Neokolonijalizam

U knjizi "Politički razvitak Hrvata" , a u podnaslovu "Sukob svjetskih sila i politički razvitak Hrvata" autor Dinko Tomašić analizirao je i politiku Austro – Ugarske , a samim time i njen odnos prema Hrvatskoj. On piše :" Uslijed propasti feudalnog poretka u austrijskoj carevini opasnost od germanizacije i mađarizacije postala je još veća, jer se je sada ta težnja pojavila u obliku njemačkog i mađarskog nacionalizma u težnjama tih nacionalizama ne samo za političkim i kulturnim zarobljavanjem , nego i u njihovim težnjama za ekonomskim iskorištavanjem Hrvata i hrvatskih krajeva. U hrvatskim naime krajevima austro-ugarski vladajući građanski slojevi ometali su razvitak industrije, jer su ti krajevi trebali da posluže samo kao tržište za industrijske proizvode iz ostalih austro-ugarskih zemalja, a uz to i kao vrelo sirovina....".

Ako se danas analizira politiku Europske unije ili bolje rečeno politiku zapadne/sjeverne Europe –jezgre prema periferiji ne bi se moglo govoriti o klasičnim nacionalističkim težnjama kakve su vladale u vrijeme monarhije. Današnja politika jezgre dade se prepoznati kao politika ekonomskog imperijalizma i neokolonijalizma koja putem bolesne neoliberalne doktrine u sprezi s međunarodnim financijskim kapitalom i pomoću pomoćnih aparatura neoliberalizma i njegovih sastavnica vrši ekspanziju, osvaja tržišta lišavajući nerazvijenije vlasništva nad bogatstvima i resursima, uništavajući njihovu domaću industriju, uništavajući i preuzimajući njihovo tržište i banke dovodeći ih u dužničku ovisnost čime ih se kulturno, politički i ekonomski podčinjava , pretvara u koloniju i bespogovorne poslušnike.

Ako se sagleda današnja hrvatska zbilja onda se takvu politiku i stanje i u Hrvatskoj može lako prepoznati. Više je uzroka današnjeg kolonijalnog stanja Hrvatske, a tom stanju svakako je pridonio i Račanov Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je sa sobom donio liberalizaciju. Liberalizacijom su u Hrvatsku ušle investicije , ušao je strani kapital i robe. Sveukupno je to Hrvatsku učinilo tržištem za proizvode iz EU zemalja i uništilo našu industriju. U usporedbi sa stanjem iz vremena monarhije današnje stanje je slično samo što je način drugačiji.

Marjan Bošnjak davno je prepoznao politiku EU-a prema Hrvatskoj kao neokolonijalizam

Evo kako je taj analitičar i kritičar EU-a , u nešto kraćim crtama i prilagođenom redoslijedu , prikazao: Europskim zemljama nije bilo u interesu da se hrvatska industrije oporavi , nego im je bilo u interesu da oni proizvode i da CentriLanci i strani shopping centri koji su nakon otvaranja hrvatskog tržišta nekontroliranom uvozu iz EU-a preplavili Hrvatsku. Veći ulazak stranih trgovačkih lanaca (trojanski konj) počeo je tek nakon 2000. godine, a kada je krenuo , strani je kapital vrlo brzo gotovo pregazio hrvatsko tržište. Deset godina poslije trgovački lanci i strani shopping centri vladaju hrvatskim tržištem.svoje gotove proizvode izvoze Hrvatskoj. Hrvatska proizvodnja polako je nestajala , a europski je kapital po Hrvatskoj užurbano gradio shopping centre i otvarao tisuće svojih trgovina, kako bi što bolje plasirao svoje proizvode i što prije osvojio hrvatsko tržište.

Važnu ulogu u ekonomskoj kolonizaciji Hrvatske imaju upravo trgovački lanci i strani shopping centri koji su nakon otvaranja hrvatskog tržišta nekontroliranom uvozu iz EU-a preplavili Hrvatsku. Veći ulazak stranih trgovačkih lanaca (trojanski konj) počeo je tek nakon 2000. godine, a kada je krenuo , strani je kapital vrlo brzo gotovo pregazio hrvatsko tržište. Deset godina poslije trgovački lanci i strani shopping centri vladaju hrvatskim tržištem.

