Gospoda je uklonljiva, ali služinčad nije
Temeljni sukob, koji već dugo traje u svijetu, je sukob ideje zajedništva, koje minulih tisućljeća promiču katolištvo i islam, te doktrine individualizma, koju minulih stoljeća promiču protestanstvo i liberalizam, koji ima izvor u protestantstvu. Liberalizmu ili slobodnjaštvu te njegovim promicateljima posebno smeta katolištvo, jer se ono tradicionalno vezalo uz nacionalne zajednice, dok je islam stvarao „umu“ mimo političkih vlasti. Stoga danas nositelji kapitala, poput Georgea'Sloboda' liberalizmaStoga danas nositelji kapitala, poput Georgea Sorosa, i njihov „intelektualni sloj“ propovijedaju da nema naroda, nego da postoje samo društva i to otvorena (za prodor svjetskoga slobodnog kapitala). Slobodan smije i mora biti samo kapital koji je odabran da bude slobodan, pojedinci moraju služiti kapitalu, a narodi bi morali nestati Sorosa, i njihov „intelektualni sloj“ propovijedaju da nema naroda, nego da postoje samo društva i to otvorena (za prodor svjetskoga slobodnog kapitala). Slobodan smije i mora biti samo kapital koji je odabran da bude slobodan, pojedinci moraju služiti kapitalu, a narodi bi morali nestati.
Valja naglasiti da kršćanstvo samo po sebi predstavlja reviziju jasnog, praktičnog i životnog učenja Isusa iz Nazareta, koji je put za uklanjanje društvenih nevolja vidio u napuštanju „civilizacije“, u kojoj je vlast izdvojena iz zajednice, te u povratku zajedništvu. Kršćanstvo je umjesto Isusove izvorne ideje zajedništva posegnulo za drevnožidovskom mitohistorijom i Isusa proglasilo provoditeljem drevnog židovskog sna o obnovi kratkotrajne židovske kraljevine iz osmog stoljeća prije Isusa. Kršćanstvo je židovsku mitologiju zamijenilo utopijom ili eshatologijom. Međutim, ni mit ni utopija ne mogu nadahnjivati suvremenog čovjeka, koji putem znanosti postupno otkriva istinu o svijetu i koji ne treba objavu, na kojoj sve religije utemeljuju svoj sustav znanja. Stoga ne treba žaliti za kršćanstvom kao religijom, koja sahne pred našim očima, kao što više nitko ne žali ni za grčkom mitologijom.
Međutim, između židovstva i kršćanstva sebe je uklinio Isus iz Nazareta, koji je rekao ni manje ni više, nego da su „svi koji su došli prije njega kradljivci i ubojice“. Za takvim Isusom valja žaliti, jer upravo takav Isus smeta liberalima i nekršćanima.
Liberalni, ateistički i židovski pisci već dugo umjesto A.D. običavaju stavljati CE, što je prije stajalo za Christian Era (razdoblje kršćanstva), a sad stoji za Common Era (zajedničko ili opće razdoblje). Stoga nije neobično što je i BBC, kao javna medijska kuća u narodu koji je formulirao liberalizam kao političku doktrinu, prihvatio novi naziv za sustav brojenja godina.
Nakon Drugog vatikanskog općeg sabora Crkva agresivno predstavlja kršćanstvo kao nastavak židovstva, a Isusa ne kao Božjeg Pogrješna računicaIzostavljanje BC-a i AD-a, računa BBC, vodi zatiranju kršćanstva, ali ono ne vodi zatiranju Isusa, čija doktrina zajedništva, uzajamnosti i solidarnosti predstavlja kamen, koji „smrska sve na koje padne i o koji se razbiju svi koji na nj padnu“pomazanika, kojega Bog diže iz naroda, nego kao izravnog, nebeskog Božjeg izaslanika, koji je došao objaviti istinu o svijetu, koju ljudi, navodno, ne mogu skupno dokučiti svojim umovima. Osobno smatram da ne treba žaliti za izrazom „Dominus“ u kratici A.D. jer je Isus za se govorio da je došao služiti, a ne gospodariti. Pri kraju svojeg djelovanja rekao je učenicima, da ih „više ne zove slugama, nego prijateljima“, a najviši naslov, koji si je priuštio bio je „pastir“, koji ne nosi čast, nego odgovornost.
Ipak, nije BBC zalazio u istančano i temeljno razlučivanje Isusove doktrine zajedništva od kršćansko-liberalne doktrine društva, nad kojim lebdi vlast cara, kralja, kapitala ili tržišta, nego se odlučio na likvidaciju posljednjeg kršćanskog suvenira u javnom životu. Konačno, sve su demokršćanske stranke EU prihvatile pobačeni Ustav EU iz 2007. godine, u koji njegov tvorac, arhiliberal Valery Giscard d'Estaing, nije htio umetnuti spomen „kršćanskih korijena“ Europe. Izostavljanje BC-a i AD-a, računa BBC, vodi zatiranju kršćanstva, ali ono ne vodi zatiranju Isusa, čija doktrina zajedništva, uzajamnosti i solidarnosti predstavlja kamen, koji „smrska sve na koje padne i o koji se razbiju svi koji na nj padnu“.
Naši stari su pjevali: „Teško Klisu, jer je na kamenu, a kamenu, jer je Klis na njemu!“ Pisac ovog priloga već desetljećima čita knjige, u kojima se ne spominje BC-AD, ali u tom se vremenu gasi ne samo kršćanstvo, nego i liberalizam.
mr. sci. Zdravko Mršić