Trump se uhvatio uvoznih trošarina kao pijan plota

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnje geopolitike. Osvrt se bavi dobrim posljedicama američkoga slobodnog i širokog nametanja uvoznih trošarina. Nametom američkih uvoznih trošarina bavio sam se u više prijašnjih osvrta. Pisao sam, primjerice, da namet uvoznih trošarina ne može nadoknaditi američko zaostajanje u tehnologiji u suvremenim gospodarskim granama. Pisao sam i to, da spas Amerike nije samo u nametu uvoznih trošarina. Pisao sam i da Trump u okršaju s drugim državama ne rabi vatreno oružje, nego trošarine. Konačno, u jednom sam osvrtu nastojao objasniti da američki predsjednik nametom uvoznih trošarina od prijatelja pravi neprijatelje.

Osvrt se bavi političkim odgovorom „ostatka svijeta“ Trumpovoj prisilnoj ideji ili paranoji nametanja uvoznih trošarina pojedinim državama (Meksiku, Kanadi, Venezueli i drugima) te pojdinim udrugama država (Europskoj uniji, ASEAN-u, MERCOSUR-u ili trgovinskoj udruzi Južne Amerike i drugima). Američki predsjednik je zaprijetio i punopravnim i uortačenim članicama BRICS-a uvoznim trošarinama u stupnju od 150 % na vrijednost uvezenih proizvoda, ako one u svojoj međusobnoj prekograničnoj trgovini odbace uporabu američkog dolara. Uvozne trošarine znaju biti vezane i uz određene proizvode (čelik, aluminij, automobile, lijekove) pa one pogađaju gospodarstva gotovo svih zemalja svijeta.

[Postoje i izvozne trošarine. Američki Građanski rat (1861.-1865.) izbio je zbog toga, što južne američke države nisu prihvatile uvođenje izvoznih trošarina, koje su predlagale sjeverne države, kako bi se američka država dokopala kapitala potrebnog za daljnje osvajanje američkog zapada. Nedavno je Kanada zaprijetila izvoznim trošarina na električnu struju, kojom se iz kanadske savezne države Ontario opskrbljuje milijun i pol kućanstva i korporacija u američkim saveznim državama Michigan, Minnesota i New York. Američki predsjednik umjesto izvoznih trošarina nameće zabrane izvoza određenih proizvoda u neke zemlje.]

Trošarine te gospodarske i financijske kazne koje Amerika i nadalje nameće drugim državama razgrađuju svjetsko tržište korporacija nasuprot nakanama predsjednika Billa Clintona (1993.-2001.) koji je stvorio WTO. Globalizacija poslovanja korporacija je od svojeg početka posljedično potaknula političku globalizaciju svijeta ili naše vrste. Tako je počela globalizacija nacionalnih gospodarstava i nacionalnih država. Američko nametanje trošarina dobilo je novi zamah povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću pa je prema očekivanjima istovremeno došlo do namjernog i sve tješnjega međusobnog političkog povezivanja država, koje su pogođene nametom uvoznih trošarina. Dok namet trošarina koči i razgrađuje svjetsko tržište korporacija pojačava se suradnja nacionalnih gospodarstava.

Gospodarske kazne su bile uobičajene u svijetu podijeljenom Željeznim zastorom poslije 1946. godine. Zapadne gospodarske kazne tad su se najčešće sastojale u zabrani davanja kredita zemljama Istočnog tabora, zabrani izvoza napredne tehnologije u te zemlje i zabrani slobodnog ulaska građana Istočnog tabora u zapadne zemlje. Bio je uzajamno ograničen i rad diplomatskih službi zemalja Istoka i Zapada. Ipak, 1974. godine predsjednik Richard Nixon je za svojeg drugog posjeta Sovjetskom Savezu otvorio velebnu izložbu računala i komunikacijskih uređaja, koji su se otad mogli u namjerno skučenim inačicama nuditi Sovjetskom Savezu, Kini i ostalim istočnim zemljama. Tad je u jeku bilo popuštanje napetosti među tadašnjim političkim, gospodarskim, vojnim i ideološkim taborima.