Kada su odlučili krenuti u osvajanje strani trgovački lanci ubacili su u igru svoj golemi kapital i svoje dugogodišnje iskustvo da bi danas premrežili cijelu Hrvatsku. U korak s njima ušli su i strani trgovački centri, a glavna uloga jednima i drugima je da na hrvatskom tržištu ostvare što veće profite te da ga preplave uvoznom robom. Veliki strani lanci s golemom količinom akumuliranog kapitala, koji im omogućuje i poslovanje s gubitcima dok ne uguše domaću konkurenciju, uništili su male trgovce i obrtnike. Do 2009. njihov udio u hrvatskom gospodarstvu pao je na svega 18 posto ukupnpg tržišta , a samo u 2009. godini zatvoreno je oko 2400 trgovina i obrta uz gubitak od 7000 radnih mjesta.

Otvaranje Hrvatske Europskoj uniji tj. kako kaže Bošnjak europska politika hrvatskih političkih elita pokazalo se dobrim za gospodarstvo EU-a, ali katastrofalno za gospodarstvo Hrvatske. Najveća šteta učinjena je industrijskoj proizvodnji (umjesto njene zaštite i potpore da ojača , rekonstruira s , unaprijedi i modernizira, da postane konkurentna potpuno je uništena). I do tada nekonkurentna na takav način nije se mogla oporaviti. Od tada nikada niti nije postala konkurentna. Postalo je jeftinije uvoziti gotove proizvode nego ih proizvoditi u Hrvatskoj. Otvaranjem Hrvatske Europskoj uniji hrvatsko gospodarstvo otvoreno je stranom osvajanju , a Hrvatska postala gospodarska kolonija EU-a.

Hrvatska je od 2000. – 2009. doživjela i pravu invaziju stranog kapitala i stranih poduzeća

Većina stranih kompanija koje su došle u Hrvatsku, kazuje Bošnjak , nisu ušle u hrvatsko gospodarstvo da bi pokrenule novu proizvodnju, nego da bi preuzele postojeća poduzeća i djelatnosti koje su prije bile u hrvatskom vlasništvu. ( K tome se može nadodati da je strani kapital nerijetko uništavao hrvatska poduzeća. Osobito putem sumnjivih braunfild investicija , kad su strane kompanije kupovale postojeća domaća poduzeća ali ne da poprave proizvodne kapacitete. Naime takvo poduzeće podcijenjeno na tržištu strani kupac je kupovao i najčešće njime rukovodio dok mu ne nađe odgovarajućeg novog kupca. Događalo se da strani investitor čak i aktivno uništava poduzeće koje je kupio). Valja još istaknuti dobro Bošnjakovo zapažanje da dok je strani kapital umnogome ulazio u Hrvatsku ni jedno hrvatsko poduzeće nije uspjelo snažnije iskoračiti na strana pogotovo zapadna tržišta.

Plan da se Hrvatsku dovede na razinu manufakture u potpunosti je uspio

Hrvatska je potpuno nespremna liberalizirala svoje tržište i ušla u WTO ( Svjetska trgovačka organizacija kojoj je uloga da daje doprinos donoseći trgovinska pravila koja promoviraju slobodnu trgovinu u područjima u kojima su bogate zemlje jače, ali ne i tamo LiberalizacijaOd Hrvatske se tražila brza liberalizacija. Ona je provedena nepripremljeno i brzo što je omogućilo i nekontrolirane tokove kapitala sa štetnim posljedicama za hrvatsko gospodarstvo. Kao takva puno je pridonijela dubokoj financijskoj i ekonomskoj krizi naše zemlje, a to joj i jest bio cilj i svrha. Naime u planovima EU moćnika, kako političkih tako i financijskih, Hrvatskoj nije bilo namijenjeno da napreduje, da se razvija.gdje su slabije npr. poljoprivreda i tekstilna industrija).

Od Hrvatske se tražila brza liberalizacija. Ona je provedena nepripremljeno i brzo što je omogućilo i nekontrolirane tokove kapitala sa štetnim posljedicama za hrvatsko gospodarstvo. Kao takva puno je pridonijela dubokoj financijskoj i ekonomskoj krizi naše zemlje, a to joj i jest bio cilj i svrha. Naime u planovima EU moćnika, kako političkih tako i financijskih, Hrvatskoj nije bilo namijenjeno da napreduje, da se razvija. Time niti restrukturiranje i modernizacija hrvatskog gospodarstva da se gospodarstvo ( i putem investicija i ulaska stranog kapitala) razvija u moderno i dinamično gospodarstvo, da se jača njena međunarodna konkurentnost , da proizvodi , da izvozi , da ostvaruje nova radna mjesta. Da je to bio plan to sve bi bilo i ostvareno.

