Neojugoslavenski udar na (još) suverenu hrvatsku!

Ovo što se posljednjih dana kod nas događa organizirani je pokušaj udara na ostatke suvereniteta hrvatske države, a koji su još jedina preostala prepreka za stvaranje nekakvih novih balkanskih asocijacija. Udar je to od snaga neojugoslavenske desnice, a koja se u javnosti voli prikazivati kao „hrvatska ljevica" naravno, sustavno potpomaganih od dobro nam poznatih krugova iz inozemstva.

Predstava o milijunima za prikriti milijarde

Aferom oko crnih fondova u HDZ-u želi se preusmjeriti pažnja javnosti od stvarnih aktera velike pljačke hrvatske države, koja se posebno intenzivno odvija posljednjih deset godina, na teren nečega što je manje – više prisutno u svim parlamentarnim strankama u RH. Kao da su nekoliko milijuna eura usporedivi s miljardama koje su pokradene od „pedesetak nedodirljivih", kako je to točno Damir Polančec izjavio prije nego su ga preuzeli odvjetnici koji predstavljaju, štite i zastupaju upravo tih „pedesetak nedodirljivih", tu neojugoslavensku desnicu koja u Hrvatskoj nadzire sav relevantan kapital, a preko njega pravosudnu, medijsku i političku scenu. Odjedanput je važniji crni „trinkgeld" u stranačkoj kasi HDZ-a od silnih milijuna koje su tipovi poput Sanadera, Mačeka, Barišića, ali i Linića, Jakovčića, Crkvenca, Čačića, Ferenčaka... za kojekakve poslovne usluge preusmjeravali u privatne džepove ili pak od afere Hypo, privatizacije banaka, velikih poduzeća... prodaje INA-e, Plive, telekomunikacija... subvencioniranja Todorića i raznih „Todorića"...

Glavni akteri u tim, za hrvatsku državu veleizdajničkim radnjama, ostaju i dalje zaštićeni u sjeni ovih prenapuhanih zbivanja, a pažnja represivnog aparata i cjelokupne javnosti preusmjerava se na one najsitnije igrače koji služe za zadovojavanje statistike – jer nešto se ipak radi!?

Branitelji jedina nekompromitirana snaga

Za sve zlo u Hrvatskoj je kriv Franjo Tuđman i sveprisutni hrvatski „nacionalizam" po kojem se slobodno pljuje, kriminalizira ga se samo zato da i dalje ostane na razini političke apstrakcije, neorganiziran, penetriran raznim prodanim dušama. Glavni razlog zašto je to tako jest činjenica da hrvatski suverenisti, iako daleko najbrojniji, nemaju ni minimalno uporište u krugovima koji drže HRVATSKI kapital. On je najvećim dijelom u rukama „tehnomenađerskih" snaga bivše države odnosno ljudi Ante Markovića, Josipa Manolića... zapravo neojugoslavenske desnice.

Hrvatski domoljubi, prije svega hrvatski dragovoljci i branitelji, jedina su nekompromitirana snaga koja konačno treba postati svjesna da, zbog svoje pasivnosti, snosi suodgovornost za pljačku države koju su oni svojim životima i zdravljem stvarali, branili i obranili. Ako ni zbog čega drugog oni zbog svoje djece trebaju organizirano posložiti stvari u hrvatskoj državi na svoje mjesto, vlast onima koji vole Hrvatsku i zalažu se za njezin napredak, u zatvor sve one koji su se nepošteno i neprimjereno okoristili o nju. Branitelji moraju iskoristiti ono što dokazano imaju, a to je hrabrost te otvoreno kazati tko je tko u Hrvatskoj. Za takvo što je naravno potreban i novac kojeg nemamo. Zato je po mojem mišljenju nužno odabrati najkraći i najbezbolniji put a taj bi bio - masovni ulazak u najjaću i najbolje organiziranu stranku u Hrvatskoj – HDZ, koja je jedina u procesu čišćenja svojih redova od lopova. HDZ treba primorati da dozvoli osnivanje braniteljskog krila stranke, a to će ujedno biti korektiv i jamstvo kako će u njoj prevladati prije svega domoljublje, kompetentnost i spremnost na žrtvu za Hrvatsku.

"Ljevičari" u interesu krupnog kapitala

Svi ovi medijski "salonski ljevičari", a u stvarnosti neojugoslavenski desničari i sluge krupnog svjetskog i domaćeg kapitala, poput Puhovskog, Rimca, Grubiše...novinara tipa Butkovića, Tomića, Mijića, Dežulovića...ili onih poput „velikog hrvatskog emigranta" Mudrinića koji je Feral Tribune prebacio na T-portal... su obični neznalice i budaletine ili pak teški i pokvareni demagozi za politički plitke mozgove Hrvata kojih u, još uvijek koliko - toliko našoj, državi na žalost ima u izobilju.

Dobronamjernim političarima, a koji bi se morali u bavljenju politikom rukovoditi, prije svega, istančanim osjećajem nacionalne odgovornosti (a ne samo željom za privilegiijama) savjet – tko se upušta u politiku treba najprije naučiti razlikovati BITNO od NEBITNOG. Kod nas međutim, gotovo svi „od silnih stabala ne vide šumu"!

Vrijeme je zrelo za temeljite promjene!

Ninoslav Mogorović