SAD su na poseban način, ali neosporno vladale cijelim svijetom
Vrhovni sud SAD (SCOTUS – Supreme Court of the United States) poništio je 24. lipnja presudu istog suda izrečenu 22. siječnja 1973. godine u Slučaju Roe protiv Wade. Prvotna odluka bila je utemeljena na Stavku o primjeni Četrnaeste dopune (amandmana) Ustava SAD, koji navodno pruža „temeljno pravo na privatnost ili intimu trudnim ženama, koje se žele riješiti začetog ploda“. (U izvornom slučaju tužiteljica je bila Norma McCorvey, koja je uzela pseudonim Jane Roe, koja kao majka dvoje djece nije željela roditi treće začeto dijete. Henry Wade bio je državni odvjetnik okruga Dallas u Texasu.)
Sud je prvotnom odlukom trudnoću podijelio u tri tromjesečja. U prvom tromjesečju trudnoće vlada SAD nema nikakve druge ovlasti, osim da ovlašćuje neke liječnike za obavljanje pobačaja. U drugom tromjesečju vlada SAD može urediti postupak pobačaja, samo da zaštiti zdravlje trudnice, ali ne i njezina ploda. U trećem tromjesečju trudnoće vlada može donositi zakone koji uređuju ili čak sprječavaju pobačaj, kako bi spasila „zdravlje ili život“ majke. Sud je prvotnom odlukom postavio pravo na pobačaj kao temeljno pravo majke pa je od nižih sudova zlobno tražio, da strogo preispituju sve zakone saveznih država, koji bi uređivali pitanje pobačaja.
Pravi smisao donošenja nove odluke Vrhovnog suda SAD je u tomu, da se uređivanje pobačaja prepusti upravo saveznim državama, od kojih su mnoge, u kojima vlast imaju Republikanci, minulih godina na svoju ruku donijele zakone, koji ograničavaju mogućnost pobačaja na najranije razdoblje trudnoće kad još ne kuca srce ploda ili začetog novog čovjeka. Sadašnjom odlukom Vrhovnog suda postaju valjanima takvi zakoni, koji su već doneseni u petnaestak saveznih država, među kojima su Mississippi i Texas. Prepuštanje odlučivanja u pitanju pobačaja saveznim državama pokazuje i dokazuje koliko je Amerika u sebi podijeljena.
Svrha nove odluke Vrhovnog suda je spriječiti saveznu vladu da uređuje pitanje pobačaja, jer se u Washingtonu na vlasti smjenjuju Republikanci i Demokrati. Međutim, važan je i razlog zbog kojega je uklonjena ranija odluka Vrhovnog suda. Sadašnji sudci SCOTUS-a su na tužbu države Mississippi protiv odluke suda iz 1973. godine temeljito razmotrili sve odredbe te odluke i zaključili – prema riječima Samuela Alita, jednog od vrhovnih sudaca – da je prva odluka Suda bila „proizvoljna ili ranije nečuvena“ te da nije bila utemeljena na odredbama Ustava. Sudac Alito je posebno naglasio, da „temeljno pravo na privatnost ili intimu trudnih žena“ (koje se žele riješiti začetog ploda) nije utemeljeno na Ustavu SAD. (Kako ustav može jamčiti „intimu“, „prisnost“ ili „privatnost“?)
Valja istaknuti opće okolnosti, u kojima je donesena prvotna odluka Vrhovnog suda. To je bilo vrijeme unošenja jeftinog rada (udatih) žena u proizvodnju i posebice u usluge. Žene su trebale zapuštati brigu za obitelj i zapošljavati se. U takvim okolnostima za poslodavce je bilo posebno osjetljivo pitanje trudnoće radnica. Zašto bi udate i druge trudne žene uzimale porodiljski dopust, ako plod mogu ukloniti kratkim liječničkim zahvatom? Ubrzo potom počelo se naveliko rabiti i umjetno sprječavanje neželjene trudnoće suvremenim načinima, koji se rabe samo prema ženama. Usto, u vrijeme donošenja prve odluke Vrhovnog suda buktio je Slučaj Watergate, koji je počeo u lipnju 1972. godine, a kulminirao početkom postupka opoziva (impeachment) predsjednika Nixona koncem listopada 1973. godine.
