Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća donosi niz tekstova posvećenih povjesničaru umjetnosti, arheologu, muzeologu, kolekcionaru, darovatelju i utemeljitelju muzeja, galerija i drugih kulturnih ustanova u Republici Hrvatskoj dr. Antunu Baueru (Vukovar, 18. kolovoza 1911. – Zagreb, 9. travnja 2000.) koji su objavljeni u knjižici „Život i rad dr. Antuna Bauera – prema kazivanju dr. Antuna Bauera“ (Đakovo, UPT, 1994.) autorice Nevenke Nekić. Neka ovi prilozi budu skroman doprinos čuvanju uspomene na osobu koja je svojim radom silno oplemenila i nemjerljivo zadužila hrvatsku kulturu, a prepuštena je – kao i toliki drugi naši velezaslužnici – potpunomu zaboravu. (hkv)

Život i rad dr. Antuna Bauera (11)

Ustani, bane Jelačiću!

Kad je bio završen rat 1945. godine, obukli su spomenik banu Jelačiću u drvenu oplatu i oblijepili plakatima, 1947. godine srušili su ga i dopremili istu noć u Gipsoteku. U prizemlju Gipsoteke bila je ljevaonica bronce i zahtjev je bio da se odmah spomenik izlije i pretvori u korisnu broncu. Kad sam ujutro došao u Gipsoteku, ljudi su se skupili i gledali srušeni spomenik. To je bio umjetnički rad i bilo ga je zločin rastaliti, a čak i da nije bio umjetničko djelo, bio bi zločin to učiniti jer je to dio hrvatske povijesti. Odmah sam odlučio sačuvati spomenik. Istoga dana došao je austrijski kulturni ataše (koji je bio oženjen Zagrepčankom) i ja sam ga nasamo zamolio: »Recite da ste mi rekli kako će Austrija dati dva puta toliko bronce koliko tu ima, samo da se sačuva, jer je to djelo Fernkorna!« Odmah je pristao na taj prijedlog. Osim toga znao sam da je ministar kulture u Austriji dr. Blach koji mi je bio kolega sa studija u Beču. Tako sam dogovorio s atašeom da on javi Blachu kako bi ovaj izjavio da je to prijedlog Austrije. To mi je bilo opravdanje da spasim spomenik. Istovremeno dao sam u podrumu napraviti mjesto za spomenik, a s ulice smo skupili pedesetak ljudi koji su prenijeli sav spomenik u taj prostor i odmah zatrpali s pet-šest vagona pokretnog materijala koji se našao u Gipsoteci. Drugo jutro došao je ataše i poručio da se Blach slaže s prijedlogom. U isto vrijeme došli su i drugovi i milicija koja se nalazila oko cijele Gipsoteke, te me stali ispitivati kako sam se usudio spremiti spomenik. Nisu rekli spomenik nego broncu. Za njih je to bila samo bronca. Rekao sam da je to velika usluga Jugoslaviji i da to nisam učinio, Jugoslavija bi se osramotila te izazvala međunarodni spor koji bi Austrija iskoristila. »Treba mi odati priznanje«, rekao sam, »a ne da me se zove na odgovornost«. Držao sam se poslovice: napad je najbolja obrana. »Osim toga dobit ćemo dvostruko više bronce! I smatram se sponzorom za tu novu broncu.«

Svakog dana predvečer skupljali su se ljudi pred Gipsotekom. Znali su da je Jelačić u podrumu i pjevali svake noći: »Ustani, bane...« Tu je još stajao i sav kamen od postamenta i bio je ponuđen klesarima Zagreba, ali ni jedan nije htio uzeti ni komadića! Tako je na kraju otišao za gradske potrebe. I pred tim kamenjem stajali su noću građani i pjevali: »Ustani, bane, Hrvatska te zove!« Zato je milicija skrivena u Gipsoteci vrebala da ih napadne. Osim toga skrili su prislušne uređaje u moju kancelariju, ali ja to nisam znao. Vidio sam da svaku stranku koja je sa mnom razgovarala ispituju o čemu smo razgovarali. Jednog dana upao je k meni jedan drug i psovao Boga, oca, mater, zašto sam šaptao s prošlom strankom pa nisu ništa čuli?! Zaprepastio sam se jer nisam šaptao. Tek tada sam shvatio da imam prislušni uređaj u sobi.

* * *

Dolaskom naše nove demokratske Hrvatske konačno se postavilo i pitanje bana Jelačića, tj. njegova spomenika na Jelačićevu trgu. Da bi se prikrila krivnja onih koji su svojevremeno htjeli uništiti kip, JAZU je izdao izjavu u kojoj je stajalo da je spomenik pohranjen u Gliptoteci odlukom vlasti, a na osnovi falsifikata koji je potpisao tadašnji direktor Montani. To je naravno laž. Najprije je bila priređena izložba samog spomenika u dijelovima i tu se našlo mnogo uvaženih uzvanika: predsjednik Republike dr. F. Tuđman, nadbiskup F. Kuharić, Mohorovičić i mnogi drugi. Održano je nekoliko službenih govora u kojima ja nisam ni jednom riječju spomenut. Ti su govori tiskani u katalogu. Zadnji je govorio V. Maleković i spomenuo da se tu u publici nalazi čovjek koji je jedini spasio spomenik. Tada su me izvukli iz publike i morao sam govoriti. Rekao sam da taj spomenik nije samo spomenik, skulptura, nego simbol borbe za Hrvatsku i simbol borbe protiv onih koji su rušili hrvatski suverenitet. Poslije toga prišao mi je predsjednik Tuđman i rukovali smo se, a on mi je čestitao. Tako je to ipak bilo slavlje i priznanje za moj rad.

