propaganda i sustav" koristi orvelovski izraz kontrola mišljenja. Što su tzv, lijevi mediji od od portala i tiskanih medija Telegram.hr. Net. hr. i dalje da ne nabrajam nego (Pavićevih) bilteni SDP-a? Tamo ne dopiru briljantne opservacije Zvonimira Hodaka (s portala Dnevno hr. kolumnista Direktno. hr) ili priloga na (ovom) portalu HKV-a, Glasa koncila ili Vijenca! "Ako sloboda išta znači, onda je to da je u pitanju svačije pravo reći svakome ono što ne želi čuti." (George Orwell). Državotvorni mediji o(p)staju kao "agencije propagande društva. U njima se odražavaju i formiraju vrednote, modeli ponašanja i načini djelovanja društva" (T. A. Bauer).

Tehnički premijer Milanović, koji nas je zadužio kao nitko ranije, kojemu egzodus mladih i demografska depopulacija ne znače ništa, kao ni ekspanzija javnog duga, koji je okupio ekipu najnekompetentnijih ministara i dalje (poslije gubitka od lokalnih do europskih i zadnjih parlamentarnih izbora) po tko zna koji puta želi „poentirati“ s obnovljenom funkcijom novog PremijerTehnički premijer Milanović, koji nas je zadužio kao nitko ranije, kojemu egzodus mladih i demografska depopulacija ne znače ništa, kao ni ekspanzija javnog duga, koji je okupio ekipu najnekompetentnijih ministara i dalje (poslije gubitka od lokalnih do europskih i zadnjih parlamentarnih izbora) po tko zna koji puta želi „poentirati“ s obnovljenom funkcijom novog mandatara Vlade?! Sve pod pokroviteljstvom navijačkih medija, osobito HRT-a.mandatara Vlade?! Sve pod pokroviteljstvom navijačkih medija, osobito HRT-a.

„Radmanovizija“

Ravnatelj HRT-a Gordan Radman, još je 2013. godine najavio kako će dati ostavku ukoliko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odluči da se nalazi u sukobu interesa. Međutim ovih dana Upravni sud je potvrdio odluku Povjerenstva. Radman dandanas ostaje na funkciji televizije koja indoktrinira! Svojevremeno iritiran spoznajom o odluci „radmanovizije“ kod ukidanja kritičke i otvorene za dijalog TV emisije 'Puls Hrvatske' 5. rujna 2012. sam napisao kolumnu podrške "otpisanom novinaru" i uredniku Branimiru Bilićuna portalu Dnevno.hr. U tekstu sam prozvao vodstvo HRT-a, kao tobožnjeg ‘javnog servisa građana’ i zbog ukidanja emisije Puls Hrvatske, koja je pratila i upućivala na koruptivne afere, a smijenjeni Bilić najavio u zadnjoj emisiji otkrivanje novih. Tadašnje vodstvo HRT-a na čelu sa tada v.d. urednicom informativnog programa Sanjom Mikleušević – Pavić promtno otkazuju suradnju ‘neposlušnim’ novinarima (između drugih) Siniši Kovačiću i Branimiru Biliću.

Imenovana Sanja, je prešutjela činjenicu, (na tiskovnoj konferenciji zadnjeg dana u kolovozu 2012.) da Dnevnik 3 na HRT-u više neće voditi njen kolega Kovačić. Naime, u tom dnevniku je, neposredno prije smjene, gosp. Kovačić objelodanio javnosti mailoveMirele Holy– tadašnje ministrice zaštite okoliša i šefa Uprave HŽ-a Renea Valčića, u kojem mu sugerira da spasi od otkaza jednu zaposlenicu, njenu prijateljicu i stranački odanu osobu. Ukinuta emisija Puls Hrvatske, urednika i novinara Branimira Bilića je još tada potvrdila moje pretpostavke da (s)u pozadini svega (pa i medijskog prostora) stoje politički obračuni s neistomišljenicima. Gosp. Bilić se 4. rujna (is)te godine obratio medijima otvorenim pismom sa tvrdnjom: "Moju emisiju su ukinuli plaćenici medijskog i kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj! Odluku o ukidanju ‘Pulsa Hrvatske’ donijeli su aktualna politička vlast i moćni čelnici korporacijskog, tajkunskog i bankarskog kapitala."

