Pismo prof. dr. Branimira Lukšića sucu Haaškog suda Alphonseu Orieu

(Prijevod s engleskog izvornika)

Časni gospodin Alfons Orie, sudac Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju
p.p. 13888
2501 EW Haag
Nizozemska

Split (Hrvatska), 17. travnja 2011.

Časni gospodine!

Dopustite mi, da kao profesor prava ukažem na neke temeljne grješke u presudi koju je Vaše vijeće objavilo 15. travnja 2011. godine u predmetu hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka.

Ponajprije, izraz koji rabite za legitimnu vojno-policijsku akciju hrvatske države da oslobodi dio svog državnog područja okupiran od secesionističkih pobunjenika. Vi nazivate tu akciju „zajedničkim zločinačkim pothvatom". Ovaj naziv je ne samo teoretski pogrješan, nego bi on mogao imati pogubne posljedice i u praksi. Najprije sa teoretskog gledišta. Izraz „zajednički zločinački pothvat" ( ZZP) nije bio dio međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su kaznena djela koja se stavljaju optuženima na teret navodno bila počinjena. Kao eminentnom pravniku, časni sudče, Vama je zacijelo poznata pravna maksima „nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege" („nema kaznenog djela ako ga zakon ne propiše, nema kazne ako je zakon ne propiše"). U ovome slučaju optuženici su osuđeni jer su tobože počinili kazneno djelo, koje, u vrijeme kada je ono navodno počinjeno, nije bilo zakonom predviđeno kao kazneno djelo. Osim toga, ZZP se protivi načelu osobne odgovornosti i individualizirane krivnje, koje je jedno od temeljnih načela suvremenog kaznenog prava, te se ZZP znatno približava pojmu „krivnje pridruživanjem" („guilt by association") koja nije predviđena u statutu Vašega tribunala. Nadalje, optužnice utemeljene na ZZP predstavljaju kolektivnu optužbu cijele hrvatske države, cijele hrvatske civilne i vojne vlasti , a takva optužba, osim što je neutemeljena, nije u stvarnoj nadležnosti Vašega tribunala.

Dopustite mi, časni sudče, da Vam sada ukažem na štetne posljedice u praksi zbog uporabe ovoga naziva. Nazvavši legitimnu akciju hrvatske države da oslobodi dio vlastitog državnog područja koji su srpski pobunjenici otrgli od ostalog državnog područja i namjeravali u konačnici priključiti Velikoj Srbiji „zajedničkim zločinačkim pothvatom", Vaša presuda insinuira kolektivnu krivnju cijeloga hrvatskog naroda, što bi prije ili kasnije moglo biti povod osvete protiv hrvatskoga naroda. Međutim, da spomenem samo jednu pohvalu, 13.kolovoza 1995. potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Al Gore je javno pohvalio predsjednika Tuđmana što je akcijom „Oluja" međunarodnu zajednicu i neučinkoviti UNPROFOR oslobodio napora da zaštite Bihać i tzv. „ružičaste zone", i što je time pridonio ostvarenju američke mirovne inicijative na području bivše Jugoslavije. Koje li ironije povijesti, časni sudče! Nizozemska je postrojba dobila odličje jer nije ništa učinila da spriječi genocid u Srebrenici , dok su ovi hrvatski generali kažnjeni jer su spriječili još gori pokolj od onoga u Srebrenici, koji bi razbješnjena srpska soldateska u povlačenju bila počinila u Bihaću.

Ako se sve ovo uzme u obzir teško se može izbjeći pomisao, da je presuda Tribunala u slučaju generala Gotovine i Markača nepravedna i politički motivirana.Dopustite mi da u svezi s time spomenem mišljenje poznatog kanadskog pravnika Christophera Blacke, da je Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju „sramota za civilizirani svijet".

Kao pravnik, časni sudče, osobito sam rastužen činjenicom, da zbog ove presude ugled međunarodnog pravosuđa može biti nepopravljivo narušen , i da se može promisliti, da međunarodni sudovi dijele dvije različite vrste pravde, jednu za one iza kojih stoji lobi „moćnika", a drugu i drukčiju za one koji nemaju takve zagovornike, i koji su tretirani kao međunarodni „parije".

Zahvaljujem Vam na strpljenju da dočitate ovaj dopis do kraja, i ostajem, časni sudče,

s poštovanjem

prof. dr. Branimir Lukšić
Sukošanska 35,
21000 Split, Hrvatska

Na znanje:
UN ICTY
Ilica 207
10001 Zagreb