Važnost ustava za izgradnju zdravog društva
Hrvatski narod vodio je borbu, borio se i zalagao i za „ustavnu državu" kao krajnji ideal. Borio se za društvo slobodnih tumača ustava, gdje će građani poznavati ustavne odredbe i svjesno na njima temeljiti svoje svakodnevne poslove i odnose. Da ima ustav koji će djelotvorno i u cijelosti uređivati odvijanje političkih procesa i djelovanje državne vlasti, gdje vlast neće biti koncentrirana u istim rukama, bilo jednoga, bilo nekolicine.
Da vlast ne bude neograničena, već da se stvore takvi uvjeti da ambicija pojedinca bude tako usmjerena da se suprotstavlja ambicijama drugih, a različiti "uredi", to jest vladavinske institucije, budu razdijeljene i tako uređene da svaki može biti provjera i kočnica drugome, kako bi privatni interes mogao postati zaštitnikom javnog prava.
Uspostavom države očekivalo se ustav koji će zadovoljavati zahtjeve ustavne vladavine i doista biti primijenjen i poštovan u svakodnevnom životu, te usmjeravati demokratski i politički proces u zemlji.
Očekivalo se ustav koji će barem ostvariti osnovna ustavna načela (i ideale) vladavine prava, kojem je osnovna funkcija izgradnja i jačanje demokratskih ustavno-pravnih institucija, promicanje i zaštita ljudskih prava i sloboda, ograničavanje vlasti... Svega toga mi nemamo, a gdje nema toga može se reći da je to društvo bez ustava, da u stvari i nema ustava.
Uz to valja reći kako se očekivalo ustav kojim će se ustvrditi načelo zdravog razvitka, razvitka političkog, gospodarskog i pravnog sustava koji će usmjeravati dinamiku održivog razvoja društva.
Današnji ustav sve to ne omogućava i po tim pitanjima potrebne su u najmanju ruku izmjene i prilagodbe zahtjevima koje donosi razvoj.
Lažni ustav
I po pitanju ustava hrvatski narod je prevaren. Hrvatska ima "lažni ustav". Mi imamo "ustav fasada", neograničene vlasti. Bez ustezanja se može reći da je hrvatski ustav formalni ustav ili propagandni dokument. On je ustav samo po svom nazivu, jer je taj tekst tako naslovljen. Bez obzira na svoje normativne značajke, on uopće nije primijenjen u životu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, a ustavna vladavina je vladavina u kojoj je svaki nositelj vlasti ograničen ustavom i pravom. Ona izražava shvaćanje kako je svaka vlast podložna pogreškama i zlouporabama, pa treba biti ograničena sustavom ustavnih pravila.
IzlogDanašnji lažni hrvatski ustav samo služi komunističkoj aristokraciji da legitimira nedemokratski politički poredak. Služi kao izlog kojim se pred svijetom prikazuje nedemokratski značaj režima. On je privid i blještavi izlog što se pokazuje svijetu i vlastitom narodu kako bi ga se prevarilo u pogledu tiranske naravi vlasti.Usprkos odredbama koje donekle postoje, a koje bi imale urediti odvijanje političkog procesa i postupanje državnih tijela, istinska se pravila postupanja u potpunosti razlikuju. Današnji lažni hrvatski ustav samo služi komunističkoj aristokraciji da legitimira nedemokratski politički poredak. Služi kao izlog kojim se pred svijetom prikazuje nedemokratski značaj režima. On je privid i blještavi izlog što se pokazuje svijetu i vlastitom narodu kako bi ga se prevarilo u pogledu tiranske naravi vlasti.
U RH ustav je na snazi formalno, ali o tome hoće li se i kako primjenjivati odlučuje ad hoc mudro rukovodstvo.
U odnosima građana i državnih službenika neuputno se je, pa čak i opasno, pozivati na ustavna jamstva i to je svima u RH dobro poznato. Svi koji se u Hrvatskoj pozivaju na ustav više su nego sumnjivi. Evidentiraju se u dosjeima "službi" kao potencijalni "unutrašnji neprijatelji".
U takvoj današnjoj hrvatskoj državi strogo je ograničena ustavna teorija koja obično razvija objašnjenje kako je ustavno pravo skup načela, koja se ne mogu izravno primjenjivati. Nadzor ustavnosti zakona ne postoji ili služi samo potvrđivanju odluka izvršne vlasti. Hrvatski današnji lažni ustav ne služi ničemu osim kao pokriće stabilne autokracije. Takav ustav je ustav tiranije i brojni pravni filozofi ističu da se do pravog smislenog ustava , kao i do održavanja objektivnog pravnog poretka dolazi jedino putem borbe za prava i pravo.
Demokracija nije rođena
Ideje zbog kojih je pokrenuta borba 90-tih nisu ostvarene. Promjene nisu postignute. Nije se uspjelo, jer nije uspostavljen novi tip društvenog poretka, demokratsko državno ustrojstvo utemeljeno na shvaćanju i uzajamnim pravima i dužnostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Nisu ostvarena načela poretka ravnoteže vlasti, istinske slobode i RazvitakDemokratski razvitak i razvitak općenito zahtijeva promjene. Prije svega ustavne promjene na koje niti SDP niti HDZ nisu spremni niti ih žele. Na pitanje kako dalje odgovor je ustavna revolucija, jer trenutak je tu. Ta ideja je nastala na zasadama teorije ustavnog izbora (proces stvaranja pravog sustava, o čemu odlučuje narod u određenom "ustavnom trenutku", što može biti referendum, ali i drugi oblici borbe) i teorije ustavnog inženjerstva.iskrenog poštivanja prava. Ništa nije postignuto, jer ustav nije stabilizirao takvo ustrojstvo i omogućio njegovo trajno održavanje i razvitak.
