Medijske insinuacije

Ovdje ću iznijeti dva paradigmatična primjera iz Osijeka s kojima ću dati odgovore upitne rečenice iz naslova. Drugi je iznimno aktualan pa čitatelje molim da ne misle kako i prvi (od prije šest godina) nije aktualan. Sve ću potkrijepiti činejnicama i poveznicama namjerno odabranih primjera.

Neovisno o brojnim slučajevima pisanja o seksualnom nasilju nad dječacima i djevojčicama, prostituciji i sl., u domovima za odgoj djece i mladih (s poremećajima u ponašanju) nitko nikada nije odgovarao na medijske insinuacije. Posljedica je toga da su djeca u (tim) domovima ostala i dalje stigmatizirana od novinara kojima je skandal iznad dječjih prava. Uzimam primjer medijske hajke na djecu iz jednog Doma u Osijeku.

Medijski progon počinje 13. lipnja 2009. U Jutarnjem listu pod naslovom "Ugledni Osječani kupuju usluge štićenica doma", gdje novinar Drago Hedl navodi da "postoji organizirani lanac maloljetničke prostitucije", a žrtve su štićenice Doma iz Osijeka. "Dokaz" se temelji na iskazu oca čije je dijete smješteno u Domu i on kao glavni svjedok (u priči novinara) optužuje svoju suprugu da ona organizira prostituciju. Naknadno mediji izvještavaju da su policijski inspektori utvrdili da je pismo iznuđeno te nije nikakav dokaz o organiziranoj prostituciji djece iz Doma s "uglednim Osječanima".

Odmah nakon toga tjednik Arena je koncem lipnja 2009. izvršio medijsko silovanje izvrtanjem činjenica i tvrdnjom kako je štićenica iz Doma davala usluge policajcu. Uz tekst je prikazana eksplicitna scena seksualnog čina. Utvrđeno da je to fotografija Ashley Jordan s njene internetske porno stranice. Fotografija je podmetnuta djevojčici iz (nekada zvanog) "sivog doma." Drugi natpis u Jutarnjem listu od 16. lipnja 2009. pod naslovom "Zataškava li policija osječku aferu?" nastaje nakon anonimne prijave iako se naknadno medijski nije naveo nalaz inspekcije kako "nema propusta u stručnom radu sa štićenicima." Treći natpis (sve u istim dnevnim novinama) od 28. veljače 2010. objavljen je pod naslovom "Zatrudnjela sam u Domu gdje caruju droga, alkohol, nasilje i seks."

Naknadno saznajemo kako je djevojka zatrudnjela iz jednogodišnje veze sa svojim dečkom iz Doma, ali je cilj bio isti – prikazati Dom "sivim", a djecu nepopravljivom. Je li i to pismo (djevojčice) iznuđeno, nikad nismo doznali. Tekst u Jutarnjem listu od 2. ožujka 2010.: "U dječjem domu cvate prostitucija, a državi je izvrstan", aludira na Metodološki centar za inovacije istog Doma. Nikakvih dodatnih "spoznaja" ni "argumenata" (isti) novinar nema, kao što se to najavljuje u "bombastičnom naslovu" članka. U tekstu od 7. ožujka 2010. (iste dnevne novine) pod naslovom "Uspjela sam svoje dijete spasiti od prostitucije" govori majka štićenice čija je kćerka došla u Dom zbog njihovih fizičkih sukoba. Može li se izjava takve majke uzeti kao vjerodostojna kako bi se stigmatizirala sva djeca i Dom? Šesti tekst od21. ožujka 2010. objavljen je pod naslovom "Direktor iz Hrvatskih cesta iskorištavao maloljetnice." Sumnja u skandal, još jednom, dolazi od dviju (iznuđenih) izjava štićenica na temelju (opet) mogućih političkih pritisaka i/ili manipulacija najnemoćnijima – djevojčicama. Kao epilog priče ravnateljica doma Jasminka Dević, slomljena nad takvom medijskom hajkom, u kolovozu 2011. daje neopozivu ostavku.

