Stanje se na Zapadu neprestance pogoršava posljednjih desetak godina. Zapad ne smije ovako ići dalje. Ni Hrvatska ne smije “ići dalje” sadašnjim putem. Države moraju ponovo postati zaštitnicama naroda. I SAD i Njemačka i Hrvatska! Uskoro će svi narodi Zapada dijeliti istu zlu sudbinu, ako države ne počnu štititi ljude, narode, gospodarstvo, prirodno blago i prostor te ako ne omoguće ljudima da rade a narodima da proizvode i izvoze. Toma More je (1516.) pisao da je jedina zadaća države zaposliti sve ljude, jer je besposlica izjedala englesko društvo njegova vremena. Tako se i hrvatska država treba postaviti bez obzira na to što našim političarima govore nositelji tuđih i domaćih posebnih interesa.

Dr. Franjo Tuđman znao je 1990. godine da Hrvatska nije smjela “ići dalje” onako kako je išla. Izveo je nacionalnu političku revoluciju i uspio Hrvatsku isrgnuti iz ruku srbijanskih i srpskih interesa, iako su glavama ondašnjih vodećih ljudi vladale ideje socijalizma te “bratstva i jedinstva”, kao što sada vladaju ideje liberalizma i “zajedničkog europskog doma”. Kao što je narod pod predsjednikom Tuđmanom oslobodio Hrvatsku Jugoslavije, tako sad narod pod drugim vodstvom treba osloboditi svoju zemlju liberalističkog jarma posebnih domaćih i tuđih interesa, koji narod vode u propast. I sad, kao pod predsjednikom Tuđmanom, trebamo “sami odlučiti o sudbini svoje Hrvatske”. Prvi korak u tom postupku je osloboditi hrvatsku državu i hrvatsku politiku kako bi mogle služiti svojim ljudima i svojem gospodarstvu. Isus je govorio da se “ne može istovremeno služiti i Bogu i novcu”. Uz sadašnje stanje u svijetu ne može se istovremeno služiti i svjetskom tržištu i narodu!

Uz današnje raspoloženje političkih i medijskih ljudi bit će teško učiniti to što se mora učiniti – izvesti revoluciju u vođenju državnih poslova. Međutim, još veću zapreku predstavljat će hrvatske obveze prema Europskoj uniji koje su preuzete Ugovorom o suradnji i pridruživanju. Hrvatska je pod pritiskom Unije otprije otvorila svoja tržišta kapitala i nekretnina, u koje valja ubrojiti poljoprivredno zemljište. To je učinila pod pritiskom, ali i namamljena takozvanim prijepristupnim fondovima. Stanje u Hrvatskoj sada nameće potrebu izvedbe zaokreta. Valja zabraniti prodaju poljoprivrednog zemljišta tuđim interesima. Ako Hrvatska proda svoje poljoprivredno i turističko zemljište, kao što je sprva prodala banke a kasnije i velike nacionalne korporacije fizičke i društvene infrastrukture (INA, Hrvatski telekom, neke ceste), te ako proda (ili iznajmi) ostatak infrastrukturnih korporacija (HEP, HŽ, Jadrolinija, luke, preostale ceste) bit će u Hrvatskoj teško zadržati dodanu vrijednost, jer će se dodana vrijednost putem trgovine unutar tuđih korporacija (Deutsche Telekom, Strabag, Bouygues Construction, Merkator, Hypo Bank, primjerice) prelijevati u matične zemlje korporacija koje vladaju hrvatskim tržištem.

Ipak, smatram da se EU može prisiliti na popuštanje, ako hrvatske vlasti budu ustrajavale na pravu države na zaštitu svojeg tržišta, ljudi, prostora i korporacija. EU može lako uvidjeti, što nije uzela u obzir nakon hrvatskog proglašenja ZERP-a, da ona sama grezne u sve teže stanje zbog sve snažnijeg gospodstva Istoka na svjetskim financijskim i proizvodnim tržištima. I EU se mora braniti i štititi. U Španjolskoj se industrijska proizvodnja u minulih dvanaest mjeseci smanjila 9,0%, u Britaniji 1.6% a u području eura 1.9%. U Njemačkoj je porast industrijske proizvodnje iznosio samo 0.8%. EU i SAD će se i same morati štititi neliberalnim i antiliberalnim mjerama, jer će Kina posezati za raspoložljivim poljoprivrednim zemljištem po cijelom svijetu a istočni investicijski fondovi za sustavima fizičke i društvene infrastrukture Zapada. Hrvatskoj je u životnom interesu uvjeriti političare EU da se (1) stanje na Zapadu korjenito promijenilo od vremena podnošenja hrvatske molbe za pristup EU te (2) da se mišljenje građana starih članica Unije o njoj samoj korjenito pogoršalo.

Ako Unija i Hrvatska trebaju dijeliti sudbinu neka to bude u rastu, a ne u propadanju. Ako Unija, koja nije država i koja nema politiku i vojsku, nije u stanju odbaciti liberalizam koji sije neizvjesnost i po cijelom svijetu i u njoj, Hrvatska to mora učiniti sama. Unija stoji pred dvojbama većim od hrvatskih. Dr. Franjo Tuđman bi sadašnje hrvatske dvojbe brzo razriješio! Unija ima potrebu izvedbe političke revolucije, koja bi je pretvorila u pravu državu, koja bi time postala sposobnom jamčiti svoj opstanak. Ili će Unija to učiniti ili će se rasuti. Hrvatska osim vanjskih neprijatelja koji su i sami postali žrtvama liberalizma ili koji će to uskoro postati (jer je Istok već zaražen virusom liberalizma) ima i unutarnjega neprijatelja. To su nositelji korupcije. Oni su s jedne strane potkupili vlasti da država donese propise i zakone koji omogućuju potkradanje narodne zaslužbe, posebice državnom politikom visoke dividende odnosno nisko porezovanog dobitka trgovačkih društava. S druge strane oni dosluhom s vlastima odlijevaju sebi u korist sredstva državnog proračuna, koji najviše pada na teret građana. U Hrvatskoj je malo ljudi koji su spremni otvoreno kršiti zakone da postignu osobnu korist, ali je mnogo ljudi koji znaju koristiti slabe zakone da steknu nezasluženu korist. Hrvatska, hrvatski narod i hrvatski građani imaju dva velika dušmana: nositelje ideologije liberalizma i nositelje korupcije kojima slaba i nemoćna hrvatska država odgovara. Oboji će se usprotiviti jačanju hrvatske države kako ona ne bi mogla suzbiti njihov utjecaj i njihovo djelovanje.

Sve su dosadašnje hrvatske vlasti bile popustljive prema tim neprijateljima ljudi, naroda i zemlje. Sada su ti dušmani toliko jaki da za njihovo suzbijanje ne će biti dostatna reforma političkog sustava. Za to će valjati napraviti pravu političku revoluciju; ne socijalnu, nego političku revoluciju u vođenju državnih poslova. Politička snaga koja se odvaži na taj krajnji potez – HDZ, SDP, oni skupa ili neka treća snaga – dobit će potporu naroda, u kojem, za razliku od stanja među političkim strankama, postoji strategijski konsenzus glede potrebe političkog zaokreta u Hrvatskoj, koji bi omogućio zaštitu naroda i rast gospodarstva. Bilo bi idealno i vrlo praktično da HDZ i SDP stupe zajedno u drugu hrvatsku političku revoluciju. Ako nijedna politička snaga nije voljna to napraviti, narod će nekoga na to ili privoljeti ili prisiliti.

Zdravko Mršić

Pravo stanje Zapada i Hrvatske (1/2)

{mxc}