Odluke o smjenama svojih kolega su popraćene šutnjom sindikalne organizacije HTV-a i HND-a. Samo nekoliko dana nakon objavljivanja moje kolumne (na portalu Dnevno. hr) me nazvala ista Sanja i kao prava "komesarka" (nakon podužeg monologa) upitala: "Što ste se vi okomili na mene? Vi i Bilićevi gosti, u njegovoj emisiji, niste doveli do kraja bilo koju koruptivnu aferu! Što želite da vaspuštam(o) i dalje? " Rekao sam joj da (mi) Bilićevi gosti nismo državni organi ili (kao ona novinari) isljednici i ne iznosimo mišljenje koje nam se nameće, kao njoj. Naravno da sam došao na "crnu listu" nepoželjnih gostiju- društveno- političkih komentatora HRT- a. Nije mi žao što od moje ranije spomenute kolumne i poslušne BilićBranimir Bilić u svojoj knjizi "Zapisi savjesti" je napisao: "Nijedna uprava, nijedan ravnatelj, nijedno programsko vodstvo HRT-a u posljednjih dvadeset godina nisu bili neovisni ni profesionalni." On u knjizi navodi imena i prezimena novinara poslušnika. Brojni su primjeri urednika medija koji su zamijenili neovisnost vjerom u "boga profita." Profesionalno novinarstvo u Hrvatskoj "umjesto da bude informator, kreator i nadziratelj društva i politike, u ime javnosti, gubi vezu s građanima i postaje deponij zabavno-estradnog, financijskog, ideološkog i tajkunskog otpada" (B. Bilić).Sanje u"radmanoviziji" (po terminu Velimira Bujanca) tumačim kako svima koji potiru istraživačko novinarstvo ili rade po partijskim direktivama - dođe kraj! Branimir Bilić u svojoj knjizi "Zapisi savjesti" je napisao: "Nijedna uprava, nijedan ravnatelj, nijedno programsko vodstvo HRT-a u posljednjih dvadeset godina nisu bili neovisni ni profesionalni." On u knjizi navodi imena i prezimena novinara poslušnika. Brojni su primjeri urednika medija koji su zamijenili neovisnost vjerom u "boga profita." Profesionalno novinarstvo u Hrvatskoj "umjesto da bude informator, kreator i nadziratelj društva i politike, u ime javnosti, gubi vezu s građanima i postaje deponij zabavno-estradnog, financijskog, ideološkog i tajkunskog otpada" (B. Bilić).

Descartesova krilatica, izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) u današnjem se vremenu transformira u konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim) ili u načelo Georgea Berkeleyja Esseestpercipi (u slobodnome prijevodu: nešto postoji samo ako je percipirano). "Kralj" postaje potrošač. (E. Hemingway u romanu "Sunce se ponovno rađa"). Posjedovanje stvari postaje mjerilo čovjeka i to u vrijeme nadolazećih blagdana. Novinari moraju sagledati posljedice urušavanja profesije koja treba biti poziv. On mora biti ideološki, svjetonazorski i vrijednosno (maksimalno) neutralan te davati slobodu iznošenja drugačijih mišljenja.

Dnevni tisak i drugi mediji

U dnevnim tiskovinama ima više prostora za senzacionalizam, crne kronike, oglašavanje, reklame, teroriziranje privatnošću trivijalnih "faca" nego za znanost, kulturu i školstvo. Pretvoreni su u tabloide i bespoštedne trgovačke kampanje u kojoj svaka reklama istiskuje prostor za ozbiljan novinski tekst. Uredništvo lista The Sun obraća se mladim čitateljima: "Ako imaš priču o slavnoj osobi, skandalu ili slično, nazovi nas. Čeka te veliki novac." Kriza tiskanih medija pogodila je 2015. jedan od svjetski najpopularnijih stručno-znanstvenih časopisa National Geographic. Vlasnik tog časopisa i istoimene TV-e emisije je Rupert Murdoch, javnosti poznat kao vlasnih engleskog tabloida The Sun, ali i po dijeljenju stipendija za znanstvena istraživanja.

Senzacionalizam, spletkarenje, seks i nasilje, kažu vlasnici medija, prodaju novine. Naravno, kad su takvim teroriziranjem unisonih sadržaja "navukli" čitatelje i gledatelje. Svjetski bestseleri, drame, reklame, (animirani) filmovi, serije, reality show-programi, listovi za tinejdžere i glazbeni spotovi tematski su unificirani životom 'slavnih', seksualnošću, voajerstvom, dokoličarenjem i nasiljem.

Glad za ideološkim podjelama jača je od kvalitete, a u takvom loncu skuhan medijski proizvod svakim je danom sve agresivniji kao posljedica korporacijskog masakra medija. Takvo je novinarstvo "uređeni trač" (Edward Eggleston).

Bivši novinar Slobodne Dalmacije Nenad Vertovšek, prije desetak godina svojoj redakciji daje otkaz, jer su mu počeli davali podcjenjivačke zadatke, na primjer da noću fotografira i piše o djeci poznatih osoba u Zadru. Vertovšek 2015. godine doktorira na polju filozofije medija s temom "Noam Chomsky i kritika masovnih medija", za istu dnevnu novinu (poslušniku- novinaru) u listopadu 2015. izjavljuje: "U vrijeme totalitarizama, ljudi su tražili informacije, ali one koje će ih „dignuti“, pokrenuti za nešto bolje ili drugačije. Sada su sve informacije tu, no ljudi opet otupljuju, ali od obilja ne traže prava rješenja, već uglavnom potvrdu kako se ništa ne može protiv ovakve stvarnosti. To masmediji znaju, a to je velika iluzija i laž." Trebam li napomenuti da su danas Vertovšek ili nekadašnji kolumist Slobodne Dalmacije Zoran Vukman danas bez posla!? Oni su tek primjer onih koji nisu pisali po diktatu, a takvih je poduži popis. Samo da se ne nastavi praksa (ne) izravnog obračuna s kolumnistima i/ili istraživačkim novinarstvom s novim premijerom Vlade!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša