Slavonski zlatovez

Slavonski zlatovez je tehnika ukrašavanja koja potječe iz 19. stoljeća, iako se smatra da se zlatovez izrađivao i mnogo ranije (neki zapisi spominju zlatovez u Dubrovniku u 13. st.). Najveći procvat doživljava za vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji se divio ljepoti i sposobnosti slavonskih žena da zlatom ukrašavaju predmete i nošnje. Cijenili su i pokazivali ostatku svijeta uratke naših žena, koje su svi smatrali pravim kraljicama kada bi se odjenule u nošnje izvezene zlatom. Jedno vrijeme vez zlatom je bio potisnut, ali prenošenjem s naraštaja na naraštaj, očuvao se do danas.

Zlatom izvezene nošnje predstavljale su znak prestiža, pa su se mogle pronaći tek u imućnijim obiteljima koje bi si mogle priuštiti zlatni konac. Što je nošnja bila izvezenija i „zlatnija", bila je ljepša i predstavljala je viši status u društvu.

Izrada zlatoveza je iznimno dugotrajan proces ukrašavanja. Najčešće korištena tehnika je vez s dva konca, zlatnim ili srebrnim s prednje i crnim sa stražnje strane. Crni konac se koristi kako bi se uštedilo na zlatnom koncu, a sam proces izrade sastoji se od nekoliko dijelova.

Cratni zlatovez

Najprije se izabire materijal na kojemu se veze, a to je najčešće crni (ili neke druge boje) pliš ili svila. Materijal se zateže i postavlja na drveni okvir (ramu). Slika ili motiv koji se veze, prenosi se preko indigo papira na tanji karton koji se potom precizno reže i postavlja na materijal. Za jedan centimetar veza potrebno je čak sat vremena pa je stoga razumljiva vrijednost i neprocjenjivost slavonskih nošnji i predmeta. Odjevni predmeti izvezeni zlatovezom održavaju se posebnim postupkom i ne mogu se prati na uobičajen način.

Torbice, remen i kutija za nakit

Druga kategorija izrade zlatoveza pod nazivom „crtani zlatovez" nešto je novijeg datuma, a koristi se kod ukrašavanja posuđa ili drugih uporabnih predmeta koji se često moraju prati i održavati. Postupak je u osnovi sličan kako kod „običnog" zlatoveza, a sastoji se od izabiranja predmeta, precrtavanja predloška i zatim se posebnim bojama crtaju (slažu) zlatne niti kao što bi se slagale na plišu ili svili. Na kraju, takav zlatovez se dodatno premazuje kako bi se očuvao od pranja. Najveća posebnost zlatoveza je da unatoč vremenu koje je prošlo stroj nikada nije mogao potpuno zamijeniti ručnu izradu zlatoveza. Razlika je naravno u tome što ručna izrada dopušta kreativnost i detalje koje stroj ne može oponašati.

Zlatovez se danas koristi za ukrašavanje raznih dekorativnih predmeta (boca, broševa, slika), ali i odjevnih predmeta pa tako nailazimo na „moderne" dijelove odjeće ukrašene zlatovezom.

Izrada

Remen, košulja, haljina, torbica ili kravata su dijelovi odjeće koji spajaju neprocjenjivu vrijednost zlatoveza kao kulturne baštine i izrađivanje unikatnih etno-modernih proizvoda. Kako bi tehniku zlatoveza očuvali od zaborava, razne institucije, turističke zajednice i pojedinci, ulažu trud i volju za organizaciju etno-radionica po cijeloj Hrvatskoj, gdje se svatko može okušati u ovom načinu izrade i ukrašavanja predmeta.

Diana Leskovec

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.