U planovima je bilo da se hrvatska industrijska proizvodnja uništi da se unište njena proizvodna poduzeća ( uništavana i na način da su se kao proizvodna pretvarala u trgovačka), da nikada ne postane konkurentna. Plan je i ostvaren. Hrvatska je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu manufakture. Hrvatska je danas, u vremenu industrijske civilizacije , deindustrijalizirano društvo. Upravo to je temelj današnje hrvatske krize kojoj je vladavina HDZ-a i SDP-a obilno pridonijela. Rezultat je da danas gotovo ništa ne proizvodimo , već sve dobivamo iz izvoza. Hrvatske političke elite i drugi zagovornici liberalizacije tumačili su i očekivali da će Hrvatska liberalizacijom i ulaskom u WTO povećati izvoz ili u najmanju ruku uravnotežiti vanjskotrgovinsku bilancu. Grdno su time prevarili sebe ali i građane Hrvatske. Naime nakon ulaska u članstvo WTO, a od 2001 do kraja 2001 Hrvatska je ukupno izvezla oko 82 milijarde eura a uvezla oko 165 milijardi eura roba (DZS).

Važan faktor u osvajanju tržišta i uništenju proizvodnje bile su strane banke

Naime u okruženju gdje preko 90 posto imovine bankarskog sektora pripada bankama u većinskom stranom vlasništvu te gdje su se banke svojim kreditnim politikama primarno orijentirale kreditiranju potrošnje stanovništva te poticanju uvoza automobila , trajnih dobara, kao i kreditiranju kupovine robe široke potrošnje ( koje je također uglavnom inozemnog porijekla) domaća proizvodnja je godinama sustavno zanemarivana i to , kako kroz nemogućnost financiranja na domaćem tržištu , tako i kroz nemogućnost povećanja vlastite konkurentske prednosti i na domaćem i inozemnom tržištu.

Razlog tome je više nego očit, strani kapital koji je došao u Hrvatsku nikada nije bio zainteresiran za razvoj hrvatske proizvodnje, već isključivo za aktivnosti koje ne predstavljaju konkurenciju međunarodno razmjenjivoj robi i uslugama inozemnog porijekla. Inozemno dužničko financiranje i inozemna direktna ulaganja prvenstveno su se usmjerila u djelatnosti financijskog posredovanja , trgovine, razvoja telekomunikacijskih sustava i izgradnje stambenih i drugih nekretnina , izgradnju prometne i druge infrastrukture i druge djelatnosti u kojima se u procesu stvaranja dodatnih vrijednosti ne javljaju robe i usluge koje bi na domaćem tržištu bile izravna konkurencija inozemnim proizvodima kao međunarodno – razmjenjivoj robi.

Prijateljska ulaganja

Najveću korist od ukidanja zaštite hrvatskog gospodarstva imala su tri velika europska gospodarstva i to: Italija, Austrija i Njemačka. Isti također imaju i najviše udjela i moći u bankarskom sustavu u Hrvatskoj. Italija i Njemačka također su i najmoćniji partneri Hrvatske u uvozu. Osobito su se njemačke kompanije i tvrtke raširile po Hrvatskoj. Od mnogih tu su poznate: T Mobile, HT , LIDL , Kaufland; DM0, BILL , Baumax, Bauhaus ....

Po strukturi tih kompanija jasno je da hrvatski prijatelj Njemačka nije ulagala i investirala u Hrvatskoj kako bi pomogla u oporavku hrvatske industrije da ona ojača, da postane konkurentna, da Hrvatska ostvari stabilan i održiv gospodarski razvitak, poveća proizvodnju, ostvari izvoz i poveća zaposlenost. Njemački kapital, kompanije i tvrtke osvojila su hrvatsko tržište, ostvaruju profit i dugoročno iskorištavaju prijatelja. Umnogome su pridonijeli uništavanju hrvatskog gospodarstva.

