Kako se primjenjuje Ovršni zakon?

Ovršni zakon se konačno počeo primjenjivati. Hvala Bogu reći će mnogi koji nisu do sada mogli naplatiti opravdana potraživanja. U tom pogledu on ispunjava u cijelosti svoju svrhu. No, nažalost kod nas se na to ne može gledati samo s te strane, one njegove neupitne učinkovitosti, iz razloga što taj Zakon izaziva niz nuspojava koje izravno nanose ogromnu socijalnu nepravdu i stvara preko noći socijalne slučajeve od desetaka tisuća građana, među kojima su u velikom dijelu pogođeni branitelji ali istovremeno poseže izravno u 'džep' i samoj državi.

Naime, Zakon je stupio na snagu bez nužnog popratnog analiziranja njegove bjelodane provedbene kontraproduktivnosti u socijalnom i financijskom smislu. Sve je podešeno interesima banaka, a na uštrb svih ostalih aktera uključujući i samu državu. Iako se putem medija isticala ključna uloga FINA-e, ona u svemu tomu ima samo ulogu servisiranja poslovnih banaka. FINA-ina je zadaća isključivo limitirana na proslijeđivanje podataka bankama o visini ovršnog zahtjeva i tko ovrhom treba biti podmiren. Dakle ona radi samo sa brojkama dok banka preuzima na sebe žive osobe koje se iza tih brojki skrivaju.

Tako će banke ovih dana mnogim svojim klijentima jednostavno blokirati tekući račun zbog ovrhe s napomenom da moraju otvoriti nekakav dodatni račun sa kojeg će se skidati iznosi koje netko potražuje od ovršenika. Na upit mnogih kada će moći raspolagati dijelom novca potrebnim za život u (nekim) bankama odgovaraju da će to zasigurno biti u travnju, dakle za mjesec dana. Tako su mnoge braniteljske mirovine blokirane, a njihovi korisnici će morati gledati kako da prežive dva mjeseca sa jednom, početkom veljače isplaćenom mirovinom. Pri tom se nitko od aktera u ovoj priči ne pita kako? Što će u tom razdoblju jesti njihova djeca, kako će plaćati režijske troškove itd.?

Banke to nimalo ne zanima, njima je bitno da izvrše zadaću koju im je država namijenila naravno prije svega u njihovu korist i to njima koji nemaju niti malo socijalne osjetljivosti. Oni jedino znaju parametre po kojima se trebaju ravnati i toga se slijepo drže. A držati se moraju slijedećeg: prosječna hrvatska plaća u visini od 5.500 kuna je temelj za obračun, od tog iznosa dvije trećine ostaju na raspolaganju dužniku, a jedna trećina se šalje potraživatelju. Ako dužnik zarađuje ili ima mirovinu višu od prosjeka sav iznos iznad 5.500 kuna također odlazi na podmirivanje dugovanja. Sasvim jednostavno i jasno. Međutim, banka se ne pita radi li se o samcu ili o majci/ocu jednog, troje ili petero djece!?

Banka može redoslijed plaćanja napraviti prema vlastitom nahođenju, u pravilu prema do sada poznatim nam slučajevima, ukida ili radikalno smanjuje pravo na prekoračenje računa i time dodatno dovodi ovršenika na rub socijalnog slučaja. Što dotičnom preostaje nego obratiti se državi za socijalnu pomoć!? Država mu ju ne može i ne smije uskratiti! I tu se zatvara krug. Banke trljaju ruke jer od svih transakcija ostaje naravno nešto i njima, raspolažu tuđim novcem, sve dok ne otvore novi tekući račun (koje li muke!?), a oni koji trpe neimaštinu i moraju živjeti ispod razine ljudskog dostojanstva su obitelji, u ogromnom dijelu su to upravo one braniteljske. Ako uz to sve pogođene osobe imaju kredite vezane uz švicarski franak onda situacija postaje alarmantno katastrofalna. Mogu li te obitelji preživjeti bez daljnjeg zaduživanja i kada bi pod tim i takvim uvjetima uopće mogli izaći 'na zelenu granu'? Pogotovo u ovako teškoj gospodarskoj krizi u kojoj se Hrvatska (ali i čitav svijet) nalazi!?

Mislimo da sve rečeno iziskuje intervenciju države i moratorij nad provedbom Ovršnog zakona u razdoblju od najmanje mjesec – dva dana. U tom razdoblju trebalo bi preispitati je li to pravi put kojim se krenulo, a koji bi bio barem minimalno pravedan, human i socijalan prema, ovrhom pogođenim, građanima ali i samoj državi!? Jesu li pogođene osobe krive recimo za kredite koji se u Hrvatskoj odobravaju na temelju obračunske vrijednosti švicarskog franka!? Jesu li građani krivi za enormna poskupljenja posebice u gradovima poput Pule i Vukovara? Jesu li ti isti građani krivi za veliku nezaposlenost? Jesu li krivi oni koji imaju troje i više djece samo zato jer su slijedili pronatalitetnu politiku koju već dugi niz godina gospođa Jadranka Kosor tako zdušno zastupa u ime Vlade koju danas predvodi? Čime to pogođeni građani ovaj protu socijalni postupak uopće 'zaslužuju'?

Nadamo se da će Vlada RH ovo upozorenje uzeti ozbiljno i da će nastojati iznaći rješenje koje se neće isplatiti samo stranim bankama, koje gospodare i vladaju hrvatskim financijskim tržištem, već će prije svega biti u interesu hrvatskih građana, socijalnog mira i stabilnosti naše države, Republike Hrvatske! Voljeli bismo da bude što manje razloga za iskazivanje nezadovoljstva na prosvjedima pa se usudimo sugerirati Vladi RH da 'potkreše krila' bahatom ponašanju stranih banaka u RH (najskupljih u Europi) ali i nesmiljenom pljačkanju T–coma i ostalih 'sestrinskih' im poduzeća (najskupljih u Europi i svijetu) koje od nas potrošen i/ili u RH zarađen novac iznose iz Hrvatske bez odgovarajuće plaćenog poreza na zaradu, a koji u svojim matičnim državama inače moraju plaćati. Oni su zasigurno dobrim dijelom generatori krize u kojoj se Hrvatska danas nalazi. Stoga im treba oduzeti pravo da oni određuju ritam i redoslijed plaćanja onih koji su pogođeni Ovršnim zakonom.

Vjerujemo da će se ovaj bremeniti i aktualan problem s provedbom Ovršnog zakona riješiti tako da prije svega dvije strane u postupku mogu biti zadovoljne. Nikako ne bi bilo dobro da se prosvjedi, kao iskaz nezadovoljstva, počnu održavati i pred velikim stranim bankama i drugim korporacijama koje kod nas primjenjuju kolonijalističke kriterije u poslovanju!

Udruga Zavjet
Ninoslav Mogorović, predsjednik podr. za IŽ