Postupak popuštanja napetosti među taborima postupno je doveo do sloma europskog komunizma i do gospodarskih reformi u Kini što je stvorilo uvjete za stvaranje svjetskoga slobodnog tržišta. To tržište je 1995. godine bilo utjelovljeno u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kao ustanovi. Na svjetskom tržištu uspostavljene su opskrbne mreže za proizvođače sklopova i konačnih proizvoda, pri čemu se je vodio račun samo o isplatljivosti proizvodnje i nabave dijelova i sklopova, ali ne i o mjestu odnosno o državi proizvodnje. [Poznati američki pisac Thomas Friedman je svoju knjigu, u kojoj je raščlanio globalizaciju u 21. stoljeću, nazvao Svijet je ravan (The World is Flat, 2005).] Zato se može reći, da američko obilno i slobodno nametanje trošarina razbija i uništava svjetske opskrbne mreže. Kina je jedina svjetska gospodarska sila, koja potpuno nadzire opskrbne mreže za svoju industrijsku proizvodnju. Svjetski poremećaj dosadašnjih opskrbnih mreža putem nameta trošarina dovodi mnoga nacionalna gospodarstva u velike nevolje.

Američki predsjednik je proslavio 2. travnja kao novouvedeni Dan oslobođenja (SAD) nametanjem novih uvoznih trošarina šezdesetorim državama. Kina će plaćati dodatne trošarine u stupnju 34 %, Indija 26 %, EU 20 %, Japan 24 %, J. Koreja 29 %, Vijetnam 49 %, Tajland 36 %, Tajvan 32 %, Indonezija 32 %, Kambodža 49 %, Južna Afrika 30 %, Bangladeš 37 %, Šri Lanka 44 %, Švicarska 31 %, Pakistan 29 %, a Izrael 17 %. Meksiko i Kanada su pošteđene novog nameta na proizvode, koji su predviđeni američko-meksičko-kanadskim sporazumom USMCA, kojim je američki predsjednik uredio trgovanje sa susjedima 2020. godine.

Opća svjetska ocjena nameta dodatnih trošarina je poražavajuća za SAD. Za namet novih trošarina svjetski političari kažu, da će (1) pogoditi američke građane, koji će godišnje zbog trošarina plaćati 5.000 dolara više i time smanjiti svoju kupovnu sposobnost; (2) smanjiti svjetsku gospodarsko djelovanje i potaknuti svjetsku recesiju; (3) poremetiti svjetske opskrbne mreže, od kojeg zla je zaštićena samo Kina; i (4) napraviti bogate Amerikance bogatijima, a siromašne siromašnijima, jer je namet trošarina povezan sa smanjenjem poreza američkim bogatašima.

Kako bi donekle ublažile nevolje, koje će pogoditi mnoga nacionalna gospodarstva uključujući i američko, mnoge države poduzimaju političke mjere i povezuju se s ostalim državama, koje žele smanjiti ovisnost o američkom tržištu. Spomenut ću dva primjera traženja novih tržišta. Prvi je golema zemlja Kanada, koja je američka susjeda s razmjerno malobrojnim pučanstvom, koja ima približno jednaku zemljopisnu površinu kao i Amerika te koja ima golemo, gotovo netaknuto prirodno blago.

Novi kanadski premijer Mark Carney nije za prvo inozemno putovanje po uvriježenom običaju izabrao Washington, nego Europsku uniju. Premijer Carney želi čim više svojeg blaga (naftu, plin, tražene kovine, gradbeno drvo i drugo) prodavati drugim kontinentima (Europi, Aziji i Južnoj Americi). Za boravka u Europi Carney je s Francuzima dogovorio isporuke podmornica na nuklearni pogon u vrijednosti 60 milijardi dolara. Kanada je s Australijom dogovorila isporuku radarskih sustava u vrijednosti 6 milijardi dolara. Carney želi, da Kanada produbi suradnju s Francuskom i u područjima tehnologije i zaštite ili sigurnosti. Kanada želi napraviti strategijski ugovor s Europskom unijom, koja oskudijeva u izvorima, kakvih u Kanada ima napretek, posebice naftom, ukapljenim plinom i gradbenim drvom.

Drugi primjer je pružio trojni sastanak ministara gospodarstva i trgovine Japana, Kine i Južne Koreje u Tokiju 29. i 30. ožujka ove godine. Japanski ministar Yoji Muto je naglasio nevolje, koje očekuju japanske proizvođače nametom američki trošarina. Primjerice, Toyota je najveći svjetski proizvođač i izvoznik automobila, ali uvozne trošarine na američkom tržištu neće pogoditi samo nju, nego i njezine kooperante, koji proizvode čelične i plastične ljuske za trup automobila, automobilske dijelove i elektroničke proizvode. Korejski ministar Ahn Duk-geun je naglasio, da je polovica korejskog izvoza dosad išla u Ameriku. Širinu kineskog pristupa američkim trošarinama pokazao je ministar Wang Wentao rekavši, da američke trošarine ugrožavaju postojanost svjetske industrijske opskrbne mreže i unazađuju svjetsko gospodarstvo. Japan, Kina i Južna Koreja će ubuduće sustavno međusobno surađivati, kako bi postale čim manje ovisne o američkoj tržišnoj samovolji. Planira se i skori sastanak na vrhuncu predsjednika Xi Jinpinga, premijera Shigeru Ishibe i vršitelja dužnosti predsjednika Južne Koreje Choi Sang-moka.

