Američki predsjednički izbori - nakaznost načina izbora američkog predsjednika 

Predsjednički izbori u SAD 2020. godine – koji su počeli dva tjedna prije 3. studenoga i koji nisu minuli ni do 10. studenoga i koji vjerojatno neće minuti ni do sastanka Zborova elektora po saveznim državama predviđenih za 14. prosinca – otkrivaju nakaznost načina izbora američkog predsjednika. Umjesto da američki građani izravno biraju predsjednika pri čemu bi cijele SAD bile jedna izborna jedinica, građani po državama i po kongresnim izbornim okruzima biraju državne ili republičke izbornike ili elektore, koji kao zbor trebaju dati svoje glasove u federalne izborne kutije predsjedničkih kandidata.

Takav način biranja predsjednika u konačnici je baština engleskog (britanskog) kolonijalizma u Americi. Englezi svojim posjedima u Sjevernoj Americi nisu vladali kao cjelinom, nego su vladali posebice svakom od trinaest svojih kolonija. Svaka kolonija ili nova naseobina imala je svojeg autoritarnog upravitelja (guvernera), kojega su imenovale kraljevske vlasti u Londonu i koji je imao svoju vojsku. Neposredno prije osamostaljenja Amerike, središnji ured za svih trinaest američkih kolonija imao je ministra i samo pet činovnika. Nakon osamostaljenja kolonija i stvaranja SAD, svaka od dotadašnjih trinaest kolonija nastojala je sačuvati najveći mogući stupanj autonomije. Tako je došlo do toga, da de facto savezne države, a ne pučanstvo SAD biraju zajedničkog, federalnog predsjednika. Dosadašnji način biranja predsjednika SAD postao je uistinu nakaznim, ako se uzmu u obzir silne novovjeke unutarnje migracije pučanstva, koje su izazvane tehnološkim i gospodarskim razvitkom SAD. Američko pučanstvo seli sa sjeverno-istočnih dijelova u jugozapadne, jer je američka trgovina preko Tihog oceana već 1980. godine nadmašila američku trgovinu preko Atlantskog oceana. Kapital i ljudi se premještaju bliže Aziji i Latinskoj Americi.

Pandemija koronavirusa jedan od uzroka izborne zbrke?

Za ovogodišnje predsjedničke izbore, koji su se održavali usred nove plime pandemije koronavirusa, savezne države, gradovi i izborni okruzi određivali su svoj način i svoje razdoblje glasovanja te način i razdoblje brojenja glasova ili listića po predsjedničkim kandidatima. Primjerice, savezna država Pennsylvania – u kojoj će biti velikih poslijeizbornih okapanja – odredila je, da se dopisni glasovi ne smiju brojiti prije zatvaranja birališta s izbornim kutijama. Golem broj ljudi, mahom glasača Demokratske stranke, glasovao je dopisnim putem zbog pandemije koronavirusa. Jednim od glavnih sukrivaca za sadašnju izbornu zbrku postala je Poštanska služba SAD. Još od lipnja ove godine predsjednik Trump je upozoravao da će dopisno glasovanje biti izvor izbornih pronevjera. Demokrati su u isto vrijeme zatražili, da se Poštanska služba, koja je u rasulu na vrijeme osposobi za izvanredan izborni posao posebnim ulaganjem, ali su Republikanci koji su imali većinu u Senatu SAD odbacili prijedlog Demokrata. (Ulaganju u Poštansku službu SAD protive se privatne dopremne ili kurirske kuće i internetski trgovci poput Amazona.)

