Osmorica i deveti kao snomorica

Kakav je to naslov, pitat će se čitatelji. Govori o Bosni i Hercegovini ako niste znali, jer ona je imala „sreću” da joj protektori budu stranci kojima je bilo jako stalo do demokracije, pravednosti i pravde. Jednoga i to baš ovdje devetoga, iako je bio prvi, upoznali smo krajem ratnih dana kad smo kao međunarodna delegacija pošli u pomoć Mostaru. Vozili smo u dva kamiona hranu za Hrvate i muslimane, svakome prema običajima, pazeći da ih ne uvrijedimo. Tom smo prilikom posjetili biskupa Ratka Perića, komesara druga Koschnika i Muftiju. Svi su bili ogorčeni što je i jasno poradi ratnih pustošenja koja su bila pri kraju, ali najgori dojam ostavio je komesar (ta mu titula najbolje stoji) Koschnik.

Ugojeni i arogantni gospodin, koji vjerojatno nikada u životu nije pročitao ni jednu povijesnu knjigu o Bosni i Hercegovini, dočekao nas je hotelu „Ero” i vrlo ugledne goste iz EU-a te nas iz Hrvatske primio s rezervom kao domaće ljubimce koje još ne pozna, ali eto mora razgovarati pa će tom zgodom istresti svoje spoznaje nakon kratkoga boravka u prokletoj zemlji Bosni. Spoznaje su bile površne, uvelike netočne, a podloga svega bilo je očito nepoznavanje prostora i sukoba, koji su bili i ostali za Europu egzotično lovište, a u pitanju je kao i uvijek duboko ranjeno tkivo zemlje još iz davnih vremena ili pak onoga krvavoga dvadesetoga stoljeća. Zemlja koja je složena od tri nacije i tri vjeroispovijesti, raspolućena davno dolaskom Turaka, pa kasnijim povijesnim tragedijama, zatekla je komesara s jedne strane vjerolomnim ponašanjem srpskih sudionika sukoba, pa azijatskim vrdalamama muslimanskih vođa, pa ogorčenim i prozapadnjački orijentiranim Hrvatima kojima se taložilo laži s obje strane. Kao primjer se spominjao čuveni most koji je navodno srušila hrvatska vojska i to po naredbi Slobodana Praljka! A već se onda znalo da to nije istina što se kasnije taksativno dokazalo.

Koschnik nije pokazao ni malo volje da se sve tri strane jednako tretiraju i bio je kaotičan u zaključcima. Ostavio je dojam čovjeka koji ne zna ni prošlost prostora ni sadašnjost ratnih prilika, a postavljen je za svojevrsnoga sudca u strašnoj agoniji njemu nepoznate i ne baš mile zemlje.

Nekako u isto vrijeme događa se pljačka Hrvatske banke u koju upadaju britanski vojnici u okviru mirovnih snaga, otuđuju sav novac, razbijaju namještaj, skidaju sa zida sliku pape Ivana Pavla II., razbijaju i uriniraju po istoj. Uznositi Albion.

Ne ulazim u potankosti oko stradanja naroda nastanjenih u Bosni i Hercegovini, svih političkih epizoda koje su kreirali činovnici u vrhovima svijeta i EU, samo treba pogledati likove visokih predstavnika poslanih u BiH koji su ostavili iza sebe tragove nedoučenih srednjoškolaca potkovanih pristranošću, ponekad iz osobnih razloga kao što je bilo i za vrijeme rata kad su tzv. mirovne snage posjećivale logore i razna opskurna mjesta u svrhu javnih kuća, o čemu postoje dokumenti i svjedoci.

