Hrvatskoj već dugo nije dobro, a sad joj se stanje pogoršava. Došlo je do naglog pogoršanja, a olakšanje se ne može očekivati bez odlučne akcije države. Ljudi se tuže na slabljenje stanja, ali još nitko ne iznosi pravu ocijenu i uzroke pogoršanja gospodarstva i života u Hrvatskoj. Nema ni prave ocjene izgleda Hrvatske. Zato nema ni pokušaja da se stanje popravi. Pred vama pokušavam sažeto iznijeti uzroke slabosti koje tište sve naše ljude – i vas i mene. Nije dosta osjećati posljedice stanja i trpjeti ih; treba i reći istinu o tome što pogađa narod i navesti razloge stanju u kojem se narod našao. Treba iskreno i otvoreno govoriti o stvarnom stanju Zapada i Hrvatske te o uzrocima pogoršanja stanja. Istom se tada može nešto poduzeti za spas ljudi i naroda.

Hrvati su sada pogođen narod u pogođenu svijetu. Cio svijet je pogođen, svaki narod na svoj način. Pogodila ga je globalizacija koja se izvodi na liberalistički način, uz slabu ulogu države. Posebno je pogođen Zapad (u koji spada i Hrvatska), koji je smislio i okinuo najnoviji val globalizacije, koji je do sada gospodario svijetom a koji je ove godine istovremeno osjetio tri udarca: (1) golemo svjetsko poskupljenje energenata i minerala, (2) slom vlastitog financijskog sektora nakon dugog razdoblja deindustrijalizacije i (3) svjetsko poskupljenje hrane. Zapad, a to se odnosi i na Hrvatsku, sad sve teže plaća ono što troši, jer proizvodi sve manje dobara. (Najviše proizvodi zabavu!)* Dosadašnje prednosti Zapada pred ostatkom svijeta, a to su bili predvodništvo u tehnologiji i usredotočenje kapitala, sve više kopne, jer se i tehnologija i kapital ravnomjerno raspoređuju svijetom a sirovine i rad ostaju vezani uz teritorij.* Stoga gospodarstva “novih” zemalja, od kojih su neke doista mnogoljudne, postaju sve snažnijima. Bogatstvo se stvara radom i uporabom prirodnog blaga. Osim gospodarstava novih zemalja jačaju i države tih zemalja, jer su one dužne nadzirati i štititi ljude i prirodno blago.

Nasuprot tome, Zapad je zahvaljujući liberalističkoj ideologiji ne samo izručio i tržištu prepustio ljude, prostor, okoliš i prirodno blago, nego je i državu ostavio tržištu na milost i nemilost. Ako narodi Zapada (i hrvatski među njima!) ne preuzmu svoje države iz tržišnih u svoje ruke, sadašnji razvitak u svijetu dovest će do potpunog zalaska Zapada i do slabljenja njegovih država, dok jača uloga država i naroda izvan zapadne polukugle. Jedna od posljedica sadašnjeg premještanja središta svijeta u Aziju (i buđenja Afrike uz potporu Azije) je povratak siromaštva na Zapad. Stupanj siromaštva Zapada još se ne očituje u ozbiljnom smanjenju opće i osobne potrošnje, ali se očituje u smanjenju ulaganja i stupnju zaduženosti (ljudi, mjesnih uprava, poduzeća i država). Zapad je desetljećima sustavno zapuštao poljoprivredu i rudarstvo (jer su hrana i sirovine drugdje bile jeftinije), sasjekao je proizvodno gospodarstvo koje pada u sve veće gubitke a pouzdavao se u financijski i uslužni sektor gospodarstva. Ta dva sektora, nažalost, ne mogu opstati bez proizvodnje, a proizvodnje nema, jer je Zapad prestao raditi.

