Goldsteinove jugonostalgičarske 'znanstvene' i 'socijalne' fantazije

 

Svakako valja priznati da je jugo-nostalgičarska opcija u Hrvatskoj posljednjih godina izgubila veliki dio ideološkog prostora na kojem je djelovala i djeluje od 1945. do danas. Jer danas i najveći apologeti bivše države i režima više ne mogu osporiti njegov totalitaran i diktatorski karakter, a i sve manje ih negira takvom sustavu imanentan zločin, pa i one masovne iza Drugog svjetskog rata. One fanatične se zapravo više uopće ne uzima ozbiljno.

Međutim, gdje se oni još osjećaju 'jakima' i što pokušavaju glorificirati i dati apsolutni pozitivni predznak jest područje jugo-'socijalnih prava' i 'solidarnosti'. To bi trebalo biti ono još jedino preostalo 'branjivo' iz bivše države, a što bi doista, kad bi bilo istinito, imalo veliku političku težinu. Naravno, u aktualnoj hrvatskoj (i svjetskoj) gospodarskoj krizi oni to nimalo slučajno upravo sada posebno naglašavaju, a s ciljem buđenja jugo-nostalgije kao pripreme terena za trasiranje novih/starih višenacionalnih zajednica u 'regionu'! Psihološki vrlo rafinirano i donekle efikasno - oni ljude podsjećaju na dane kada su bili 'socijalno zbrinuti' i 'solidarni', a zapravo samo mladi i kao takvi zadovoljni, jer mladost je sama po sebi lijepa pa i onda kada uvjeti za život i nisu Bog zna kakvi. To je jednostavno zakon života, planovi su veliki kao i očekivanja, jer život je tek pred njima! No, podsjetimo se koliko je bivša država i režim, koji ju je držao na životu, bila doista 'socijalna' i 'solidarna'!?

U današnjoj emisiji 'Ekumena' (31.srpnja 2010.) na HRT-u je gostovao Ivo Goldstein koji je zajedno sa biskupom Košićem, Šefkom Omerbašićem i profesoricom sociologije iz Zadra Ingom Tomić - Koludrović diskutirao na temu 'Berlinski zid srušen: totalitarne ideologije preživjele?. Goldstein je jedan od eksponiranijih predstavnika jugo-nostalgičara u Hrvatskoj ali istovremeno i dovoljno potkovan da se više ne upušta u branjenje onog što se ne da braniti u bivšoj državi, kao na primjer njezin totalitaran karakter, diktaturu, gaženje temeljnih ljudskih prava, masovne zločine, nacionalnu neravnopravnost, vjerske slobode... iako ne može bez da taj režim svrsta u 'lakšu' kategoriju u odnosu na onaj realnog socijalizma (zar smo trebali biti sretni jer je, od naše katastrofalne situacije, možda drugdje bilo još mrvicu lošije?). On je, u toj emisiji, svaku svoju diskusiju započinjao sa konstatacijom kako su u bivšem režimu, bez obzira na sve ono negativno, ipak postojala 'socijalna prava i pravda' , a i 'solidarnost' među ljudima. Naravno, on je to u diskusiji iznosio samo na razini teze bez ikakvog primjera u čemu bi se te pozitivne kvalifikacije mogle očitovati, odnosno kako ih dokazati. Svjesno ostaje na razini teze jer dokazati takvu nebulozu nemoguća je misija. Tipična promidžbena poruka koja se kreira u laboratorijima obavještajnih službi i/ili partijskih škola, a potom se plasira u javnost.