Hedlove insinuacije

Tri inspekcijska očevida ništa nisu našla u prilog insinuacijama novinara Hedla. Pisma štićenica najvjerojatnije su posljedica manipulacija starijih, a koriste se kao glavni IsljedniciTko se (onda i sada) pita za traume djece istog Doma, od kojih su neka psihijatrijski hospitalizirana? Novinari koji su "istraživali slučajeve" nisu nikada dolazili kada su se u Domu brojne pozitivne stvari događale. To nisu novinari istraživači, nego "istražitelji isljednici" (Ivan Zvonimir Čičak). Zar nije vrijedno novinskog članka kada se jedno dijete, nakon brojnih obiteljskih trauma, potom boravka u Domu vrati u normalan život, završi školu, fakultet, osnuje obitelj? Latinska poslovica kaže: Coruptio optima, pesimum, što u slobodnijem prijevodu znači da je najgore kad se pokvari ono što je najbolje.'dokazni materijal' novinara. Drago Hedl ovako piše: "Djeca u Dom dolaze s najmanje 14 godina, a neki od njih već tada pokupe stotinjak kaznenih djela. Dolaze iz razorenih obitelji, alkoholičara, prostitucije, droge, kriminala i nasilja. Većinom su zapuštena, zanemarena, a nerijetko zlostavljana. Kada dođu u Dom već su uništene osobe. Među njima kriminalci regrutiraju prostitutke, dilere i lopove." Sve je to napisao Drago Hedl, a dokaze (svjedočanstva) o stanju u Domu (na koje se poziva) uzima od (tih istih) roditelja koje je okvalificirao kao kriminalce, alkoholičare, nasilnike, ovisnike... Na njihovim pričama temelji optužbe protiv iste ustanove.

Ovako sve komentira Ivica Šola, kolumnist Glasa Slavonije: "Ravnateljica doma za odgoj djece i mladeži, kao i njezini štićenici, uhvaćeni su u perverziju izvrnute zbilje eksploatirajući dječje sudbine za privatne obračune. Oni su žrtve principa žutog novinarstva koje glasi: treba inzistirati na fikciji sve dok ne postane stvarnost! Državne institucije koje pristanu i popuste tom pritisku fikcije i žutila bolje da i ne postoje." Stoga ne treba čuditi kako je Ministarstvo pod pritiskom novinara u tri navrata slalo inspekcijski nadzor, ali ne i tim stručnjaka za djevojčice koje su imale psihičke probleme.

Tko se (onda i sada) pita za traume djece istog Doma, od kojih su neka psihijatrijski hospitalizirana? Novinari koji su "istraživali slučajeve" nisu nikada dolazili kada su se u Domu brojne pozitivne stvari događale. To nisu novinari istraživači, nego "istražitelji isljednici" (Ivan Zvonimir Čičak). Zar nije vrijedno novinskog članka kada se jedno dijete, nakon brojnih obiteljskih trauma, potom boravka u Domu vrati u normalan život, završi školu, fakultet, osnuje obitelj? Latinska poslovica kaže: Coruptio optima, pesimum, što u slobodnijem prijevodu znači da je najgore kad se pokvari ono što je najbolje.

Slučaj spomenutoga Doma, pokazat će vrijeme, slučaj je prikrivenog kriminala, obračuna političara ili pojedinaca iz podzemlja zbog atraktivnog položaja zgrade Doma. Djeca iz (tog) Doma (po)ostala su kolateralne žrtve političara, žrtve medijskih napisa novinara Hedla, koji je od ex. predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića 2011. godine dobio odlikovanje Redom Stjepana Radića "za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije." Tim je povodom 8. prosinca 2011. Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et paxizdala priopćenje u kojem se izražava nezadovoljstvo činjenicom da je isti novinar, podilazeći ondašnjim vlastima u socijalizmu, bl. Alojzija Stepinca nazivao "krvnikom među svecima." Hedla opisuju kao osobu koja je pozivala na represiju prema onima koji misle drugačije. Hedl je devedesetih pravomoćno osuđen za klevetu kao i 2013. nakonizmišljenog slučaja iz Doma u Osijeku. Isti je i danas kolumnist Jutarnjeg lista. Ivica Šola novinara Dragu Hedla zove "novinarom samoubojicom jer mu nije bitno što će svojim preziranjem stvarnosti, činjenica, naštetiti sebi, izložiti se tužbama za klevetu jer slast koju osjeća pri nanošenju zla onom na koga se fiksirao jača je od samopoštovanja ili dostojanstva struke kojom se bavi."