Ustav nije uspio u onome što se od njega očekivalo, uspostaviti stvarnu demokraciju i vladavinu prava. Uspostaviti društveni poredak siguran od šokova i kriza.
U Hrvatskoj se stoga dogodio kolaps sustava.
Nije rođena istinska demokracija, nije uspostavljena nova paradigma. Zato nema prave i mirne preobrazbe. Hrvatski ustav nije se pokazao kao pravi strateški plan socijalnog, ekonomskog i političkog razvoja za nadolazeće dekade, kao kotač zdravog razvoja gospodarstva i političke demokracije s osloncem na vladavinu prava.
Kako dalje?
Demokratski razvitak i razvitak općenito zahtijeva promjene. Prije svega ustavne promjene na koje niti SDP niti HDZ nisu spremni niti ih žele. Na pitanje kako dalje odgovor je ustavna revolucija, jer trenutak je tu. Ta ideja je nastala na zasadama teorije ustavnog izbora (proces stvaranja pravog sustava, o čemu odlučuje narod u određenom "ustavnom trenutku", što može biti referendum, ali i drugi oblici borbe) i teorije ustavnog inženjerstva.
Prema koncepciji ideje ustavne revolucije narod (puk, građanstvo) se u pojedinim povijesnim razdobljima izravno i vrlo intenzivno politički angažira, tako da nastaju okolnosti koje mogu uroditi novim ustavnim dokumentom – ustavni trenutak.
Što je ustavna revolucija
Ideja ustavne revolucije je želja da se trajne, bitne i korjenite promjene provedu i održavaju bez nasilja i nesreća koje prate socijalne revolucije i samu ideju revolucije ne treba miješati s idejom ustavnosti.
RevolucijaUstavna revolucija započinje donošenjem fundamentalnih ustavnih odluka. Različiti su oblici u kojima se te odluke donose, ali svi oni obuhvaćaju jasno izraženu volju većine građana. Od javnih skupova do ustavotvornih skupština, referenduma pojavljuje se "ustavni trenutak" u kojem se voljom velike većine donosi novi ustav.Pojašnjava se da se ideja ustavne revolucije javila nakon iskustva pravih nasilnih revolucija, dok su sjećanja na nasilja, zločine i žrtve bila još svježa, te su sudionici tražili odgovore na pitanje, koja pojednostavljeno glase: U kojoj mjeri rezultati odgovaraju proklamiranim revolucionarnim ciljevima i jesu li se rezultati mogli postići razboritim procesom planiranja ustavnog uređenja, odnosno na civiliziran način. Nisu li se promjene mogle postići brže i bez žrtava na obje strane.
Ustavna revolucija je pravo rješenje za Hrvatsku, jer je ona i početak ubrzanih socijalnih promjena usmjerenih pravom.
Ustavna revolucija započinje donošenjem fundamentalnih ustavnih odluka. Različiti su oblici u kojima se te odluke donose, ali svi oni obuhvaćaju jasno izraženu volju većine građana. Od javnih skupova do ustavotvornih skupština, referenduma pojavljuje se "ustavni trenutak" u kojem se voljom velike većine donosi novi ustav.
Tumači se kako je teorija ustavne revolucije izraz je nastojanja pravnih, politoloških i drugih društvenih znanosti da ponude alternativu oružanim sukobima, nasilju i kaosu, alternativu oslonjenu na razborito odlučivanje i znanost. Ona je također rezultat nastojanja da se političarima koji odlučuju o temeljnim društvenim pitanjima ponudi uvid u vjerojatne posljedice raspoloživih alternativnih odluka. To je razlog zbog kojeg ova teorija dolazi u središte pozornosti u vrijeme raznoraznih sukoba i kriza u društvu.
Problemi
Za jedno takvo mirno rješenje svih naših problema problem predstavlja činjenica što vladajuća koalicija nije za nikakve promjene, a time niti za novi ustav. Evidentno je da ona bježi od takvih ideja i da odbija da si veže ruke i podvrgava se ustavnim i zakonskim ograničenjima. I SDP i HDZ su da ustav i dalje ostane instrument pragmatične dnevne politike, da vlast i dalje bude arbitrarna.
Želje za promjenom ima u RH, ali je premalo konkretne borbe i nastojanja za stvarnim promjenama.
Problem je evidentna činjenica da je u autokratskoj Hrvatskoj malo prisutna borba za ustavnost. Ako je i ima ona je prigušena, tek tinja i vodi se sramežljivo i potajno u očekivanju povoljnog trenutka za demokratske promjene kada ustav može poslužiti kao oslonac rušenja tiranske vlasti ili za mirnu smjenu vlasti koja vodi promjeni ustava. Prilike u RH nisu za čekanje.
Bez odlučnijeg stava Hrvatska će i dalje ostati totalitarna država lažnog ustava koja sebe smatra i utjelovljenjem božanske vlasti. Bez obzira bio na vlasti SDP ili HDZ vlast u državi ostat će apsolutna sve dok se pred takvom apsolutnom vlasti , koja je kao takva tek sotonska karikatura, bude priginjala glava većine građana i većine čimbenika društva. Pred takvom vlasti nitko ne bi smio i trebao prignuti glavu, a osobito ne vjernici.
Mirko Omrčen