Održavanje i čuvanje socijalnog mira i stabilnosti imanentan je svakom poznatom državnom ustroju u suvremenom svijetu! To je jedna od najvažnijih pretpostavki njegovog dugoročnog opstanka kao takvog. Tako je, ni više ni manje, bilo i s onim u bivšoj državi. I to iz razloga jer ni on, baš kao ni oni 'realnog socijalizma', nisu u stvarnosti pred sobom imali cilj 'povijesne misije razvoja socijalizma kao prijelaznog razdoblja na putu u komunizam' već čuvanja statusa quo, što znači čuvanje onakvih društvenih odnosa koji su u interesu ostanka na vlasti 'crvene buržoazije', a za što je bilo nužno barem minimalno zadovoljavanje gospodarskih i socijalnih potreba pučanstva. To je bio jedan od neophodnih preduvjeta za uspješno održavanje režima kojem je, u slučaju Jugoslavije, jedina zadaća bila čuvanje teritorijalnog integriteta države i tome cilju prilagođenog režima. Dakle, između ostalih mehanizama totalitarnog držanja vlasti, u koje svakako spada i održavanje socijalnog mira (iako, naravno, to nije specifikum samo u totalitarnim diktaturama) bilo je potpuno u funkciji opstanka Jugoslavije. ('čuvati ju, kroz bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga' - Tito)

Jugoslavija je bila najstabilnija u vrijeme svjetske gospodarske konjukture i to ne zato jer se u nju kreativno i aktivno uključila i uklopila već zato jer je visoko razvijeni Zapadni svijet mogao redovitim financijskim špricama, povoljnim pa i bespovratnim kreditima, tu državu i režim održavati na životu kako se njezinim raspadom ne bi otvorila mogućnost SSSR-u (Rusima) da proširi svoj utjecaj na to tada geostrateški važno područje. Ona je tada bila stabilna jer je uspjela 'plasirati' na svjetsko tržište svoj najprofitabilniji izvozni 'artikl' tijekom 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća naime, radništvo i seljaštvo, i to u milijunskom broju. Otprilike 10-tak % od sveukupnog broja stanovnika!? Potpisani su i međudržavni ugovori o godišnjim kvotama i to sa 'najreakcionarnijim kapitalističkim državama' (Australija, SR Njemačka...), po svakom radniku i seljaku dobivao se paušalni iznos u novcu, sve pod krinkom učenja jezika, liječničkih pregleda, prijevoza i tome slično! Toj izrazito 'humanoj socijalnoj politici' prethodilo je katastrofalno stanje na tržištu rada, (u Makedoniji je bilo 'predrevolucionarno' stanje) naime, zavodi za zapošljavanje su bili puni nezaposlenih i nezadovoljnih ljudi. To razdoblje se inače u knjigama različitih Goldsteina (jugo-apologeta i nostalgičara) naziva 'liberalnim' , a ključni dokaz tog 'liberalizma' je do danas bio i ostao - 'otvaranje državnih granica jugo-socijalizma' koji je time poprimio 'ljudsko lice'!? Glavni 'argument' - ljudi su smjeli putovati, dobili su putovnice!? Koliko je među njima dobilo putovnicu za put samo u jednom pravcu i nikada više kući naravno ne zanima Goldsteina i goldsteine!? I to spada po njemu/njima u rubriku 'socijalna pravda i socijalna prava'! Hrvata je, dakako, bilo daleko najviše (procjenjuje se oko 65% od sveukupnog broja) i to je nakon Bleiburga najveći demografski gubitak hrvatskog naroda u njegovoj povijesti koji se dogodio u izrazito kratkom razdoblju (desetak godina)! Što je tu 'socijalno' gospodine Goldstein? O kakvoj 'solidarnosti' se tu radi? Podijelio se narod na 'ođoše' i 'ostaše', a 'ođoše' su tu jedini bili u toliko solidarni što su slali novce i uzdržavali obitelji, pretežito, u takozvanim 'pasivnim' krajevima, a zapravo područjima koja su bila kažnjena poslije Drugog svjetskog rata namjernim zapostavljanjem u razvoju (barem što se tiče nas Hrvata).