Iz vrhova vlasti postavili su nam niz protektora ili kako god ih zvali, redom nesklonih hrvatskoj strani kao da smo ukleti. Evo ih: Carl Bildt (1995. – 1997.), prosrpski orijentiran, sumnjive naobrazbe; Carlos Westendorp (1997. – 1999.), Španjolac koji ne zna da je Bosna imala zastavu s ljiljanima Anžuvinaca i hrvatskim kraljevima; Wolfgang Petritsch (1999. – 2002.), Austrijanac koji se dobro zabavljao prije ovoga mandata po Beogradu u „Takovskom grmu” i „Skadarliji”, ali se onda vjerojatno oduševio boljim ćevapima u Baš-čaršiji i naklonio muslimanskoj strani tko će znati zašto; Paddy Ashdown (2002. – 2006.) zvani Salvetko, Britanac, gordi Albionac koji odvajkada mrzi Hrvate, izmislio je najčuveniju salvetu u povijesti na kojoj je predsjednik RH dr. Franjo Tuđman dijelio Bosnu, a onda navalio na BiH vojskom, te u isto vrijeme primio nekoliko desetaka tisuća izbjeglica iz te iste Bosne u namjeri da ih spasi, hrani, odijeva, i školuje; Christian Schwarz-Schilling (2006. – 2007.) koji je jedini priznao slabi ishod svoga mandata možda i zato što je kao Nijemac nešto i znao o ovim prostorima, kako to zovu oni tamo gore; Miroslav Lajčak (2007. – 2009.), na žalost bivši slovački veleposlanik u Jugoslaviji, koji se toliko slizao sa srpskom stranom i pravio da ne zna za Srebrenicu, da su ga Srbi proglasili „osobom godine”. Za razliku od prvoga veleposlanika R Slovačke u Hrvatskoj ing. Jana Petrika, velikoga prijatelja hrvatskoga naroda s mandatom od 5 godina na svoju zamolbu, koji ostaje kao možda jedina dostojanstvena figura u našoj ranoj demokraciji. Slijedi Valentin Inzko (2009. – 2021.) koji se toliko naklonio bošnjačkoj ili kako vam drago strani, da su odnosi postali krajnje nepodnošljivi. Dragi Austrijanac, ne baš obrazovan za povijesne prilike i poznavanje mentaliteta, ostavio je Bosnu i Hercegovinu razdrtu, bez imalo svijesti o nekim davnim reformama koje je njegova država učinila još u 19. stoljeću u tom istom prostoru kako bi ga privela u društvo europskih naroda. I konačno Christian Schmidt koji se donekle svjestan gorke situacije u kojoj jedina europski zrela nacija Hrvata propada, iseljava, ponižena nekakvim klipanom koji silom jačih dignut na vrh vala, misli da može zauvijek tako. Taj polutan, čiji sam izgled jamči poniženje za Hrvate, juriša na sve hrvatsko, mrzi i potire, lupeta u svojoj nepismenosti i primitivnosti koješta i pred svijetom ustrajno gazi samu hrvatsku naciju.

Ja, koja nemam nikakve ovlasti, a ni moći, pa ni sve spoznaje, stidim se da našijenci nisu poduzeli energičnije mjere protiv svega što im se nameće: gorko mi je kad pomislim koliko zla i tuge, snomorica i očaja prožima male, obične ljude koji su tolika stoljeća opstali unatoč turskome zulumu, da danas u ipak povoljnijem trenutku negoli je to bilo prije stoljeća i više, ne ostvare jedinstvo, koje je slaba karika nas Hrvata, a čeljad su inače čestita i znaju raditi. Vidjeli smo to na primjerima nekih tvornica i osobito onih nastojanja koja su u području kulture.

Kad sam posjetila Mostar davnih dana, zapisah i ovo:

Mostarski nokturno

Možda treba baštiniti dar tuge i drskosti
da bi se pisala pjesma
il' možda imati dar ljubavi i ludosti
dar zametanja klica
poput platana u srcu Mostara
koje se prepuštaju pogledu na spaljene zidine
i siju ratno sjeme iza bodljikave žice
u mom jedinom mostarskom nokturnu
kraj neke stare divno oronule kuće

kao gluhe stijene vijeka stoje planine
Velež Hum i Čabulja
a vode potajne noćne teku
vjetrovi mirise juga nose
nad visovima se zapliću
u sjećanja Gosta Radivoja
drhte u stijenju svijeće
što ih ovaj prkonjica bogumil zapali
za ohologa Kosaču
dižući kule od kamena
Hercegušu i Halebinovku
vrtove i zasjenjene trijemove
kojih više nema

noćas su tu samo koprive i nizbrdni lomovi tenelije
noćas nema strasne jeze
mitovi su stradali
samo kamena tišina u besnu
pod golubinjim prsima
krvavu kolajnu savija neka čudna ruka
hrvatskoj kraljici oko vrata
vidjeh u nokturnu
a pas mi jedan uz nogu
osamljeni lutalica iz gaja
sužanj u crnu plaštu noći
malo topline reče mu oko
i sjena straha preli mu dah

prolaze nepoznati ljudi
oni znaju ovaj grad
njima otječe plavilo večeri
puno stupica i zamki
sjećanja su kao glasovi iz daljine
bez riječi znaju zaboravljeni život
ljepote im i strahovi duše glođu

neka je čudna južina i sjeta Mediterana
u gradu na Neretvi
a jezik nije ni dio duše mi
i to prokletstvo ne dopusti mi reći
da grad je u meni kao ptica u koroti
kao krila što se kriju
kao topos s kojeg su nestali rapsodi
na nagrizenim psoglavim gorskim stazama
punim poganih tragova
i samotnih snova
tama je zloguka

na prašnoj klupi nečija majka krunicu moli
srce joj kuca kao klatno na crkvenom zvonu
a veliki crni oblaci prolaze
nošeni mrakom daljina

ispod stabala gledam kako gaze stasite prsate djevojke
jabuke nerastvorene
neizrođene
kao ikone dugovrate
one su zalog za sutradan
i majčinog sina ako se vrati

u snu rekoh
Bože zašto mi nisi dao Mostar u miru
ja koji demona i romantika u sebi krijem
spoznah tišine i samoće
a ljepota se sakri

Lipanj, 1996. na obali Neretve

(Iz zbirke Croatia petrea, 2000. Mostar, Franjevačka knjižnica i arhiv u Mostaru, Hrvatsko kulturno društvo Napredak Mostar i Matica hrvatska Livno)

Nevenka Nekić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.