Trgovinski rat bez pobjednika

Ovaj se osvrt, kao i većina mojih novijih osvrta, isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi trgovinskim ratom, koji je predsjednik Trump zapodjenuo u prvom predsjedničkom razdoblju, koji je pojačao predsjednik Biden i koji je predsjednik Trump rasplamsao u sadašnjem predsjedničkom razdoblju. (Dok pišem ovaj osvrt stigle su dvije trošarinske vijesti: prvo, uvode se trošarine u stupnju 25 % na sve mobilne telefone koji nisu napravljeni u SAD i drugo, uvozne trošarine na čelik i aluminij povisuju se s 25 % na 50 %.)

U pozadini pomame za nametom uvoznih trošarina je američka priča o posvemašnjoj ugrozi Amerike. Teško je prosuditi je li riječ o stvarnom osjećaju straha Amerikanaca i američkih dužnosnika ili se ta priča rabi kao izlika za vođenje trgovinskog rata. Amerika je u podijeljenom svijetu zbog navodne ugroze zapodijevala prave, vruće, oružane ratove. Amerika iz tog vremena još drži 804 vojna uporišta na svim kontinentima. Sad zapadni dužnosnici više prijete nego što ratuju. Tako je ovih dana predsjednik Macron zaprijetio Kini širenjem NATO-a u Aziju, a američki ministar obrane Hegseth predvidio je „skori“ napad Kine na Tajvan, 2027. godine. Čini se da se u gospodarski i politički globaliziranom svijetu smije voditi samo trgovinske ratove.

Tko sad trgovinski ratuje? Na jednoj strani trgovinskog rata je svijet u razvitku ili svjetska većina, koju predvode zemlje BRICS-a, među kojima je politički, gospodarski, tehnološki i sigurnosno najvažnija Kina. Na drugoj strani je Zapad, koji još uvijek predvodi Amerika, iako Kaja Kallas, visoka povjerenica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, tvrdi da Zapad treba novog predvodnika. Pojednostavljeno, sad ratuju dva svijeta koje predvode Amerika i Kina. Sadašnji sukob Zapada kao cjeline i svjetske većine je zapravo sukob sila koje su do konca prošlog stoljeća vladale svijetom te država koje su u minulom vremenu bile kolonijama. Svrstanost sila u sadašnjem globalnom sukobu otkriva pravi razlog sadašnje nasrtljivosti Zapada. Zapad je izgubio vladavinu nad svijetom koju je stekao putem kolonijalnih osvajanja „od stoljeća petnaestog“. Zapad tu vladavinu uzalud nastoji obnoviti trgovinskim ratom. Činjenica da je Zapad spao na trgovinski rat kaže sve o stanju Zapada.

Koja se ratna sredstva rabe u sadašnjem trgovinskom ratu? Prvo trgovinsko ratno sredstvo je zabrana prijenosa na Istok najnaprednije zapadne tehnologije. Kineske korporacije se ne smiju dokopati američke tehnologije u područjima proizvodnje integriranih kola i umjetne umnosti (AI), iako Kinezi raspolažu i u poslovanju rabe robote, integrirana kola visoke istančanosti (3nm) i umjetnu umnost. Teško je naći tehnološko područje u kojemu Kinezi ne prednjače u svijetu. Ako se uz kinesku naprednu tehnologiju uvaže indijska i ruska tehnologija, Zapad može malo postići zabranom prijenosa tehnologije sa Zapada u Aziju. Kina oskudijeva samo u energentima i ostalim prirodnim izvorima, ali se je ona na vrijeme pobrinula da napravi pouzdane i cjelovite opskrbne mreže za svoju industriju koja je dvostruko veća od američke.

Amerika je nastojala kineskim korporacijama zabraniti postavljanje naprednih kineskih komunikacijskih sustava i mreža u zapadne države. U tomu je Amerika uspjela sebi na štetu i na štetu svojim saveznicama. Riječ je prvobitno o komunikacijskim mrežama 5G kineske korporacije Huawei koja je svojim mrežama preplavila prostore svjetske većine. Uz to, korporcija Huawei razvija programe i integrirana kola za postavljanje mreža 6G koje će uključiti umjetnu umnost i koje će zemaljskim komunikacijskim postajama dodati satelitske.

Ratno sredstvo u trgovinskom ratu je i izravno kažnjavanje istočnih država te njihovih korporacija i poslovnih ljudi. Amerika i Zapad brane istočnim korporacijama i njihovim dužnosnicima trgovanje sa Zapadom, posjedovanje imovine u zapadnim državama i putovanja u zapadne države. Zrakoplovima ruskih korporacija zabranjena je uporaba zračnog prostora zapadnih država, ali je Rusija odvratila zatvaranjem svojega zračnog prostora, koji je znatno prostraniji i koji je bio iznimno važan za letove zapadnih zrakoplova do istočne Azije i do Tihog oceana.