Pitanje odgovornosti i savjesti ne može se samo svesti na jednoga novinara nego i na etičnost uređivačke politike, vlasnike medija i vrednote koje protežiraju. Profesionalna etika u medijima treba osigurati zaštitu od iskrivljenih interpretacija teksta (naslovom članka koji nije u suglasju sa sadržajem teksta), trebaju se sankcionirati novinari koji kleveću, izmišljaju i podilaze najnižim strastima korisnika medija, a najviše kada se djeca predstavljaju kao žrtve nasilja.

Drugi primjer diskreditiranja Fakulteta i manipuliranjima djecom

Sada ću kronološkim slijedom pratiti drugi medijski "slučaj" prikazivanja dječjih "patnji", izigranih te (manjeg dijela) instrumentaliziranih roditelja jedne osnovne škole u Osijeku...

Najčitanija dnevna novina- 24 sata 23. travnja 2015. prva objavljuje tekst, gdje već u naslovu osuđuje jednu stranu: "Fakultet će graditi parkiralište za profesore na igralištu škole." U članku se kao mjerodavno navodi mišljenje ravnateljice osnovne škole Franjo Krežima Jadranke Jurić, i "ogorčenih roditelja," a kao sporedne izjave dogradonačelnika Osijeka Vladimira Hama i dekanice Filozofskog fakulteta Loretane Farkaš. Druga dnevna novina Večernji list istoga dana donosi naslov "POBUNA RODITELJA I UČENIKA: FAKULTET ODUZEO IGRALIŠTE ŠKOLI I DAO NAPRAVITI IGRALIŠTE" U najčitanijem regionalnom listu Slavonije i Baranje Glas Slavonije od 23. travnja u naslovnici je zapisano: "FILOZOFSKI FAKULTET “PREPOLOVIO” IGRALIŠTE I NAPRAVIO PARKIRALIŠTE. U članku se navode reakcije nekih roditelja koji unisono poručuju: "Kad su to automobili postali važniji odnaše djece!?"

Opet su u drugom planu kratke izjave dogradonačelnika i dekanice. Internetski portal Indeks. hr. istog dana objavljuje gotovo identičan naslov kao i gore navedene tiskovine. Identična stvar i na portalima moj Osijek. hr i Republika EU. Potonji internetski portal, je nekritički podupiratelj jedne regionalne političke stranke, 15. svibnja objavljuje članak naslovljen: "Više od 3 tisuće potpisa za spas školskog igrališta OŠ Franje Krežme." To je prvi dio medijske slike ovog "slučaja." Naime,16. svibnja Glas Slavonije donosi članak pod naslovom: "Nezadovoljni roditelji u Gradu i Rektoratu predali tri tisuće potpisa za očuvanje igrališta. Ipak, u istoj novini, 17. lipnja u naslovu daju izjavu "druge strane": "Dekanica Farkaš: Sva su rješenja privremena, gradit ćemo novu zgradu na našem zemljištu." U čitavom slučaju naknadno se javljaju i "zabrinuti" političari...

Prvog dana rujna radio Osijek bilježi reakciju predsjednika HDSSB-a Krešimira Bubala, koji optužuje Upravu Fakulteta koja, po njemu, građanima naplaćuje parkirališna mjesta, a za Jutarnji list od 7. rujna gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić izjavljuje: "Tko si može uzurpirati javno pravo da koristi u svoje privatne svrhe za svoje privatne OdgovornostPitanje odgovornosti i savjesti ne može se samo svesti na jednoga novinara nego i na etičnost uređivačke politike, vlasnike medija i vrednote koje protežiraju. Profesionalna etika u medijima treba osigurati zaštitu od iskrivljenih interpretacija teksta (naslovom članka koji nije u suglasju sa sadržajem teksta), trebaju se sankcionirati novinari koji kleveću, izmišljaju i podilaze najnižim strastima korisnika medija, a najviše kada se djeca predstavljaju kao žrtve nasilja.ljubimce?" Isti je i za druge medije izjavio:"Kad vidim ovu ogradu onda imam dojam da smo svi majmuni u kavezu." I predsjednik nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić se ranije oglašivao, ali je najdalje otišao s izjavom kako one koji ne štite djecu treba kazneno prijaviti. (Internetski forum od 10. rujna).

