Kapital

Stanje svijeta se učas, od početka stoljeća, silno promijenilo. Početkom 2001. godine u svijetu je uglavnom vladao red, koji je počivao na potpunoj slobodi trgovine. Proizvođači i trgovci bili su slobodni. Učinak im je ovisio o sposobnosti uporabe tehnologije, koja sve brže napreduje. Naprotiv tomu, danas u svijetu vlada politička, poslovna, trgovinska, sigurnosna i ljudska zbrka. Tako je bilo i prije sadašnjega europskog rata, koji je prikritu zbrku svima učinio vidljivom.

Čemu pripisati naglu i presudnu promjenu stanja svijeta, ako se zna da privatni kapital, koji je početno bio nakupljen u Europi, neprekidno upravlja svijetom od šesnaestog stoljeća? Po meni, red koji je kapital bio uspostavio nije za globalni svijet. Taj se ‚red‘ u globalnom svijetu pretvara u nered.

Kapital se nije znao prilagoditi globalizaciji Homo sapiensa, najznačajnije vrste na Zemlji. Kapitalisti ne mogu vladati globalnom vrstom tako, kako su vladali razdijeljenim ili zavađenim narodima i njihovim prostorima.

U životnim zajednicama djeluju četiri „poluge“ vlasti: država ili politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja. U povijesnim civilizacijama politika je u ime zajednice imala posljednju riječ: vladali su vladari U kapitalističkoj civilizaciji posljednju riječ ima kapital, koji spada u gospodarstvo, a ne u politiku. Kapitalisti su od naroda preuzeli vođenje politike, jer su mogli ucijeniti, kupiti ili potkupiti političare, da politiku umjesto na dobrobit naroda vode za probitke kapitala.

Kapital nije zlo sam po sebi. Međutim, nevolja naše vrste s kapitalizmom je u tomu, što kapital nije javni ili skupni odnosno što nije u vlasti zajednica, nego je privatni. Šačica bogatih ljudi naopako je upravljala milijardama ljudi, cijelom Zemljom i životom na njoj te životnim okolišem i klimom.

Kapitalisti su svojom pohlepom upropastili Zemlju, okoliš s klimom i narode naše vrste te ugrozili život na Zemlji. Kapital je dosad za sebe tražio potpunu slobodu djelovanja, ali ni u čemu nije htio preuzeti odgovornost. Svijet i život su sad toliko ugroženi, da svatko, uključujući kapital, mora sa svojeg mjesta preuzeti odgovornost za prostor i život.

Naličje djelovanja kapitala je ratovanje. Rat je prokušano sredstvo kapitala za stvaranje novih tržišta, koja su jedina mjesta gomilanja kapitala. Kapital je prouzročio kolonijalna osvajanja, nebrojene europske ratove, dva svjetska rata, a najnoviji europski rat prouzročio je gomilanjem oružja i postrojbi u blizini zapadne ruske granice. Prijetnje Rusiji i politička hajka na Rusiju traju od dolaska Joea Bidena na vlast. Rusija je za kapital samo tržište i ‚nekretnina‘, a ne narod i domovina.

Svijet je za vladavine predsjednika Clintona bio slobodan za djelovanje gospodarskih sila, uključujući kapital. Tu slobodu je jamčio dogovor država u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), kojoj su postupno pristupile sve države, uključujući Kinu. Bilo je jedno tržište, svijet je bio nepodijeljen, a svaki narod se snalazio kako je „znao i umio“.

U Clintonovu svijetu kapital je koristio svoju slobodu kolanja i posezao za jeftinim radom u zemljama u razvitku, prvobitno u Kini, u kojoj je oduvijek bilo znanja i radnih vještina. Američki kapital i kinesko znanje su u dva desetljeća od siromašne Kine napravili drugo najveće gospodarstvo, najveću industrijsku i najveću trgovinsku silu svijeta, s vlastitim tehnološkim izumima, svemirskim programom i velikom vojnom silom.

Za predsjednika Busha sina politika se u ime kapitala prestala voditi putem sveameričkog političkog suglasja ili konsenzusa. Nju je u ime kapitala preuzela udruga neokonzervativaca, koju su utemeljili ruski useljenici, koji su prije pristajali uz ideologiju Trockoga, a ne Lenjina ili Staljina. Za neokone je – kao što je bio i za trockiste – važan izvoz revolucije. Iz SAD se osim kapitala nasilno izvozi američka demokracija. To su najteže podnijeli Afganistan i Irak.

Predsjednik Obama je preuzeo Bushevu neokonzervativnu politiku, ali Obamini neokoni nisu rabili golu silu, nego (1) područna višedržavna trgovinska ortaštva (TTP za Aziju bez Kine i TTIP za Europu bez Rusije) i (2) obavještajno potkopavanje tuđih političkih sustava (Tunis, Egipat, Sirija, Jemen, Libija, Ukrajina, … ). Za predsjednika Obame stvoreno je mnoštvo nepostojanih nacionalnih političkih sustava, koji koče narode da pođu putem blagostanja i da se uključe u stvaranje podnošljivijeg i sigurnijeg svijeta s više života. Barack Obama je za tu preinaku dobio Nobelovu nagradu za mir.