Nakaznost cjelokupnog političkog sustava kao baština britanskog kolonijalizma

U SAD nije nakazan samo predsjednički izborni sustav, nego je nakazan cijeli politički sustav, koji je saveznim državama ostavio goleme ovlasti naslijeđene od kolonijalnih vremena. Zadržavanje velikih političkih i gospodarskih ovlasti saveznih država dobilo je dodatno opravdanje poslije osamostaljenja kolonija. U SAD bilo je malo ljudi, a mnogo zemljopisnog prostora. Sporazumom u Passyju kod Pariza 1782. godine Britanci su prepustili SAD sav prostor između današnje Kanade i današnjeg Meksika, od Atlantika do Pacifika. Središnje vlasti u Washingtonu nisu se mogle hrvati s tim silnim prostorom pa su nadzor nad njim prepuštale saveznom državama. Iako se suverenost svake države sastoji u pravu nadzora nad prostorom i pučanstvom u njemu, američki ustav se pobrinuo samo za nadzor prostora, ali ne i za nadzor ljudi. Stoga vlasti u SAD nisu bile u stanju od useljenika stvoriti narod. SAD se još uvijek sastoje od useljenika, koji su razvrstani po zemlji ili po kontinentu podrijetla.

Pet dana nakon „izbornog“ dana, 3. studenoga, američki mediji, a ne neka središnja izborna komisija proglasili su pobjednika izbora. Nakon toga se i predsjednički kandidat Demokrata proglasio pobjednikom izbora. Kandidat Republikanaca još ne priznaje svoj poraz, nije čestitao „pobjedniku“ i kani podnijeti tužbe zbog „krađe izbora“ u nekoliko saveznih država. Dosad je u SAD pobjednika izbora proglašavao potučeni kandidat priznavanjem poraza, ali zasad je takav potez izostao. Po svemu se čini, da će pobjednika izbora konačno proglasiti Vrhovni sud, za koji ne treba vjerovati da će biti na strani sadašnjeg predsjednika, usprkos trojim članovima, koje je u Sud imenovao upravo sadašnji predsjednik.

Zahvaljujući nakaznosti svojega izbornog sustava, SAD su i dalje izborno, politički i ljudski podijeljene. Obično se kaže, da je Donald Trump svojom nepredvidljivom, neobazrivom i bezobzirnom politikom podijelio narod (koji nikad nije bio ni stvoren) u SAD. Međutim, podjela naroda je stvorena zauzimanjem demokratskih „liberalnih“ medija, koji su od dana njegove inauguracije za predsjednika SAD nastojali politički izolirati Donalda Trumpa. (Na posebnom skupu u Washingtonu šesto tisuća uglavnom prosvjednica iz cijele Amerike tražilo je impičment ili podizanje kongresne optužnice protiv Donalda Trumpa, upravo kad je polagao prisegu.) Uslijedile su „neovisne“ kongresne istrage protiv predsjednika Trumpa u svezi s tobožnjim uplitanjem Rusije u izborni postupak, uhićenja nekih od predsjednikovih najbližih suradnika, impičment vezan uz vojnu pomoć Ukrajini, uskraćivanje suglasnosti Donjeg doma Kongresa za predsjedničke projekte i drugo. Američki uvriježeni krugovi nisu nikad prihvatili ni Trumpov ulazak u politiku ni njegovu izbornu pobjedu 2016. godine. Otpor Donaldu Trumpu kao političaru trajno se pojačavao, jer je Trump kao predsjednik izabrao nov način i nova sredstva za održanje američkog imperijalizma u svijetu, koji je (1) globaliziran i u kojemu je (2) Kina u mnogomu sustigla, a u mno-gomu i prestigla SAD.

Može li Joe Biden zaliječiti ljute rane Amerike?

Za vladavine Billa Clintona SAD su nastojale američku hegemoniju protegnuti na cijeli svijet putem širenja svjetskog tržišta i izvoza liberalne demokracije. George W. Bush je mimo uvriježene strategije Republikanaca silom prilika – rušenje Tornjeva – obilno rabio vojnu silu i vojno nasilje. Administracija Baracka Obame kao sredstva hegemonije odabrala je obavještajno potkopavanje nepoćudnih država s à la carte političkim sustavima, kojih nema na jelovniku svjetskog kapitala. Administracija Donalda Trumpa kao sredstva hegemonije odabrala je političke i gospodarske kaznene mjere protiv nepoćudnih država te uporabu dronova (hrv. trutova) ili letjelica bez posade. Tomu treba dodati trgovinski i tehnološki rat SAD protiv Kine. Usto predsjednik Trump je zapovjedio da SAD napuste niz međunarodnih sporazuma (Pariški protokol, Iranski nuklearni sporazum, NAFTA, TTP, TTIP) i niz svjetskih ustanova (WHO, UNESCO). Takva sredstva i takvi načini ugrozili su američke gospodarske probitke i zarade korporacija u mnogim industrijskim granama (poljoprivreda, energetika, digitalna industrija).

