Multikulturalizam i pulska džamija (2)

Kako je moj nedavni članak o izgradnji pulske džamije sa popratnim minaretom u strogom središtu Pule izazvao dosta veliku pozornost ne samo pulske javnosti držimo da se toj temi treba posvetiti dodatna pozornost i to s aspekta aktualnog stanja multikuluralnosti u suvremenim EU-ropskim društvima preciznije rečeno o aplikacijama dosadašnjeg iskustva država zapadne Europe na političku praksu u RH.

O pojmu multikulturalnosti raspravlja se već desetljećima u zemljama Zapadne Europe koje su, iz različitih razloga, u većem broju naseljavane žiteljima iz drugih i drugačijih kulturnih, vjerskih i socijalnih sredina od onih useljeničkih (država). Liberalne demokracije su se prije otprilike 25 godina, teorijski i praktično, manje više opredijelile za uvođenje multikulturalnog društva u svojim sredinama. Bilo je to doba gospodarske stabilnosti i konjunkture istih, otprilike posljednja četvrtina 20. stoljeća. U tom pogledu tamo je tada postignut visok stupanj suglasja, konsenzusa, kod svih relevantnih političkih snaga u društvu.

Međutim u prvom desetljeću ovog stoljeća, zahvaljujući katastrofalnim rezultatima društvene primjene mulikulturalizma, diskusija je krenula u smjeru preispitivanja te i takve politike, polazeći od ostvarenih bilanci, rezultata koje je ona polučila. Danas se slobodno može kazati da je ta politika donijela poražavajuće rezultate u svim državama koje su živjele multikulturalnost. Bez iznimke! Zato se danas politika multi – kulti društva smatra pogrešnom, zapravo tragičnom, prošlošću, a oko takve procjene postignut je iznova visok stupanj suglasnosti svih velikih narodnih stranaka EUrope.

Kako Hrvatska u mnogočemu zaostaje za standardima visoko razvijenih demokracija tako se kod nas, na prvi pogled paradoksalno, tek posljednjih deset godina odvija proces (bez relevantne javne rasprave) podjednak onome u EU od prije tri desetljeća naime, pokušaja stvaranja multi – kulti društva, a što je danas dijametralno suprotan trend EUropskom gdje je u tijeku radikalan otklon od takve politike. Zanimljivo da to ne vide upravo najgorljiviji 'EUropejci', oni koji inače bespogovorno pristaju na usklađivanje doslovce svega sa EU standardima. Naprotiv, oni multi – kulti društvo u Hrvatskoj stavljaju u 'rubriku' borbe protiv 'nacionalizma i ksenofobije' pa tako misle da su 'kompatibilni' sa dostignućima EU zemalja!? Dakako, potpuno pogrešan i potencijalno izuzetno štetan pristup!

No, pođimo redom. Cilj multikulturalnosti je izgradnja multikulturalnog društva u kojem nema državne i društvene prisile, pritiska i/ili poticanja na asimilaciju pojedinih etničkih i kulturoloških skupina već bi te grupe trebale pojedinačno, odvojeno i zasebno živjeti svoju autentičnu, iz zemlje rođenja prenijetu, kulturu življenja, i tako živjeti u odvojenom, 'paralelnom društvu' uz onu većinsku koja je pristala na njihovo useljenje. Međutim, i taj model se temelji na pretpostavci da se pripadnici tih različitih skupina međusobno uvažavaju, razumiju i toleriraju te da se vide jednakim sa svim ostalim pripadnicima društva. Dakle temelj je takvog društva liberalni demokratski sustav zapadnog društva.

Zagovaratelji takvog modela društva žele uvođenjem 'među (više) kulturalnog odgoja' preventivno djelovati na moguće konfliktne situacije. Isto tako strogo, restriktivno protu – diskriminacijsko zakonodavstvo osiguravalo bi po njima miran suživot različitih kultura, vjera i etničkih zajednica. Multikulturalno društvo je, po ovima, društvo u kojem ljudi različitih nacionalnosti, jezika i religija zajedno žive. Pri tomu ljudi različitih kultura mogu imati i zadržati različite tradicije, načine života baš kao i predodžbe o trajnim vrijednostima i etici.