Predsjednik Trump je okrenuo leđa neokonzervativcima. On je u brizi za američki domaći, a ne za američki kozmopolitski kapital oglasio uzbunu i proglasio Kinu neprijateljem SAD broj jedan. Tražio je povratak izvezenoga američkog kapitala, iako se taj kapital bolje plodi u Kini, nego u SAD, gdje se plodi samo u uslugama. Trump je nebrojene države stavio pod političke i gospodarske kaznene mjere (EU, Kina, Iran, Venezuela, Kuba, Indija, Siruja, Turska, … ) te uveo uvozne trošarine na kineske i na mnoge europske proizvode.
Predsjednik Biden je u vrh svoje administracije ponovo usadio neokonzervativce. Oni su odmah – imajući u vidu strategijski savez Kine i Rusije – trampovske kaznene mjere uperili u Rusiju, kao slabijeg ortaka u sprezi. Kažnjavanjem Rusije kapital kažnjava i sve europske narode.

Prosuđujući - a možda i oslanjajući se na dogovor sa SAD – da SAD i NATO neće izravno stupiti u mogući rat za Ukrajinu, Rusija se upustila u tzv. preventivni rat. Ipak, rusko vodstvo je moglo i trebalo znati, da svatko, tko u globalnom svijetu počne rat izgubi vlast. Stoga se SAD, koje su dobile dvodesetljećnu pouku, ne usude zaratiti. Očito je, da je napad Rusije na Ukrajiinu donio dobitak kapitalu, a gubitak svim narodima.

Sadašnja strategija kapitala donijela je goleme nevolje svim državama i narodima. Zemlje koji su znatno ovisile o turizmu izgubile su dohodak (Costarika, Šri Lanka, …). Pretežito agrarne zemlje gube proizvodnju, jer su poskupjeli energenti i gnojivo (Peru, Zambia, Zimbabve, … ). Poljoprivrednici svagdje u svijetu trpe gubitke. Hrana i energenti nemilice poskupljuju, jer su zbog zapadnih sankcija poremećene opskrbne mreže. Veliki proizvođači žitarica obustavljaju njihov izvoz (Kazahstan, Indija, Rusija, Ukrajina...). Sad je na slobodnom‘ tržištu teško trgovati.

Opći poremećaj opskrbih mreža donio je mnogim narodima nestašicu proizvoda i životnu oskudicu. Ljudi manje putuju i jedu te se slabije griju. Mario Draghi kaže: „Ili klimatizacija ili mir!“ Inflacija je postala globalnom pojavom. U Njemačkoj je zbog skupoće ugroženo srednje i malo gospodarstvo, glasoviti Mittelstand. Narode su pritisnule nove nevolje, a da stare (rašireno gladovanje, svjetska recesija, pandemija koronavirusa, poremećaj klime) još nisu uklonjene. Za dobro vrste sadašnji rat treba prestati, a Bidenova neokonzervativna administracija mora povući sve uvedene sankcije.

Politika SAD je zaokupljena obnovom neobnovljive američke hegemonije, iako našu vrstu pritiskuju stvarne životne nedaće: rašireno siromaštvo, neumorna pošast koronavirusa, građanski ratovi, nasrtaj kapitala na narode, gotovo nepovratno pogoršavanje klime, zaprljana Zemlja, gubitak životnih staništa, nestajanje vrsta i ugroza života općenito.
Vlast SAD tvrdi, da sve što poduzima služi zaštiti američkih interesa, koji su postali „svetim kravama“. Probitci ostalih naroda se ne uvažavaju. Međutim, SAD su silno zaštićene prvobitno prostornom odvojenošću od ostatka svijeta dvama svjetskim oceanima. Nije nezaštićena Amerika, nego svjetski kapital nakupljen u njoj, a ni taj kapital nije ugrožen u SAD, nego u svijetu. Privatni kapital skupljen u SAD ima pravo na žetvu na svim tržištima svijeta, ali kapitalisti ne pitaju kako stoje narodi i život na svim kontinentima svijeta?

Svijetu je potrebna zaštita ljudi i života, a ne kapitala, koji se ionako stvara ljudskim znanjem i ljudskim radom na tvarima, koje pruža već nevoljna priroda. Nepromišljen i promašen ruski napad na Ukrajinu ohrabrio je svjetski kapital i oslabio borbu naroda. Međutim, narodi za dobro života i naše vrste moraju obnoviti obračun s kapitalizmom, koji je najveći povijesni porok u našoj vrsti.

mr. sc. Zdravko Mršić