Privremeni, nepotpuni, nepotvrđeni i nepresuđeni rezultati predsjedničkih izbora te promijenjen način glasovanja izgleda da pokazuju, da je Donald Turmp postao nepoćudan stvarnim američkim vladajućim krugovima. Ti krugovi zagovaraju uporabu provjerenijih, neeksperimentalnih načina i sredstava održavanja svjetske hegemonije kapitala. Donald Trump je prije bio gurnut u američku i svjetsku politiku, kako bi dosegnuo prijeporne i teško dosežne svrhe, koje su trebale zajamčiti nastavak svjetske hegemonije američkog kapitala. Sad se čini da bi Trump mogao biti žrtvovan, jer i Vrhovni sud pripada uvriježenim krugovima vlasti u SAD. Međutim, iako su Demokrati ukupno prikupili 4 milijuna (3%) više glasova od Republikanaca, predsjednik Trump je prikupio više glasova, nego što ih je ikad prikupio ijedan republikanski predsjednički kandidat. Trump ima svoje glasače, a čini da ih Republikanci nemaju. Mogući konačan izborni poraz Donalda Trumpa pogodit će silno Republikansku stranku, njezinu vjerodostojnost i njezinu zamisao za Ameriku. Republikanska stranka bit će bočna, kolateralna žrtva mogućeg uklanjanja Donalda Trumpa s vlasti.
Način i sredstva kojima je administracija Donalda Trumpa nastojala sačuvati svjetsku hegemoniju kapitala doveli su ne do ostanka te hegemonije, nego do stvaranja posvemašnje političke, gospodarske, sigurnosne i kulturne zbrke u svijetu. U drugomu predsjedničkom mandatu Donalda Trumpa ta bi se zbrka samo povećala, a u zbrci se bolje od uvriježenih snalaze nove političke i gospodarske snage. (Zar se Turska nije dobro snašla u svjetskoj političkoj zbrci?) Zbrku u svijetu treba smanjiti, kako bi se spasilo i samu Ameriku. Po govoru Joea Bidena u kojemu se on sam proglasio pobjednikom, moglo se zaključiti, da bi on kao predsjednik SAD nastojao spasiti Ameriku. Rekao je, da će „spasiti dušu Amerike“. Od političkih zadaća posebno je izdvojio borbu protiv pandemije koronavirusa. To je također vidik spašavanja same Amerike. O spašavanju američke hegemonije nije izustio ni riječi. Jedino je rekao da će „opet učiniti velikim ugled Amerike u svijetu“. Joe Biden bi mogao zaliječiti ljute rane Amerike, ali Donald Trump ne bi mogao ni to, jer je krajnje ideološki zadojen i zato krajnje neobazriv. Njemu pogotovo ne bi pošlo za rukom ukloniti zbrku u globalnom svijetu nakon neuspjela samoubilačkog napada na globaliziranu vrstu Homo sapiens. Unakažena klima i pandemija nakaznog koronavirusa pokazuju da političke sile imaju prečeg posla od uspostave hegemonije, koje u globalnoj vrsti ionako ne može biti. Dobriša Cesarić je propisao način liječenja za svaku silu, koja trpi od napasti uspostave svjetske hegemonije. Kao voćka poslije kiše, „neka bude kao prvo, obično, jadno malo drvo“. Tako se Amerika može pomiriti sa svijetom i sama sa sobom.

mr. sc. Zdravko Mršić