Režim je nakon dvadesetak godina krvavog vladanja uspostavio potpunu kontrolu i nadzor nad doslovce svakim građaninom u državi, tako da je, kada je bio primoran poslati u svijet milijunsku armiju ljudi, mogao i većini 'ostaša' dati putovnicu jer su 'ostaše' bili, zahvaljujući privremenom popuštanju pritiska na tržištu rada, relativno zadovoljni svojim ekonomskim i društvenim statusom (slijedećih deset do petnaest godina).

Što je omogućilo 'ostašama' zadovoljavajuću, mnogima i dobru, životnu egzistenciju? Upravo taj najuspješniji izvozni 'artikl, pravi pravcati jugo - 'brend' - posprdno tada nazivan 'jugošvabe'!

Takozvani nerobni devizni priliv, novčane doznake iz inozemstva punile su državni proračun ogromnim sredstvima (negdje između 7 i 8 milijarda US $ u prosjeku)! Velik dio tih ljudi, prije svega onih koji su ostali u Europi, dolazili su i po tri puta godišnje kući, ostavljali novac u jugo-bankama i ulagali u nekretnine. Nastala je ogromna siva ekonomija, kupovala su se zemljišta kojima se povećala tržišna cijena, gradile su se kuće, grobnice. Vrtio se u tadašnjoj državi višestruko veći iznos od onoga što su ga slali ljudi doznakama iz inozemstva. Najsigurniji i najizdašniji turisti bili su upravo ti ljudi (a i danas su još uvijek). Poznato je da je Jugoslavija bankrotirala još 1983. godine, a jedino što ju je još održavalo na životu, preostalih 7 - 8 godina, bili su upravo ti, od režima prodani ljudi, odnosno njihov novac i tzv. Zapadna međunarodna zajednica. Je li se doista, po Goldsteinu i raznim drugim goldsteinima, jugo - 'socijalna' pravda sastojala u tome što su 'vlakom bez voznog reda' odvozili stotine tisuća ljudi u najboljim godinama života 'trbuhom za kruhom', većinom bez neke naobrazbe, bez znanja stranih jezika? 'Transfer' je plaćen jugo - režimu, a 'uvoznici' su si namirili izdatak kroz jednogodišnje ugovore koje su ti radnici morali odraditi (to se naravno odnosi na one koji su organizirano odlazili u inozemstvo, a usput budi rečeno da ih je gotovo jednak broj otišao individualno, neorganizirano).