Glas Slavonije i internetski portal Republika EU 11.-og i 12.- og rujna prenose informaciju sa skupa čiji su inicijatori bili roditelji - vijećnici gradske četvrti Gornji Grad: "Nakon višemjesečnog prijepora zbog dječjeg igrališta u vlasništvu Filozofskog fakulteta, a koje je ta ustanova prenamijenila u parkiralište te ogradila žicom, 14. rujna će OŠ Franje Krežme uz potporu roditelja podnijeti kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv svih odgovornih u ovom slučaju."

Glas Slavonije od 14. rujna i internetski portal Republika EU (od 15. rujna) prenosi informaciju da ravnateljica škole odustaje od kaznene prijave protiv Filozofskog fakulteta, ali ne i roditelji. U Jutarnjem listu od 15. rujna ovako prenosi informaciju preuzetu iz Glasa Slavonije: "Filozofski fakultet u Osijeku je nedavno postavio oštru ogradu radi uređenja parkirališta i iako su roditelji učenika obližnje OŠ Franje Krežme apelirali da se ukloni jer je opasna, dogodilo se ono čega su se pribojavali. Učenik petog razreda ubo se na žicu ograde zbog čega je završio u bolnici."

Portal Indeks hr. dan poslije dodatno dramatizira s člankom pod naslovom. "Zbog ograde koju je postavio Filozofski fakultet ozbiljno je stradao učenik osnovne škole u Osijeku." Činjenica je da je dječak imao tek lakšu ozljedu i da je pravnim rječnikom riječ o neometanom upadu na privatni posjed. Postoji i velika vjerojatnost da je dijete nagovoreno od strane odraslih da se popne na ogradu. Gotovo u istom trenutku tamo"slučajno" zatekli novinari Glasa Slavonije i i Slavonske televizije. Na sličan način izvještava i portal Republika EUod 16. rujna.Glas Slavonije od 23. rujna prenosi mišljenje (ohrabrene medijskim natpisima) ravnateljice iste škole:" Škola će predati zahtjev dekanici za vraćanje cijelog igrališta", ali ne i dekanice Fakulteta.

Svi koji su čitali tiskovine, internetske portale, ili pratili radio ili tv programe rekli bi kakva je to Uprava Fakulteta i sveučilišni profesori lažni humanisti, a rade kao prosvjetni djelatnici sa studentima. Koja je druga strana ovog "slučaja", u kojem su sudjelovali mediji, instrumentalizirani ili neupućeni roditelji, političari i ravnateljica škole? Zanimljivo je kako se u medijima kao predvodnici prosvjeda pojavljuju roditelji koji su visokopozicionirani lideri jedne regionalne političke stranke koji se nisu ustručavali pred kamere staviti i vlastitu djecu. Da stvar bude brutalnija, medijske je napade predvodila i osoba optužena za najteža kaznena djela koja fakultetsko dvorište koristi za istrčavanje svog psa. Zanimljivi su istupi putem medija i društvenim mreža jednog odroditelja koji je dopredsjednik regionalne političke stranke i ravnatelj jedne državne agencije, koji je putem istih pozivao na nasilje (bacanje molotovljevih koktela) i grubo omalovažavao profesore i djelatnike Fakulteta. Ustanovljeno je da je riječ o osobi koja se u više navrata neuspjelo javljala na natječaje Filozofskog fakulteta te da je pri tome krivotvorila prijevode svojih službenih isprava. Istovremeno nitko nije postavio pitanje kako osnovnoškolska djeca po okolnim gradskim ugostiteljskim objektima skupljaju potpise protiv Filozofskog fakulteta.

