Zašto možda ipak na kraju glas za HDZ?

Upravo pročitah Milana Ivkošića i njegove razloge zbog kojih će dati glas HDZ-u. Sve štima što je napisao osim jednog, po meni krucijalnog, razloga zbog kojeg im on ne bi smio dati svoj glas, a taj jest da je HDZ pod vodstvom Ive Sanadera i njegovih koalicijskih partnera „odradio dionicu" koja bi se u svakoj normalnoj državi na svijetu nazvala onako kako zaslužuje – čin nacionalne veleizdaje!

Izdaja nacionalnih interesa

Kriminal i novac koji je pokraden u posljednjih deset godina nije ni u kom slučaju sporedan i nevažan ali je ipak marginalan u odnosu na izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska se politika pod ljudima tipa Račan, Mesić, Čačić, Jakovčić, Sanader, Šeks, spustila na najnižu razinu sluganstva, slikovitije rečeno ulične prostitucije.Nacionalni interesiKriminal i novac koji je pokraden u posljednjih deset godina nije ni u kom slučaju sporedan i nevažan ali je ipak marginalan u odnosu na izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska se politika pod ljudima tipa Račan, Mesić, Čačić, Jakovčić, Sanader, Šeks, spustila na najnižu razinu sluganstva, slikovitije rečeno ulične prostitucije Teže je nabrojati ono što se prodalo ili predalo, poklonilo na upravljanje i u vlasništvo strancima - od banaka, INA-e, Plive, velikih turističkih poduzeća, do Gotovine i ostalih hrvatskih generala, Domovinskog rata, Gospodarskog pojasa, Savudrijske vale, Svete Gere, granice prema Srbiji, hrvatskog naroda u BiH, hrvatskih iseljenika, seljaka, ribara...

To je daleko bolnije od samog novca, komada papira čija vrijednost možda vrlo skoro neće biti glavno mjerilo vrijednosti na tržištima. Angela Merkel je neki dan izjavila da ova kriza neće moći biti sanirana ni u slijedećih deset godina, a što u „prijevodu" znači nikada. Preciznije rečeno nikada na dosadašnji mirnodopski konvencionalni način. Prema prošlostoljetnim povijesnim iskustvima slične, u biti puno blaže i preglednije, krize su rješavane ratovima većih razmjera, a kako nitko na svjetskoj razini ne nudi „recepturu" za „sistemska rješenja", kako su to drugovi voljeli govoriti, ratovi će neminovno biti jedini način za sanaciju financijskog i gospodarskog ćorsokaka u koji se ušlo u koliko se želi zadržati postojeće društvene odnose.

Jugo-partijska nomenklatura

Hrvatska, sa svojom jugo-partijskom vladajućom nomenklaturom, uopće nije svjesna povijesnog trenutka u kojem se svijet globalno nalazi, a kamoli da bi smatrala nužnim naciju što bolje pripremiti za ono što neminovno dolazi. Naša aktualna vlast i trenutačna oporba su politički birokrati koji su jedino naučili u svojoj profesionalnoj karijeri slušati, nadzirati i izvršavati, a odluke su u pravilu prepuštali drugima, preciznije - stranim centrima moći. Jedini div hrvatske suvremene povijesti, politički i državnički, je bio dr. Franjo Tuđman, koji međutim iz opravdanih razloga - nametnuti rat, gospodarsko i političko katastrofalno naslijeđe te, u tim okolnostima, prva faza tranzicije - nije mogao oformiti i ostaviti iza sebe, barem skupinu ljudi, samosvjesnih i odlučnih političare, koji će nastaviti voditi hrvatsku državu putem koji je on markirao.

Jednostavno i svakom razumljivo govoreći, Franjo Tuđman je bio političar i državnik koji je znao reći ne svemu onom što nije koincidiralo sa temeljnim interesima hrvatske nacije. "Manje zlo"A sada da se vratim Ivkošiću, lucidnom i u pravilu dobrom Ivkošiću. On se naime odlučio na „manje zlo" na crti iste argumentacije kao kada se biralo između Sanadera i Milanovića prije četiri godine. Sanader se mnogima činio manjim zlom, a što je zapravo iz tog manjeg zla proizišlo vrlo dobro danas osjećamo? Za sada se na žalost još nije pojavio neki hrvatski Orban, koji je i sam bio fasciniran Franjom Tuđmanom, iako će takav zasigurno izbiti na površinu hrvatske politike jer će to povijesne potrebe vremena učiniti nužnim i mogućim. Tu za mene nema dileme.

Lucidni Ivkošić

A sada da se vratim Ivkošiću, lucidnom i u pravilu dobrom Ivkošiću. On se naime odlučio na „manje zlo" na crti iste argumentacije kao kada se biralo između Sanadera i Milanovića prije četiri godine. Sanader se mnogima činio manjim zlom, a što je zapravo iz tog manjeg zla proizišlo vrlo dobro danas osjećamo? Bolje je o tome ni ne razglabati previše. Jadranka Kosor očito nema moći, snage, a možda i znanja da barem i ponajprije u vrhu HDZ-a izbalansira snage koje su bespogovorno pratile Ivu Sanadera sa onima od kriminala nekompromitiranim „tuđmanistima", a koji uživaju ugled među običnim glasačima HDZ-a! Ona očito za sada ne pokazuje niti minimum političke mudrosti, a kamoli one, danas presudne, državničke. Neki kažu kako ju u suprotnom Ivo Sanader sigurno ne bi ostavio kao svoju nasljednicu! Vrlo skoro vrijeme će ih potvrditi ili demantirati.

Kada je Račan došao na vlast bilo je lakše djelovati, ako ništa ono barem, u zaštiti određenih nacionalnih interesa kao na primjer zaštite digniteta Domovinskog rata i Tuđmanovih generala od progona. Sanaderova vlast je međutim bila puno efikasnija za interes onih koji su mu/im odredili „dionicu" jer je i taj segment odradila ali ovoga puta u ime nas koji smo dio te „njegove" opcije, barem u deklarativnom smislu.

Eto smatrao sam nužnim izreći svoje mišljenje o Ivkošićevom razmišljanju. Zaključak će po svoj prilici biti kao i njegov u koliko se u mojoj izbornoj jedinici ne „poslože karte" tako da mogu dati glas širokoj koaliciji koja ima realnog izgleda da prijeđe izborni prag. No, pošto izgleda da je Anto Đapić u funkciji „kukurikavaca", a Danijel Srb mu se ne može oduprijeti vjerojatno ću i ja morati dati glas političkim pubertetlijama i pigmejcima iz HDZ-a!

Ninoslav Mogorović