Je li hrvatskom narodu došao trenutak za poziv na uzbunu?

„Prema tome on je čitan, dospio je do krajnje granice ljudskih moći!" ( Igor Mandić, o Krleži u intervjuu za Novi list,14. siječnja 2012. godine)

„Pa ovdje imamo tu nemoguću situaciju da na silu održavamo jedan konstrukt koji se zove Hrvatska. Dokazano je taj projekt propao jer su na vlasti ili nesposobnjakovići ili lopovi, ili mediokriteti ili kriminalci. To je dokazano, samo treba napraviti još jedan korak pa se zapitati čemu nastaviti taj nemogući uzaludni trud. Jer ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina kao jedan biznis projekt šovinističkih elita, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na tim trulim temeljima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati, stavljati nove skele, žbukati iznova fasadu dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti." (Igor Mandić, intervju u Novom listu, 14.siječnja 2012. godine)

Svojevremeno me je jedan kolega, student na Berlinskom sveučilištu, zamolio da priupitam dr. Antu Ciligu za mišljenje o Miroslavu Krleži jer da bi to bilo potrebno nekom njegovom prijatelju u Zagrebu za diplomski rad o hrvatskoj ljevici prije Drugog svjetskog rata (Zvonimiru Richtmanu i drugima). Bilo je to još u vrijeme kada sam bio , kao i Ciliga, u političkoj emigraciji i to zbog, da se poslužim Mandićevom terminologijom, „konstrukta koji se zove Hrvatska". Mandić je u to doba bio razvikani novinarsko - publicistički „ekspert" za sve, doslovce sve pa tako i spomenutog Krležu. Nema zapravo područja ljudske djelatnosti u koju on nije ugurao svoj nos. Bilo je to vrijeme Mandićeve najveće konjunkture, Miroslav KrležaCiligino mišljenje o Krleži nije bilo dobro, on ga je smatrao oportunistom koji se zadovoljio biti „prvim književnikom u provinciji pod zaštitničkim Titovim skutima" pa zbog toga nije ni zaslužio dobiti Nobelovu nagradu za književnost, a ne zato, kako se znalo tada argumentirati, jer ga se teško prevodi na strane jezikevrijeme „projekta" zvanog Jugoslavija.

Ciliga o Krleži

Ciligino mišljenje o Krleži nije bilo dobro, on ga je smatrao oportunistom koji se zadovoljio biti „prvim književnikom u provinciji pod zaštitničkim Titovim skutima" pa zbog toga nije ni zaslužio dobiti Nobelovu nagradu za književnost, a ne zato, kako se znalo tada argumentirati, jer ga se teško prevodi na strane jezike. Najviše mu je zamjerao što nije završio Antibarbarusa i obračunao do kraja sa staljinizmom kao svjetskim fenomenom već se u maniri intelektualnog provincijalca zadovoljio biti „prvim u provinciji" zaštićen „protustaljinističkim staljinistom" J. B. Titom. On je za Ciligu bio sitna malograđanska duša koja je zapravo za vrijeme Titove totalitarističke diktature bio stvarna smetnja razvoju hrvatske književnosti!

U sjeni Krleže, kao njegovi apologeti, izbijali su na površinu tipovi koji su htjeli postati Krleže, a kako se nisu mogli potvrditi na književnom polju postajali su kritičarima, polemičarima .... Jedan od njih je i Igor Mandić lik koji će ostati zapamćen po tomu (barem još od moje generacije) što je promovirao „egzibicionizam" u novinarstvu. Spreman na sve samo da bi bio „originalan", u središtu pažnje... Takav je ostao sve do danas. U javnosti istupa s kojekakvim glupostima najvjerojatnije zbog frustriranosti što se njegova najmilija raspala i što je „Sava okrenula svoj tok za 180 stupnjeva" (kako je njegov Guru prognozirao kada će Hrvatska postati samostalnom državom) ali i zato jer nešto pametnoga i originalnoga više ne može reći, potrošio se.

Preslika Ante Markovića

Igor Mandić je preslika Ante Markovića u publicistici i novinarstvu. On je zapravo prošlo vrijeme koje još, u ovoj našoj političkoj i kulturnoj žabokrečini, traje i to zahvaljujući dobrom „udbaškom" umreženju u (njima mrskim) novim okolnostima. Mnogo je tih (puno više od podnošljivog), za normalni razvoj bilo koje države, malih „mandića i markovića" u ovoj našoj Hrvatskoj koji zauzimaju, gotovo monopolistički, kako onaj politički tako i gospodarski, kulturni i medijski prostor u Hrvatskoj. Dominantni su i na fakultetima društvenog usmjerenja gdje jedino takvi i mogu proći. A svi su oni zapravo trebali biti davno svršeno vrijeme, pluskvamperfekt.