Za medije i Uredu pravobraniteljice za djecu, u lipnju 2015., dekanica Filozofskog fakulteta šalje pismo, koje u cijelosti prenosim, (opstruirano od svih medija)...

"Filozofski fakultet u Osijeku vlasnik je zemljišta na katastarskoj čestici koja se proteže između Ulice Hrvatske Republike i Školske ulice. Nova Uprava Fakulteta na dužnost je stupila 1. listopada 2014. i suočila se s pravno nereguliranom situacijom betonske površine cca 919 m2. Ističem da kao čelnica ustanove ne mogu i ne smijem dopustiti da bilo tko bez pravnog okvira koristi ijedan prostor i površinu u vlasništvu Fakulteta. Predmetni prostor u naravi predstavlja asfaltirani-betonirani plato, izgrađen prije 30-tak godina te da u tom razdoblju nije ulagano u obnovu iste. Prostor koji predstavnici roditelja i škole nazivaju igralištem zapravo je neuređena betonska površina, potpuno neuvjetna za izvođenje sportskih aktivnosti prema važećim propisima. Svakodnevno smo bili svjedoci ozljeđivanja djece na dotrajaloj površini i metalnoj konstrukciji sa žičanom mrežom visine 5 metara koja je bila u potpunosti protupravno postavljena. Izgled i sigurnost postojeće betonske površine u tolikoj je mjeri devastiran da je boravak i igra na takvom prostoru nesigurno za djecu i s tim u vezi kao vlasnici zemljišta nismo željeli preuzeti odgovornost za eventualne nezgode na zemljištu u našem vlasništvu.Trenutačno stanje obloge platoa je nesigurno i nepogodno za nastavno-sportske aktivnosti. Stoga je Uprava Fakulteta odlučila zaštititi djecu i osobe koje borave na betonskoj površini. Filozofski fakultet je izgradio ogradu oko parcele u svemu sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Posljednjih smo deset mjeseci u najboljoj namjeri i vođeni dobrom voljom s ravnateljicom Osnovne škole dogovarali omeđivanje zemljišta u fakultetskom vlasništvu te smo predložili da za potrebe sportskih aktivnosti učenika Osnovne škole besplatno osiguramo dio zemljišta u vlasništvu Fakulteta. S ravnateljicom smo dogovarali izgled i funkcionalnost takve površine te poštovali i uvažili sve što je predložila i zatražila. Gospođa ravnateljica je nakon konzultacija s djelatnicima svoje škole iznijela prijedlog da žele da se izgradi tzv. kavezno igralište. Dakle, riječ je o prijedlogu ravnateljice Jurić i njezinih suradnika, a ne našem prijedlogu. Projekcija izvođača radova govori da je za uređenje tzv. kaveznog igrališta prema svim važećim standardima te vodeći brigu o sigurnosti djece potrebno uložiti približno 200.000,00 kuna, a na što smo bili spremni. Prikupili smo ponude izvođača radova i sklopili Ugovor s najpovoljnijim izvođačem te u dogovoru s ravnateljicom započeli uređenje sportskog igrališta za potrebe Osnovne škole na površini cca 330 m2. Budući da je u međuvremenu u medijima objavljeno niz neistina i neprovjerenih informacija, posebice što se stvorio dojam kako ravnateljica škole nije upućena u izgradnju i izgled budućeg igrališta, a koje su u potpunoj suprotnosti s onim što smo s ravnateljicom dogovarali, smatramo da je prekršena korektna poslovna suradnja i unaprijed postignuti dogovori te smo obustavili započete radove i odustali od dogovorene investicije.Unatoč svim medijskim napadima, ravnateljici škole smo 24. travnja uputili dopis i ponudu potpisivanja Ugovora o korištenju dijela dvorišta u vlasništvu Filozofskog fakulteta u Osijeku za potrebe sportskih aktivnosti učenika Osnovne škole površine cca 330 m2. Prostor je Ugovorom školi ponuđen na korištenje bez naknade. Gospođa ravnateljica nikada nije odgovorila naponudu. Iznimno smo iznenađeni činjenicom da su predvodnici prosvjeda i nezadovoljstva ravnateljica i zaposlenici škole, stoga ističem nekoliko činjenica: Studenti Filozofskog fakulteta godinama održavaju nastavu iz kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura u dvorani Osnovne škole Franje Krežme, a najam školske dvorane plaćamo po komercijalnoj cijeni te smo samo za razdoblje od 2012. do 2015. na ime najma školske sportske dvorane školi uplatili 138.960,00 kuna, a da korištenje našeg igrališta nikada Osnovnoj školi nismo naplaćivali. Također, ističem da smo se uvijek rado odazivali zamolbama ravnateljice Osnovne škole za doniranjem informatičke i ostale školske opreme. Ravnateljica škole i predstavnik Grada Osijeka, u ožujku 2015., razgovarali su s Upravom Filozofskog fakulteta i iznijeli prijedlog da Fakultet u obnovu školske sportske dvorane investira novčana sredstva jer Grad Osijek nema rezerviranih sredstava za taj projekt. Taj je prijedlog Uprava Filozofskog fakulteta kao znak dobre poslovne i dobrosusjedske suradnje podržala te smo Gradu i Osnovnoj školi predložili da uložimo više od 100.000,00 kuna u obnovu sportske dvorane koja je u vlasništvu Osnovne škole, a kako bismo u toj protuvrijednosti dvoranu mogli koristiti za potrebe nastave naših studenata.Vođeni činjenicom kako je nemoguć dogovor između ravnateljice škole i Uprave Filozofskog fakulteta, obratili smo se službenim dopisom početkom svibnja 2015. vlasniku i osnivaču Osnovne škole Franje Krežme – Gradu Osijeku s konkretnim prijedlozima i mogućnostima za dogovor. Gradu Osijeku smo iznijeli sljedeće moguće prijedloge: 1. Filozofski fakultet u Osijeku na dogovoreni će vremenski rok bez novčane naknade dati na korištenje dio betonske površine od cca 330 m2 Osnovnoj školi Franje Krežme za potrebe nastave predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. Sve stavke dogovora bit će definirane Ugovorom. 2. Filozofski fakultet u Osijeku na dogovoreni će vremenski rok bez novčane naknade dati na korištenje Osnovnoj školi Franje Krežme cijelu betonsku površinu u dvorištu zgrade Fakulteta ukupne površine cca 919 m2 za potrebe nastave predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura, a Grad Osijek će osigurati određeni broj parkirališnih mjesta u Ulici Lorenza Jägera i Školskoj ulici za zaposlenike Filozofskog fakulteta. Uvjeti dogovora bit će definirani Ugovorom na vremenski rok do trenutka izgradnje nove zgrade Fakulteta. Grad Osijek nam nikada nije odgovorio na naše prijedloge niti nas pozvao na razgovor.Upravo se Uprava Filozofskog fakulteta u Osijeku založila za interesedjece, vrlo konkretno, a ne samo deklarativno, i to: ustupanjem vlastitog zemljišta u središtu grada bez novčane naknade i ulaganjem financijskih sredstava u izgradnju dječjeg igrališta. Sve ostalo smatramo manipulacijom djece, populizmom i oportunizmom bez ponude konkretnih realnih rješenja koja bi štitila zainteresirane strane - pravo djece na igru i pravo vlasništva institucije. Stječe se dojam da određenim interesnim skupinama uopće nije stalo do dobrobiti djece već do vlastite promocije."