Ipak, „u svakom zlu je i neko dobro“. U zloći jednostranog nametanja uvoznih trošarina dobro je to, što će namet trošarina prometnuti globalizaciju korporacija u globalizaciju suverenih država. Zašto bi korporacije i nadalje imale veću važnost od naroda i njihovih država? U svakoj životnoj zajednici pa i u vrsti Homo sapiens – koja je postala istinskom životnom zajednicom – postoje četiri posebna, ali neraspletiva izvora vlasti: politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja, koji uključuje i dobrobit ljudi. Zašto bi u bilo kojoj životnoj zajednici korporacije i kapital, koji pripadaju gospodarstvu imale presudan utjecaj na život i stanje ljudi? Ako korporacije „hrane“ ljude, ne moraju im zapovijedati. Američke uvozne trošarine razbudile su mnoge političare, koji sve više uviđaju opakost sadašnjih unutarnjih odnosa u životnim zajednicama i u cijeloj našoj vrsti. Zašto bi ljudi manje vrijedili od korporacija, koje se trebaju brinuti za dobrobit ljudi i naroda?

Jedan od izvora vlasti ili utjecaja u zajednicama je zaštita ili sigurnost. Kanadski premijer Carney je pet godina služio kao guverner Središnje banke Kanade i slijedno sedam godina kao guverner (središnje) banke Engleske. Guverneri središnjih nacionalnih banaka moraju voditi račun o svim vidicima gospodarstva, a ne samo o manjku u robnoj razmjeni sa svijetom kao što se dogodilo Donaldu Trumpu. Trump je bio poslovan čovjek, ali nije školovan ekonomist. Trump se uhvatio uvoznih trošarina kao pijan plota, jer je kao čovjek u godinama sve manje u stanju – čak i da je školovan kao ekonomist – vladati cjelinom gospodarstva.

Mark Carney je dobro prosudio, da namet američkih uvoznih trošarina nije samo političko, nego i sigurnosno pitanje. Zato je i napravio ugovore za podmornice i radarske susta-ve. Da je američki namet trošarina političko pitanje pokazuje novo nastojanje političara i državnika, da se obuzda američki namet trošarina. Svijet nije više ovisan o američkom tržištu. Američka industrijska proizvodnja je samo 16 % ukupne svjetske industrijske proizvodnje, a ta proizvodnja je velikim dijelom utemeljena na zaostaloj tehnologiji, posebice ako se usporedi s kineskom. Kina ima 32 % svjetske industrijske proizvodnje.

Samovolja i jednostrano postupanje američke državne uprave ima duboke korijene u američkoj politici i geopolitici. Valja se sjetiti nametnutog Sporazuma u hotelu Plazza u gradu New Yorku 1985. godine, koji su sklopili Francuska, Zapadna Njemačka, Japan, UK i SAD. Tim sporazumom predsjednik Reagan je nametnuo revalvaciju novca ostalih država, kako bi uklonio američki trgovinski manjak. Predsjednik Reagan je spomenutim sporazumom potpuno zakočio japanski gospodarski rast, od čega se Japan još nije izbavio. Nametom trošarina na Dan oslobođenja predsjednik Trump je pogodio nacionalna gospodarstva cijelog svijeta: gospodarstva i saveznika i protivnika Amerike.

Zato se je cijeli svijet uzbunio i pobunio. Upletanje američke države u svjetsko gospodarstvo dovest će do uključenja svih država u svjetsko poslovanje. Po meni, to će imati dobroćudne posljedice, jer se odsad polovni dogovori ne će praviti prvobitno među korporacijama koje nisu nikomu odgovorne, nego među suverenim državama, koje su odgovorne svojim narodima. Svaka je država svojem narodu odgovorna za stanje narodnog gospodarstva pa je pozvana i da suradnjom s drugim državama unapređuje svoje i svjetsko gospodarstvo. Politički sustav u kojemu država ili politika predvodi ukupno djelovanje naroda nazivam politizmom, koji razlučujem i od kapitalizma i od komunizma i od nacionalnog socijalizma.

Zdravko Mršić