Veli Mandić za Hrvatsku da je „konstrukt"!? Konstrukt je empirijski ne spoznata činjenica u znanstvenoj teoriji. Dakle, konstrukti mogu biti isključivo misaone, odnosno teorijske prirode. To ne znači da dotična činjenica ne „postoji" već da je izvedena iz drugih, mjerljivih činjenica (indikatora). Tako definirana Hrvatska u prijevodu na razumljiviji jezik znači da za Mandića ona postoji jedino na razini teorije, vjerojatno samo zato da bi zadovoljila njegov bolesni misaoni egzibicionizam.

Zatim iz „teorije" prelazi na „praksu" jer, kako dalje kaže, postoji projekt kojim se htjelo postići nemoguće naime, željelo se „konstrukt" kroz „projekt" pretočiti u zbilju ali „ ... jer su na vlasti ili nesposobnjakovići ili lopovi, ili mediokriteti ili kriminalci" to je nemoguća misija pa pošto je "To ... dokazano, samo treba napraviti još jedan korak" te „se zapitati čemu nastaviti taj nemogući uzaludni trud." Mrzitelji HrvatskeDr. Franjo Tuđman utemeljitelj i otac suvremene hrvatske države dobro je procijenio da u Hrvatskoj živi 20 – tak posto ljudi koji ju mrze. Da, upravo to, mrze! Jedan od takvih je i Igor Mandić. Nevjerojatno da te i takve ne zadovoljava niti činjenica što njome posljednjih 11 godina vladaju, više od 20 godina pljačkaju, presuđuju, medijski manipuliraju, studente truju... Ne oni ju toliko mrze da će samo biti sretni i zadovoljni ako Hrvatska nestaneKao konstrukt Hrvatska može proći no, čim se pokuša realizirati ona postaje potpuno neprihvatljivom. Jer Hrvati su „nesposobnjakovići ili lopovi, ili mediokriteti ili kriminalci". Jednostavno nisu za državu u kojoj bi sami mogli vladati sobom!?

Isto to on bi po logici stvari trebao zaključiti i za Nijemce kojima se dogodio Hitler !? Ruse, Ukrajince, Letonce...kojima se dogodio Staljin? Rumunje kojima se dogodio...!? Grke...!? Jer po Mandiću i oni bi logički svi morali iz „projekta" natrag u „konstrukte"!? Danas bi se vjerojatno velik dio čovječanstva trebao vratiti u „konstrukte" ako bi se držali njegove „teorije". Osim naravno Srba i Engleza jer oni znaju ono što drugi ne znaju. Uspješno voditi „projekte" pa ne trebaju nazad u „konstrukte". Dapače.

Hrvati 'nisu' za državu

Tako Milošević nije projekt šovinističkih elita u Srbiji i izvan nje, Srbija nema lopova, nesposobnjakovića...Englezima ide bajno već 500 godina i njihove elite nisu šovinističke već „globalističko – altruističke", Srbija i Engleska su zapravo svaka za sebe po jedno karitativno poduzeće. Zar ne Igore? I zato trebamo mi Hrvati (sa vlastitom državom) natrag u „teoriju", a ovima najbolje da prepustimo „praksu". Ne zove se Engleska bez razloga Velika Engleska sorry Britanija, Velika Srbija sorry Jugoslavija...ne oni su to zaslužili i najbolje da naš „projekt" srušimo do temelja i izgradimo novu Jugoslaviju pod britanskom krunom i srbijanskom čizmom. Jel' tako Igore?

Dr. Franjo Tuđman utemeljitelj i otac suvremene hrvatske države dobro je procijenio da u Hrvatskoj živi 20 – tak posto ljudi koji ju mrze. Da, upravo to, mrze! Jedan od takvih je i Igor Mandić. Nevjerojatno da te i takve ne zadovoljava niti činjenica što njome posljednjih 11 godina vladaju, više od 20 godina pljačkaju, presuđuju, medijski manipuliraju, studente truju... Ne oni ju toliko mrze da će samo biti sretni i zadovoljni ako Hrvatska nestane. A Hrvatske će nestati tek onda kada nestane posljednji Hrvat. Kada iz nje iseli i nikada se više ne vrati, kada se pretvori u Jugoslavena, kada ga takvi poput Igora Madića, za koje je Hrvat već samim tim što je Hrvat negativac, ubiju...

Igor Mandić u ovoj svojoj izjavi zagovara mržnju pa čak bi se moglo kazati i genocid nad Hrvatima. O tome trebamo početi voditi ozbiljno računa svi mi koji smo uvjereni da hrvatski narod ima pravo na svoju državu, svoj teritorij, svoje lopove, svoje poštene, svoju sirotinju i svoje bogate, a koje tijela državne represije i pravosuđa očigledno ne štite. Jer kada, nakon ovoga što si je filo - srpski eksponent jugo - lobija u Hrvatskoj dozvolio, državno odvjetništvo ne pokreče po dužnosti kazneni postupak protiv njega onda trebamo doista početi ozbiljno razmišljati o temeljitom kadrovskom preustroju u državi. Jer dok takvi mogu hodati slobodno našim svetim, krvlju dragovoljaca i branitelja natopljenim, hrvatskim tlom nitko od nas nije više ni fizički siguran. Minuta je do dvanaest!

Ninoslav Mogorović