Podvodni kanali istine

Potpuno smo uvjereni da je istina potonula ispod površine kako bi se sačuvala od golemih i agresivnih ralja službenih medija svih vrsta. Poluistine i gole laži podastiru nam na televizijskim, novinskim i inim dobro plaćenim medijima, a ako želite saznati istinu, morate otvoriti na svojim uređajima neke podcaste na YouTubeu i rijetke tiskovine koje predvodi Hrvatski tjednik. Tu se pojavljuju ljudi iz drugoga ešalona koji su sačuvali dostojanstvo i hrabrost, intelektualci koji govore istinu o važnim događajima i osobama naše novije povijesti i gorke sadašnjosti. Gotovo smo zaboravili kako je dobro i ljekovito slušati istinu, kako treba osvijestiti neobaviještene osobe onim podatcima u dokumentima koje veliki informatori kriju ili „nehotice“ preskaču. Postajemo svjesni kako se ljigava masa mnogih „vodećih“ umova može svesti na nazivnik bijede ispodprosječnosti, a takve tipove jedan otvoreni i pikantnogovoreći Prkačin zove polutani. To su oni koji obiluju neznanjima a zauzimaju visoke funkcije s kojih bi morali docirati nepogrješivom istinom. Kako znati istinu o našoj povijesti, ako si slušao neke snežane u Vukovaru, klasiće i jakovine u Zagrebu, ili nedajbože pupovce još onih dana? Povijest je ozbiljna i dostojanstvena muza Klio koja uvijek opominje da ćemo platiti svoje neznanje tako što ćemo ponavljati svoje grješke, lakovjernosti i patnje.

Dopustiti da se po krvavoj zemlji hrvatskoj duž puteva dižu golemi plakati na kojima se šepire komšije i nude nama svojim žrtvama kao jedini izlaz jer ih mi „trebamo“, doista je suludo. Jednom sam negdje u rubrici za budale pročitala da je cijela hrvatska nacija u znaku djevice po horoskopu. Budalaština kaže dalje da je taj znak sklon mazohizmu. Kako smo dovitljivi u svom jadu kad prebacujemo odgovornost za svoje postupke na druge ili na neke imaginarne sile, mistične i mitske!

Postavlja se pitanje tko odobrava plakate i njihove sadržaje? Kako se može dogoditi da se tako bešćutni i gnjusni mućak pojavi u ovom trenutku kad se naši krvnici još šepire i dolaze na ljetovanje u zemlju gdje su harali i ubijali, a kuće im čuvaju, lijepe i dobre, prostrane, obnovljene po državi hrvatskoj. Gledaju nas s tih plakata njihove šajkače, i one iz Drugoga svjetskoga rata i ove nove iz Domovinskoga obrambenog rata. U nama još vriju u magmi bola nerazriješena pitanja u kakve jame su komšije bacili naše mrtve, a trebali bi počivati. Počinuti nakon tolikih patnji i godina. Nema časti u komšijama, nema sve dotle dok ne kažu kamo su ih bacili, to je najveće i najbitnije pitanje. Leže li u Negoslavcima, vukovarskim njivama, ovčarskim jamama, posavskim blatima... Iza ovoga pitanja stoje sva ostala pitanja. Nema časti ni u naših vodećih, u ludilu neodgovornosti vladajuće stranke, postavljenih ministara i školstva i kulture koji nagrađuju komšijske pisanije od kojih se ježimo jer su sukus njihove lažljive psihe, njihove bestidnosti. Oni su pritajili svoj sigurni jazbinski položaj prije ovih izbora i čekaju pobjednika. Tome će se prilijepiti. I što je najtužnije, taj će ih primiti.

Nije prvi puta da smo zatajili Boga, domovinu i narod. Ulažemo napore da se domognemo malo višega standarda, što je prirodni nagon, a koliko napora treba ulagati kako bi osmislili banalnu svakodnevicu?! Živi li čovjek samo za masni zalogaj? Nedjeljom se otvara mali zaslon i vodi nas u neki novi kraj, novo naselje i crkvu gdje se okupljaju ljudi oko oltara. To su većinom naša mala mjesta s lijepo uređenim crkvicama, s okupljenim ljudima svih životnih dobi, odjevenim često u narodne nošnje kako bi se sačuvala tradicija. Crkve su uredne, obnovljene poslije rušenja i paleži od strane naših komšija, sačuvani su inventari popravljeni, zborovi skladni, svećenika još imamo, a naši starci drhtavih i kvrgavih ruku spokojni u klupama sa svojim unucima. Već su kojekakvi klatežavci (suprotni klečavcima!) obećali da će ukinuti toliki utjecaj Crkve u javnosti jer mi smo sekularna država! Obećali su da će ukinuti i ugovore s Vatikanom, po onom komšijskom da je za sve zlo kriv Vatikan i Amerikanci. Ukinut će oni i mise na TV, emisije s porukama izvanbirtijskoga rasuđivanja koje nadmašuju njihov intelekt, emisije s nastupima naših klapa čiji tekstovi pjesama odskaču po svojim ontološkim i umjetničkim vrijednostima daleko iznad banalne svakodnevice neklečavaca i balkanoida. Zabranit će „klečavce“ kako podrugljivo zovu molitvene članove u javnosti, jer od psovki, golotinje, cike, vike i lupanja po bubnjevima naprednjaka rodnih ideologija, do zabrane i uhićenja, samo je jedan korak. Preko granice se time već bave u nekim naprednim zemljama gdje se uhićuju ljudi vjernici i za manje „prekršaje“.

I onda opet pogled na mega-plakate gdje se ujedinjuju u podtekstu domaći probisvijeti, izdajnici i protuhe s našim mrziteljima i cinično se nude kao zamjena za razjedinjenu stranku prava koje više praktički nema, za stranku HSS koja se raspala na sedamnaest grupica, za nade koje je obećavao Domovinski pokret a sada vidimo na njihovim listama ljude koji su posve ocvali u nekom drugom izbornom ciklusu i pokazali se bijednim vrdalamama. Tko opet vodi igru? 

Čime se bavimo u ovim kriznim predizbornim vremenima? U vijestima državne televizije bavimo se klipanima poput nekih matanića, prohića, pornografskim uradcima naše filmske industrije, najavama kako se možda odobri korištenje droge marihuane, jer eto i drugi, veći i pametniji od nas već su odobrili… Bavimo se danima, tjednima nekim zločinima i zbivanjima toga reda u srpskim zemljama, stotim rođendanima ubojica i krvnika hrvatskoga naroda, bavimo se nekim kretenskim izjavama Predsjednika države i stranke HDZ koja se nikako ne primiče rodoljublju, kao što se i očekivana nova stranka DP ne odriče bacanja klipova i vladajućima i drugima koji bi mogli u zajedništvu tvoriti vrijednu većinu u Saboru. Pomahnitali vojskovođe nabujalih rijeka pravde, mo*š mislit, mašu sabljama i bodu konje mamuzama u slabine, jer eto se velika vojska iskrcava na obale i vođena divovima vodi nas u novi poredak treće republike.

Poželim carstvo, kraljevstvo tajanstvenoga kralja Tomislava pa makar ne postojao jer tako kažu novi povjesničari izobličenih jugonostalgičnih lica, postajem rojalist i vadim svoju iskaznicu na kojoj piše da sam kneginja kraljice Katarine Kosače, a to potvrđuje i fratar potpisom Buljan. E, moj prijatelju fra Buljane…  

Nevenka Nekić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.