Zapad je prepun dilera, posrednika, sportaša, zabavljača, modela, svodnika, konobara i konzultanata. Skučeni proizvodni sektor i poljoprivreda, na zemljištu koje se sve više pretvara u građevinsko i energetsko, sad trebaju uzdržavati golem uslužni sektor i državnu administraciju, koji u najjačoj državi Zapada i svijeta zapošljavaju 80% radno sposobnog pučanstva. Zapad će i dalje propadati sve dok se ne prihvati proizvodnje onoga čime valja zadovoljiti potrebe ljudi, a ne potražnju koju izmišlja sâmo tržište. Riječi proizvodnja i potrebe trebaju zamijeniti riječi ponuda i potražnja. U Hrvatskoj turizam prinosi ukupnoj dodanoj vrijednosti (od 200 milijardi kuna) samo 3.8% ili malo više od jedne milijarde eura; poljoprivreda samo 7.8%, ali graditeljstvo i promet nekretninama čak 18%. To pokazuje da živimo od prodaje nekretnina.* Hrvatska nema ni energenata ni mineralnog blaga ni kapitala ni tehnologije ni dovoljno hrane. Čime će plaćati zadovoljenje svojih potreba u skupom svijetu? Čime će se othrvati navali mnogih jakih tržišta kad se zna da je hrvatsko tržište slabo? Banke smo prodali a brodogradilišta se gase pod nazivom restrukturiranja. Zbog raspada financijskog sektora Zapada ne treba više očekivati dugo priželjkivane industrijske investicije u Hrvatsku. (Bogati Istok kupuje na Zapadu banke, osiguravajuća društva i investicijske fondove te uvedena, uspjela i tehnološki inovativna proizvodna poduzeća; ulaže u tržište kapitala a ne u novu proizvodnju.) Imamo mnogo neobrađene ili krivo obrađivane zemlje.

Hoćemo li i nju prodati, primjerice Kinezima, koji za nov, zapadni način prehrane na koji prelaze, trebaju dodatnih 125 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta? Hrvatska ima ukupno 5.6 milijuna ha kopna. Mogu li budući tuđi vlasnici hrvatskog zemljišta, ako “idemo dalje” kao što smo išli do sada, svu proizvedenu hranu (i pšenicu) izvesti iz Hrvatske po “proizvodnoj cijeni”, a nas uputiti na svjetsko tržište po skupu hranu po tržnim cijenama? Može li mogući novi tuđi vlasnik HEP-a zatvoriti mnoge postojeće elektrane (zbog visokih izdataka remonta i održavanja!) pa zatečenu i kupljenu distribucijsku mrežu napajati jeftinijom električnom energijom iz, primjerice, francuskih nuklearnih elektrana? Ako se to dogodi, a privatizacija HEP-a je predviđena, čime bi Hrvatska mogla plaćati uvezenu električnu energiju? Možemo li sve što uvozimo platiti onom jednom milijardom eura dodane vrijednosti u turizmu? Hrvatski narod ne smije ovako ići dalje, a ne bi smjela ni njegova država! Po idejama liberalizma država bi trebala usahnuti: ne bi smjela ništa ni imati ni proizvoditi; ne bi smjela nadzirati svoje granice i ne bi se smjela zakonima ili odlukama upletati u gospodarstvo. Sve svoje funkcije (osim ubiranja poreza od građana) trebala bi prepustiti tržištu i gospodarskim subjektima. Ideje liberalizma, koji je tako usmjerio globalizaciju da ona šteti ljudima, narodima, zemljama, okolišu i klimi, još uvijek vladaju umovima naših političara i poslodavaca, iako su očite štetne posljedice tih ideja. Svi u svijetu strepe od budućnosti. Tako ne mogu ni živjeti ljudi ni djelovati korporacije.

Izlaz za cio Zapad i za Hrvatsku je da države prihvate novu ulogu u svojim društvima i u svijetu. Ljudski umovi se moraju okaniti liberalizma. Svaka se država mora kao poduzetnik postaviti između domaćeg tržišta i svjetskih tržišta, kako bi poduzela ono što je potrebno za spas ljudi, naroda, domaćih korporacija, prostora i prirodnog blaga. Narodna, demokratska država i postoji zato da bi se brinula za svoje ljude, njihove potrebe i domaće blago ili gospodarske izvore kako bi oni koristili njezinim ljudima. Dosta je da se država pobrine za postavljanje fizičke i društvene infrastrukture za razvitak onih grana gospodarstva koje mogu najbolje unaprijediti gospodarstvo i poboljšati životni standard građana. Sad su to u Hrvatskoj poljoprivreda, turizam i prijevoz. Tako se već postavila ruska država pod predsjedanjem Vladimira Putina. Međutim, države na Zapadu, uza svu propagandu o njihovoj demokraciji, ne pripadaju njihovim narodima. Stanje je takvo da narodi na (izbornu) prijevaru prepuštaju posebnim interesima vladanje svojim državama. Države su izborne jedinice posebnih interesa a ne narodâ, koji biraju, ali kojima se ne nudi pravi izbor. Tako stoji i s Hrvatskom!

Zdravko Mršić

(drugi dio teksta ćemo objaviti sutra)

{mxc}