"Prijateljska ulaganja" Njemačke u Hrvatsku imala su svrhu osvajanja hrvatskog tržišta za njemačke proizvode, za prelijevanje financijskih sredstava i dobiti iz Hrvatske u Njemačku. Njihov značaj je da imaju i šire ekonomske i strateške ciljeve Njemačke, odnosno i radi dominacije na ovim prostorima i daljnjeg širenja svog utjecaja – prodiranja na istok.

U koga se pouzdati

Slijepo pouzdanje i uporno očekivanje pomoći od "prijatelja" sa zapada višestoljetna je boljka Hrvata, usprkos mnogih razočaranja. Ta očekivanja pomoći izvana dokaz je pomanjkanja vjere u IskorištavanjePo strukturi tih kompanija jasno je da hrvatski prijatelj Njemačka nije ulagala i investirala u Hrvatskoj kako bi pomogla u oporavku hrvatske industrije da ona ojača, da postane konkurentna, da Hrvatska ostvari stabilan i održiv gospodarski razvitak, poveća proizvodnju, ostvari izvoz i poveća zaposlenost. Njemački kapital, kompanije i tvrtke osvojila su hrvatsko tržište, ostvaruju profit i dugoročno iskorištavaju prijatelja. Umnogome su pridonijeli uništavanju hrvatskog gospodarstva.vlastite snage, političke lakovjernosti i stalni višestoljetni problem na koga se osloniti i od čije pomoći očekivati manje zlo. Otuda toliko orijentacija u hrvatskoj nacionalnoj politici Hrvata :mađarska, austrijska, ruska, srpska, njemačka... Pojedini hrvatski ideolozi u toku svoje političke karijere promijenili su po nekoliko puta svoju orijentaciju. Otuda valjda i nova potiha i sramežljiva orijentacija današnje aktualne vlasti prema Londonu.

Onaj koji nikada neće razočarati, iznevjeriti, prevariti, koji će čuvati od svakog neprijatelja i štititi od njegovih zasjeda, koji je najbolji prijatelj je Isus. U Isusa se treba pouzdati i slijediti kao Gospodina. On i jest Gospodin. Posjeduje svu moć na nebesima i na zemlji. On je iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva ; jer Otac mu , nakon što je uskrsnuo Krista kao Pobjednika nad grijeho i smrti , sve posloži pod noge ( Efežanima 1, 20-22).

Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći , kraljevstvo njegovo neće propasti ( Danijel 7,14). On je gospodar vječnog života. Njemu kao Otkupitelju pripada i pravo da konačno sudi djela i srca ljudi. Njemu je predan sav sud ( Ivan 5,22). On je taj koji će na kraju vremena otkriti tajne namisli srdaca i uzvratit će svakom po njegovim djelima i po njegovom prihvaćanju ili njegovom odbijanju milosti , a po tom upravo svatko već sudi samoga sebe , prima po svojim djelima. Zaista nema boljeg prijatelja i moćnijeg prijatelja!

Bez značajnije reakcije i otpora

Hrvatska je danas, i prije nego li je postala punopravni član Europske unije, politički, kulturno i ekonomski zarobljena zemlja. Ovisna je i zavisna. Ekonomski ju se iskorištava i eksploatira. Tržište je za proizvode iz drugih zemalja EU-a, a uz to je i vrelo sirovina. Jednako a možda i gore nego li je to bilo u Austro-Ugarskoj.

Reakcija na političku, kulturnu i ekonomsku zavisnost, na ropstvo u monarhiji izbila je kod Hrvata u obliku hrvatskog građanskog nacionalizma koji se kod Hrvata nažalost javio najprije u obliku sveslavenske ideologije što je naposljetku rezultiralo raspadom monarhije.... Danas nažalost kod Hrvata nema značajnije reakcije i značajnijeg suprotstavljanja ekonomskom imperijalizmu i neokolonijalizmu, pa i kad su domoljubi u pitanju. Pravo stanje oslikava izjava Ruže Tomašić predsjednice HSP-AS ili novog "trojanskog konja" za razbijanje desnice : "Ja euroskeptik ? Pa tko je danas protiv Europe".

Zaštitni znak Ružine stranke Ante Starčević vjerojatno bi bio, jer je bio i više nego jasan, za sva vremena : " Izvan hrvatske države nema života".

Mirko Omrčen