Danas, kada smo već dobro upoznati sa stavovima vodećih političara najvećih država EU, Angele Merkel, Davida Camerona i Nicolasa Sarkozy, nije na odmet prenijeti mišljenje jednog od vođa studentskog revolta iz 1968. godine poznatog ljevičara, (stvarnog, a ne zapravo u pravilu 'zapakiranog' 'jugoslavena' kakvim se kod nas tretiraju tzv. ljevičari) utemeljitelja i prvog direktora Ureda za multikulturalno djelovanje u Frankfurtu na Maini Daniela Cohn-Bendita koji je još 1991. godine konstatirao slijedeće: „Die multikulturelle Gesellschaft ist hart, schnell, grausam und wenig solidarisch, sie ist von beträchtlichen sozialen Ungleichgewichten geprägt (...)' (Die Zeit, 22. 11. 1991.)('Multikulturalno društvo je tvrdo (nefleksibilno), brzo, okrutno i slabo solidarno, ono je prožeto ogromnom socijalnom nejednakošću...'). Svaka čast Danielu Cohn-Benditu, današnjem europarlamentarcu Zelenih, na pravovremenom dijagnosticiranju problema vezanih za multikuturalnost u zapadnom društvu, a što su znatno kasnije kao točno, na žalost tek empirijskim teškim iskustvom osviješteni, ustanovili i mnogi tzv. građanski političari. Zato treba onima koji olako apostrofiraju 'fašistima' sve one koji iskazuju skepsu i ne vide dobrim za Hrvatsku model multi – kulti društva jasno kazati da naša zemlja ne mora sama prolaziti ono što su drugi već prošli i iskusili kao loše. Zar upravo mi moramo uvijek izmišljati 'toplu vodu'!? I to tamo gdje se unaprijed vidi štetnost i pogubnost takvog puta prema iskustvima onih koji taj put imaju iza sebe!? Zanimljivo, povlačenje Gospodarskog pojasa na moru – to ne, ali promašeni projekt multi-kulti društva to da!? O tempora, o mores!

Naime, u Hrvatskoj objektivno ima vrlo malo vjernika islamske vjeroispovijedi pa insistiranje na gradnji džamija u središtima hrvatskih priobalnih gradova očigledno ima jedino i samo političku motivaciju. Naime, ako vizurom nekoga grada dominiraju minareti brojni turisti i gosti koji posjećuju Hrvatsku dobit će dojam kako je Hrvatska zapravo balkanska zemlja, odnosno da pripada istočnom a ne zapadnom kulturnom krugu. To je vjerojatno i glavni motiv onih koji pod krinkom multikulturalnosti insistiraju na džamiji u središtu Pule.

Krugovi koji stoje iza ovakvih projekata mogu profitirati i vladati jedino ako Hrvatska bude u balkanskom kulturnom krugu, tj. tonula dalje u njega. Da tako bude pobrinut će se svim sredstvima pa i navodnom brigom za prava muslimana. Naravno, jedna džamija sama po sebi ne može promijeniti kulturni krug jedne zemlje, ali treba uvidjeti kako se ovdje radi o jednoj sustavnoj politici balkaniziranja Hrvatske, koja se proteže na svim razinama. To vrijedi primjerice i za način funkcioniranja IDS-a, gdje ova stranka nije iznimka nego upravo odličan primjer sprege vlasti i privatnih interesa balkanskog karaktera. A ono što IDS radi u Istri preslika je onoga što na nacionalnoj razini rade najveće stranke i što nas je dovelo u sveopću krizu, ekonomsku, kulturnu i moralnu.

Iako se sigurno nitko ne zalaže za to da muslimanski vjernici ne bi mogli imati gdje se moliti, tako da i njima treba naći adekvatne prostore, megalomanski projekt gradnje džamije u Puli sve ovo dovodi do apsurda. I to u trenutku kada se u najrazvijenijim zapadnim zemljama općenito odbacuje politika prema pitanjima multikulturalnosti, gdje i vodeći političari priznaju kako je projekt multikulturalnog društva na način kako je bio zamišljen i proklamiran propao. Štoviše, dok je u Hrvatskoj, za razliku od drugih europskih zemalja s visokom stopom pridošlih iz muslimanskih zemalja, vladao sklad između pripadnika raznih vjerskih opredjeljenja, koji je proizlazio upravo iz uravnoteženoga pristupa svim vjerskim zajednicama, uvođenjem nesklada kroz gradnju džamija u središtima nekih hrvatskih gradova izgleda da se želi i to promijeniti i dovesti u pitanje.

Zato onima kojima je deviza što gore i što luđe, bolje za nas, treba reći ne. Hrvatski građani, kako oni u Istri, tako i oni u ostatku zemlje imaju pravo na suživot, uvažavanje i otvoren pristup svim temama od općega interesa, pa tako i onima koja se tiču međuvjerskih odnosa. A ne da im se kroz politikantske manipulacije zbog uskogrudnih interesa stalno proizvode novi problemi čak i tamo gdje je situacija bila do sada uzorna.

Zato Da za referendum kao najdemokratskiji poznati način odlučivanja o relevantnim temama, a u što spada i odluka o gradnji džamije u samom središtu Pule. Neka se 'manjina' pobrine da pridobije većinsko pučanstvo grada argumentima 'neophodnosti' takvog jednog čina pa će se ostali sa time morati složiti, odnosno pomiriti. Demokracija nije nametanje onoga što većina ne želi i dovođenje građana pred gotov čin.

Za Udrugu 'Dr. Ante Ciliga' – Pula
Ninoslav Mogorović