Zapošljavanje udatih žena predstavljalo je drugi val unošenja jeftinog rada u industriju i usluge (prijevoz, komunikacije, hotelijerstvo, ugostiteljstvo, obrazovanje i odgoj, skrb za djecu, starije i bolesne osobe te drugo). Prvi val uporabe jeftinog rada sastojao se u uključivanju poljoprivrednih radnika u industriju. Treći val se sastojao u uvozu radnika iz zemalja u razvitku u SAD i u ostale razvijene zemlje kad su selo i obitelj bili iscrpljeni kao izvori jeftinog rada. U četvrtom valu potrage za jeftinim radom kapital je pohrlio u zemlje u razvitku kao što su Koreja, Turska, Indija, Kina, Tajvan, Bangladeš, Vijetnam i druge zemlje. (SAD nisu u stanju same stvarati stručne ljude. One uvoze s juga slabo školovane ljude, a iz Europe, Indije i Kine znanstvenike i inženjere. Rođeni Amerikanci se školuju za financije, osiguranje, pravo, savjetodavne usluge, raspačavanje proizvoda i za upravljanje poslovnim sustavima.)
Pogonska sila iza nove odluke Vrhovnog suda bila je republikanka Lynn Finch, koja je kao državna odvjetnica savezne države Mississippi podignula tužbu i napravila pravnu podlogu, na temelju koje je Vrhovni sud ukinuo odluku iz 1973. godine. Lynn Finch je prije toga u dva trogodišnja roka bila ministrica financija svoje savezne države, a u sva tri navrata je položaj izborila na slobodnim višestranačkim izborima. Nije bila imenovana na izvršne položaje, koje je obnašala. Odvjetnica Finch je samohrana majka troje vlastite djece, a ima i brojnu unučad. Ona je životom pokazala da žena može uspjeti u struci, a da ne okrene leđa obitelji i odustane od rađanja djece. (U SAD se stručni ljudi uglavnom uvoze, a ne rađaju se u njima.)
Pobornici pobačaja – među kojima zapažen dio čine LGBTQ, koji se bore za posvajanje, a ne za rađanje djece – nisu ogorčeni samo na sudce SCOTUS-a, nego i na Lynn Finch, jer im je ona navodno otela geslo „osnaživanja“ ili „jačanja“ (empowerment) uloge žena u politici i poslovanju. Što osnažuje ili osposobljava žene za politiku i poslovanje? Lynn Finch tvrdi da su to i sudjelovanje u javnom životu i istovremena briga za obitelj. Pobornici pobačaja smatraju, slobodno rečeno, da ženi daje snagu, da se uspješno hrvi s muškarcima uklanjanje ploda iz njezina tijela.
Ukidanje četrdeset godina stare odluke SCOTUS-a pokazuje do koje su mjere američka politika i poslovanje podvrgnuti ideologiji. Demokrati u ime kapitala, a ne u ime rada i ljudi zastupaju individualizam i samoživost pojedinaca. Republikancima je stalo do zajedništva, uzajamnosti i suodgovornosti. Demokratima je stalo da ljudi budu raspršeni, kako bi kapitalu bilo lakše vladati. Republikanci još uvijek od Amerikanaca žele napraviti narod. Nova odluka Vrhovnog suda donesena je većinom 5:4, ali je republikanac Trump za svojeg mandata imenovao čak tri vrhovna sudca.
Nova odluka Vrhovnog suda izazvala je snažan odziv u cijelom svijetu. Jedni ljudi žestoko osuđuju odluku, a drugi je snažno podupiru. Od prve do druge odluke SCOTUS-a u svijetu su mnoge zemlje prihvatile liberalizaciju pobačaja pod utjecajem rješenja tog pitanja u SAD. SAD su na poseban način, ali neosporno vladale cijelim svijetom. Mislilo se: „Što je dobro za Ameriku dobro je i za cijeli svijet.“ Globalizacija je promijenila svijet. Sad će mnoge liberalizirane zemlje, kao što su europske koje imaju nizak prirodni priraštaj pučanstva ponovo razmotriti svoj stav prema pobačaju.
Pitanje pobačaja nije poslovno pitanje, kao što smatraju kapitalisti, nego pitanje sustava uvjerenja kao što smatraju ljudi. Riječ je o stavu čovjeka prema životu. Ljudski je imati porod.
Zdravko Mršić