Možda Goldstein misli da je Jugoslavija bila 'socijalna' i zbog toga jer su si tada mnogi sagradili palače (dakako, privilegirani 'ostaše') na račun inflatornog dinara? Ili barem vikendice, naravno, ako su mogli dobiti dinarske kredite bez mehanizama osiguranja realne vrijednosti vraćenog novca. Takvima je ta država bila svakako 'socijalna' i 'solidarna' jer su na taj način dobili svoj životni glavni zgoditak na 'lotu'! I neka su, to i jest zapravo ono jedino pozitivno po čemu mnogi pamte bivšu državu, ali, s druge pak strane gledajući, zbog takvih je postupaka, među ostalim, i propala. Svatko nepismen mogao je znati tko dobiva, a tko gubi takvim 'kreditima, zapravo poklonima... izuzev, gle vraga, državnog vodstva i svih onih 'stručnjaka' koji već desetljećima podučavaju svekoliko pučanstvo, ponajprije u bivšem režimu, o tomu koliko su dobri, 'povijesno opravdani' i perspektivni bili - samoupravni socijalizam, društveno vlasništvo, politika 'bratstva i jedinstva' , politika nesvrstanosti. A danas ti ISTI 'stručnjaci' podučavaju i usmjeravaju javnost putem medija, ovoga puta međutim, u dijametralno suprotnom smjeru - što je zapravo građanska demokracija, koliko je dobra i superiorna ostalim društvenim uređenjima, o prednostima i bez al- ternativnosti neoliberalnog gospodarstva, o 'svetosti' privatnog vlasništva, o neophodnosti ulas¬a RH u EU i NATO.!? Zar su tada doista upravljali totalni nesposobnjakovići i kreteni? Zar su i ovi 'stručnjaci' za sva vremena i sve režime bili tada toliko nesposobni i blesavi da nisu spoznali o čemu se radi i suprotstavili se takvoj politici? Ili se kod njih radi, kao kod Marxa, samo o 'ranoj fazi' i 'ranim radovima'? Ili je ipak ta i takva 'socijalna' politika značila kupovanje društvenog i međunacionalnog mira kako bi ta država što dulje opstala? Jednostavno na takvoj gospodarskoj politici, a naravno i na onoj međunacionalnoj, to čudovište od države nije ni moglo opstati. Svi koji misle da je umjetna tvorevina zvana Jugoslavija nestala sa povijesne scene zbog nekakve 'elementarne nepogode, da je u njoj inače sve bilo bajno i 'socijalno, pa su onda na političku scenu s 'neba pali' nekakvi 'zločesti dečki' i uništili njihov ideal umjesto da su ju demokratizirali i tako spasili, misle krivo. Prije svega nacionalni problem nije bio rješiv u državi gdje bi trebali biti zadovoljni i zadovoljeni Srbi, Hrvati, Albanci, B-H muslimani ili Bošnjaci.dakle kako se to već dugo veli jedna država, dva pisma, tri religije. Austrija i Bangladeš skupa. Totalitarni, autokratski, diktatorski režim temeljen na kultu jednog vođe mogao je funkcionirati dok je taj vođa bio živ i dovoljno jak autoritet za, sebi podčinjenu, partijsku strukturu ali njegovim odlaskom mali 'titići' nisu mogli ništa već, prije opisanom 'socijalnom' politikom i uz svesrdnu pomoć 'međunarodne zajednice' - prije svega Londona, još neko vrijeme držati tu neprirodno sklepanu državu na okupu. Osim toga zbog čega je ta 'socijala' i 'solidarnost' naglo popustila u drugoj polovici 80-tih godina kada je na tržištu nestalo čavala, kave, vozilo se par - nepar..., došao je Memorandum SANU, Gazimestan, jogurt - revolucija. Sruši se sve kao kula od karata, ali u krvi do koljena!? Gdje je nestala Goldsteinova 'solidarnost'? Ako je ikada postojala, a ja sam uvjeren da nije!

Jugoslavija je ostala duboko urezana u glavama raznih goldsteina, po raznim fakultetima - posebice onom političkih 'nauka', ali i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (naravno ne samo u Zagrebu), u medijima, u kojima dominiraju 'poletarci', oni nekadašnji učenici i studenti Stipe Šuvara - zaljubljenici u njega, nekadašnji 'revolucionari, a danas milijunaši u eurima, novinski moguli, brojni tajkuni, suci, političari u svim parlamentarnim strankama, privremeni časnici, a zapravo vječni oficirčine, državni odvjetnici.. oni ju svjesno zagovaraju samo zato jer to drže svojom 'izlaznom' sigurnosnom varijantom, ako se hrvatski narod kojim slučajem probudi i shvati koji se film vrti. Uvjeren sam da, kada bi kojim slučajem u Srbiji bilo pola takvih kreatura na političkoj i gospodarskoj sceni (i u Republici Srpskoj) vjerojatno bi se već nalazili u nekom novom jugo - regionu, i sve 'jovo-nanovo'... sve do novog prolijevanja krvi. Na našu sreću to tamo ipak nije tako. Zato od svega toga ništa. Sa 'socijalnom' politikom Ive Goldsteina ili bez nje. Jugoslavija je definitivno mrtva! A ometanje mira umrloga je svugdje u svijetu kažnjivo, osim u Goldsteinovoj Hrvatskoj posljednjih deset godina. Koliko još dugo?

Ninoslav Mogorović

Sub, 15-03-2025, 16:03:35

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.