Dekanica Farkaš u dopisu nije otkrila kako su ona i njena dvanaestogodišnja kćerka imale ozbiljne prijetnje. Mediji koji u lipnju2014. izvještavaju o događaju koji je "zaledio krv u žilama učenika i učiteljice drugog razreda osnovne škole Franje Krežme u Osijeku." Učiteljica je neplanirano odlučila odvesti djecu iz učionice u školsko KodeksJoš je 2006. godine na redovitoj godišnjoj skupštini novinara Hrvatske utvrđeno da gotovo 90% novinara krši etički kodeks. Nitko nikada nije izgubio licencu za obavljanje posla. Zašto? Jer ju i nemaju. Novinar može biti svatko (bez odgovarajuće stručne spreme). Novinarska je odgovornost kao nikada na raskrižju savjesti i odgovornosti prema "mentoru" – vlasniku medija. Francuski filozof i književnik Jean Paul Sartre, u drami "Iza zatvorenih vrata", iznosi etički najvažnije stajalište da je svaki čovjek "osuđen na vlastitu savjest."dvorište te tamo održati sat razredne nastave. Svega desetak minuta nakon odlaska odlomilo se više od pola stropa i zatrpalo učionicu. Iz sigurnosnih razloga na duže vrijeme je napušen i susjedni razred u čijim su klupama sjedili prvašići. Stravične slike i danas je moguće vidjeti na internetu tiskovina koje su objavile ovu vijest. Iz ovoga vidimo da ista škola nema minimum sigurnosnih uvjeta za rad, a u svim ranije navedenim medijskim natpisima ovaj događaj se nije dovelo u vezu sa "slučajem" dječjeg igrališta.