Nasilno je izveden prekid rada Sjevernog toka. Prvo su Njemačka i Europska unija uskratile dopusnicu za stavljanje u rad Sjevernog toka 2. U veljači 2022. godine obustavljeno je pritjecanje ruskog plina u Europu putem Sjevernog toka 1. Konačno, podmorskim eksplozivom razorene su tri od četiri cijevi Sjevernog toka 1 i 2, kojima bi se u Europu moglo dopremati 110 milijardi prostornih metara plina godišnje. Zbog izostanka isporuke jeftinog ruskog plina Europa i posebice Njemačka su se deindustrijalizirale.

Za Zapad koji predvodi Amerika sad je poželjan opći prekid trgovinskih sveza Istoka i Zapada, što nije bilo ni za Hladnog rata. Godine 1974. predsjednik Richard Nixon otvorio je u Moskvi izložbu američke visoke tehnologije: veliki računalni sustavi, stolna računala i suvremeni komunikacijski sustavi. (Najveći tadašnji računalni sustav korporacije Sperry – kakav je rabila i NASA – poslije izložbe bio je isporučen korporaciji INA u Zagrebu.)

U Senatu Sjedinjenih Američkih država pripravlja se namet uvoznih trošarina – koje su nazvane kostolomnim trošarinama – svim zemljama, koje trguju s Rusijom i to u stupnju 500 %. Primjerice, ako Kina i Indija nastave kupovati ruske energente, na sav uvoz iz tih zemalja u Ameriku nametat će se trošarine u stupnju 500 %, što zbiljski znači zabranu uvoza proizvoda tih zemalja u SAD. Nije riječ o trošarinama kakve nameće prevrtljivi izvršni ustroj SAD, nego o trošarinamackoje iza sebe imaju „silu zakona“. Senator Lindsey Graham, koji predvodi pripravu nameta spomenutih trošarina, za nedavnog posjeta Kiivu izjavio je da taj namet trošarina ima potporu osamdeset dvoje senatora.

Preostaje samo spomenuti predsjedničke uvozne trošarine koje su kao sustav potpuno promašile svrhu nametanja. (Pogledati moj nedavni osvrt Istrošene Trumpove trošarine.) Silne uvozne trošarine za kineske proizvode smanjene su sa 145 % na 30 %. Trošarine za meksičke i kanadske proizvode, osim trošarina za čelik i aluminij (25 %) su uklonjene. Naplata predviđenih trošarina za proizvode iz Europske unije u stupnju od 50 % odgođena je do 9. srpnja ove godine. Trošarine Lindseya Grahama su „kostolomne“, a trošarine Donalda Trumpa su „prevrtljive“.

U čemu su krivnje Istoka koje su vrijedne zapadnih kazni? Glavna krivnja je unutarnja povezanost svjetske većine ili globalnog juga kako se je prije govorilo. Zemlje svjetske većine su prije bile pod hegemonijom kapitala. Sad je svjetska većina slobodna. Ona ima unutarnju sljubljenost koja se očituje u zajedništvu njezinih naroda. Nositelji svjetskoga privatnog kapitala smatraju i uzalud nastoje obnoviti ovisnost naroda i njihovih država o svjetskom kapitalu. Svjetska većina ima svoju silinu ili dinamiku koja je čini otpornom na navale kapitala.

Druga krivnja Istoka je izrazita tehnološka premoć Kine nad Sjedinjenim Američkim Državama. Ta premoć je nedvojbena. Ona se očituje u stvaranju sve više suvremenih proizvoda koje traži svjetsko tržište. Zato je Kina najveća trgovinska ortakinja za više od 120 zemalja svijeta. Osim toga, kineske korporacije i kineska država ne ulažu golem kapital samo u prijevoznu podlogu i prirodno blago drugih zemalja (željeznica, ceste, luke, zračne luke, rijetke kovine i drugo), nego i u proizvodnju tvarnih dobara i hrane, posebice u Africi koja ja zavazda izgubljena za Zapad otkad se afrički narodi oslobađaju i neokolonijalizma.