Potom je spomenik odnesen na restauraciju Šelendiću koji je pristao da sam snosi troškove. Restaurator je bio Ivan Grošinić koji je radio u Beču u Dijecezanskom muzeju kao restaurator i kao kipar. Kad je spomenik bio završen, vozili smo ga kroz grad: od Gračana do Jelačić placa – tri sata. To je bila nezaboravna svečanost: sunce je sjalo, kiša se spustila, svi su bili u narodnim nošnjama, stolovi postavljeni kruhom i solju, alkari, tisuće ljudi, pjesma... plakali smo... Najprije su odredili da se moja supruga i ja vozimo u gigu koji su vukli lipicaneri iz Đakova. Ali konji su se uplašili gomile pa se od toga odustalo. Tada su nam postavili stolice uz konja i tako smo se držali za noge konja i vozili. To nam je bio najljepši i najuzbudljiviji dan u životu. Bili smo posuti cvijećem, pred katedralom je mnoštvo pjevalo »Ustani, bane« i »Rajska Djevo«... došao je biskup i blagoslovio nas. Tu nam se priključio i gradonačelnik Buzančić. Vozio se s nama taj kratki dio puta i kad smo stigli na Jelačić plac, nastao je napeti trenutak podizanja spomenika na postolje. Za to vrijeme na trgu je vladao takav tajac da se čulo samo disanje. U trenu kad je spušten, prolomio se gromoglasni krik i pljesak. Nas dvoje smo plakali. Kako nisu vozili tramvaji, nakon svečanosti povezli su nas do kuće milicijskim autom. Toga trena počela je kiša.

Nevenka Nekić

(nastavlja se)

____________

Prijepis tekstova na prilozima

(B. Si., »Zahvalnice za spomenik banu«, »Večernji list«, 1. prosinca 1990.)

Zahvalnice za spomenik banu

Donatori i sponzori postavljanja spomenika banu Josipu Jelačiću okupili su se sinoć u Dvercu gdje im je zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić podijelio zahvalnice. Bez njihova nesebičnog zalaganja nikad se na Trg ne bi vratilo ono što s njega nije nikad ni trebalo biti maknuto, naglasio je gradonačelnik. Prvi je zahvalnicu primio dr. Antun Bauer, čovjek zahvaljujući čijoj su velikoj hrabrosti dijelovi spomenika sačuvani, podsjetivši i na sve one Zagrepčane koji su 1947. godine pomogli da se dijelovi spomenika teški šest tona sakriju u podrum Gipsoteke gdje su dočekali 1990. godinu i ponovno postavljanje.                

 ____________

GALERIJA UMJETNINA

JASTREBARSKO

                Donacijom stotinu djela naših suvremenih likovnih umjetnika iz ZBIRKE BAUER – koja u znatnoj mjeri prezentira domet naše suvremene umjetničke stvarnosti – inicirali smo i ostvarili Galeriju umjetnina u Jastrebarskom – o čemu je i naša dnevna štampa donijela informacije.

                Općina Jastrebarsko daje za Galeriju u najljepšoj zgradi u bivšoj Gradskoj vijećnici – prostor za Galeriju koji u punoj mjeri odgovara za Galeriju. Zgrada je uređena i spremna da odmah primi Galeriju.

                U želji smo da u ovoj Galeriji u Jastrebarskom koje je neposredno u dohvatu Zagreba – u punom smislu ugrađeno u Zagreb – da realiziramo Galeriju koja bi iscrpno prikazala našu suvremenu likovnu umjetnost sa značajnim djelima koja bi u punoj mjeri prikazala našu likovnu umjetničku stvarnost. Galeriju umjetnina koju želimo ostvariti za stvarni prikaz umjetničke stvarnosti našeg vremena – za iduće generacije.

                Upućujem poziv našim likovnim umjetnicima da se sa svojim djelima priključe ovoj donaciji – da u ovoj Galeriji sa svojim djelima prikažu svoj doprinos našoj suvremenoj likovnoj umjetnosti.

                Organizacija i informacije – ZBIRKA BAUER – A. Bauer, Krajiška 23, tel. 174 – 590.

Srdačno

Prof. Dr. Antun Bauer

Zagreb, XII. ’93.

Povezano

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (1)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (2)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (3)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (4)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (5)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (6)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (7)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (8)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (9)

N. Nekić: Život i rad dr. Antuna Bauera (10)