Osim toga, škola godinama nema osigurane minimalne protupožarne uvjete. Tada nije bilo (organiziranih) prosvjeda! Proizlazi da je glavni školski problem Filozofski fakultet koji se bešćutno odnosi prema djeci "u susjedstvu." U čitavom ovom slučaju, po mom mišljenju, presudnu ulogu je imala ravnateljica škole koja je odigrala političke zadatke stranke kojoj pripada. Iza svega stoji sukob jedne političke opcije s drugom, tj. gradonačelnikom Osijeka, koji se, kako smo ranije vidjeli, jadno štitio nesuvislim i politikantskim izjavama. Nakon što je dekanica Fakulteta na sastanku s predstavnicima škole i roditelja rekla kako će javno istupiti kada prođu parlamentarni izbori i kada se smire strasti te kada javnost bude spremna čuti istinu, jedan od predstavnika roditelja (inače stranački dužnosnik jedne političke opcije) izjavljuje kako nakon izbora "ova tema više nikoga neće zanimati."Kao djelatnik Fakulteta i ovu informaciju sam dobio na sjednici Fakultetskog vijeća od 30. rujna, kada se Dekanica u posebnoj točki dnevnog reda po prvi puta obratila kolegama/cama.

U ovom su se slučaju pojedini novinari lokalnih medija ponijeli neprofesionalno jer su roditelji djece koja idu u dotičnu osnovnu školu (Igor Rotim, Stela Poljarević i Željka Živković s HTV-a, Sanja Račić s Hrvatskog radija – radija Osijek, Marija Mihalić iz Glasa Slavonije i dr.). Neki su novinari u kuloarima isticali kako imaju naputke svojih uredništava kako moraju stalno "vrtiti tu temu" jer je istovremeno podignuta optužnica protiv čelnog čovjeka Županije i visokopozicioniranog lokalnog stranačkog lidera zbog financijskih malverzacija županijskih sredstava i uzurpiranja u korist svoje političke stranke. Priča o "dječjem igralištu" je trebala odvratiti pažnju javnosti.

Ovo je drugi pučni primjer kada i kako djeca postaju najveće kolateralne žrtve medijskih natpisa i političkih obračuna. Iz(a) samo dva gore navedena slučaja razvidno je kako je novinarska etika na najvišim kušnjama kod djece i mladih. Još je 2006. godine na redovitoj godišnjoj skupštini novinara Hrvatske utvrđeno da gotovo 90% novinara krši etički kodeks. Nitko nikada nije izgubio licencu za obavljanje posla. Zašto? Jer ju i nemaju. Novinar može biti svatko (bez odgovarajuće stručne spreme). Novinarska je odgovornost kao nikada na raskrižju savjesti i odgovornosti prema "mentoru" – vlasniku medija. Francuski filozof i književnik Jean Paul Sartre, u drami "Iza zatvorenih vrata", iznosi etički najvažnije stajalište da je svaki čovjek "osuđen na vlastitu savjest."

prof. dr. sc. Zlatko Miliša