Ministrica financija Janet Yelen je za vrijeme predsjednika Joea Bidena prva počela govoriti o „prevelikim proizvodnim mogućnostima Kine“. To isto sad tvrdi Scott Bessent, ministar financija predsjednika Trumpa. Što ima u umu tko kaže da su kineske proizvodne mogućnosti prevelike? Može li biti riječ i o nedovoljnim američkim „proizvodnim mogućnostima“? Američke proizvodne mogućnosti su nedovoljne jer američke korporacije (1) nemaju suvremenu tehnologiju te (2) ne znaju i ne žele smišljati suvremene proizvode za svjetsko tržište. Nasrtljiva američka geopolitika ne može nadoknaditi slabosti američke proizvodnje tvarnih dobara. Zato je američka industrijska proizvodnja upola manja od kineske.

Veliki „smrtni grijesi“ mnogih istočnih zemalja su njihovo izbjegavanje prekograničnog plaćanja američkim dolarima i izbjegavanje čuvanja državnih financijskih pričuva u američkim državnim obveznicama. To su za svjetsku većinu vrline, a za Ameriku „poroci“, jer Amerika nastoji sačuvati svjetsko gospodstvo i ustrajati na financijalizaciji države. (Pogledati moj nedavni osvrt Trumpove istrošene trošarine.)

Velika krivnja istočnih država je u njihovoj kupnji ruskih energenata: nafte i naftnih prerađevina te prirodnog i ukapljenog plina. U toj kupnji prednjače Kina i Indija, ali ruske energente posredno ili kriomice kupuju i neke europske zemlje. Moguća zabrana kupnje ruskih energenata putem „kostolomnih“ Grahamovih trošarina sračunata je na smanjenje ruskih državnih prihoda, što bi možda Rusiji onemogućilo voditi rat za Ukrajinu. Dosadašnjih sedamnaest kola europskih gospodarskih kazni nametnutih Rusiji nije pomoglo Ukrajini. Ministrica Yelen je zagovarala i uvela 60 američkih dolara kao gornju granicu za cijenu ruske nafte. Sad neki američki dužnosnici govore o 30 dolara kao gornjoj granici za cijenu ruske nafte.

Ipak, najveće zlo koje su napravili Rusija i države koje podupiru Rusiju je poseban ruski vojni zahvat u Ukrajini ili provala ruske vojske u Ukrajinu ili invazija Ukrajine.

Tko je sve na gubitku u sadašnjem trgovinskom ratu? Ako se uzmu u obzir sva prije navedena trgovinska ratna sredstva, na gubitku su jamačno Amerika i američki zapadni saveznici, među koje valja ubrojiti i američke „nezapadne“ saveznike u Tihom oceanu.

Ipak, najviše je zakinuta Europska unija kao cjelina, koja Ukrajini sad pomaže više nego Amerika. Unija je kažnjavanjem Rusije kaznila više sebe, nego Rusiju. Zbog prestanka opskrbe ruskim prirodnim plinom europska gospodarstva su se deindustrijalizirala. Budući da je Europa odavno iscrpila svoje prirodne izvore, gospodarstva članica Unije bitno ovise o izvozu industrijskih proizvoda koji su sad skupi. (Udio njemačke industrije u domaćem proizvodu bio je prije pošasti koronavirusa 27 % dok sad Kina ima 30 %, a Amerika 10 %.)

Uz to, teško stanje Unije potaknulo je političke i geopolitičke podjele među zemljama Unije. Te podjele su posebno pogibeljne jer članice Unije čine glavninu članica Atlantskog saveza, ne računajući Ameriku, Kanadu i Norvešku. Vidljive su podjele i u Atlantskom savezu. U tijeku je priprava za minhauzensko naoružavanje europskih država u navodnoj vrijednosti 800 milijardu eura nauštrb skrbi za ljude. (Baron Hieronymus Karl Friedrich Freiherr von Münchhausen bio je domišljeni junak romana Rudolfa Ericha Raspea koji je prvo objavljen na engleskom jeziku 1785. godine.) Slabost NATO-a pokazuje i nedavni poseban vojni ugovor Francuske i Poljske, koji je sklopljen mimo tog saveza.

U sadašnjem trgovinskom ratu teško stradaju zemlje u razvitku, općenito zemlje Azije i posebice Kina. Stradale su i izgubile važnost udruge država Skupina 7 i posebice Skupine 20, koja je izgubila smisao postojanja.

U tekućem svjetskom trgovinskom ratu sve su životne zajednice na velikom gubitku. Taj rat nitko ne dobiva i ne može dobiti. Zato taj rat treba hitno obustaviti, a za to je potrebno prestati s vrućim ratovima za Ukrajinu i za Gazu koji svoje korijene imaju u minulom svijetu koji su uklonile globalizacija poslovanja i globalizacija državne politike.

Zdravko Mršić