Postoji li "etničko čišćenje na daljinsko upravljanje"?

Prije nekoliko dana, vrlo tiho, kroz naš je medijski prostor prošla vijest o kritičkom preispitivanju prvostupanjske presude generalima Markaču i Gotovini. Taj - po mjerilima naše dirigirane javnosti - sramni posao, obavila je na skupu u Atlanti skupina uglednih međunarodnih vojnih stručnjaka i pravnika specijaliziranih za pitanja ratnog prava. Glavni zaključak njihovih razmatranja je taj da nije bilo neselektivnog granatiranja Knina i ostalih okupiranih mjesta.

Način na koji su strani autoriteti progovorili o jednom bitnom dijelu presude kojom je Oluja pribijena na stup srama, zaprepastio je ovdašnje poklonike Haškog suda, inače naviknute na dresirano klanjanje svakoj tvrdnji koja Hrvate prikazuje u (pod)jednako lošem svjetlu kao i Srbe. Kako je moguće, pitali su se vjerojatno, da je ocrnjivanje vlastite zemlje u čemu su sladostrasno prednjačili - a što su uz pomoć nekih drugih međunarodnih krugova perverzno nametnuli kao mjerilo za dokazivanje humanističkog habitusa u Hrvata - odjednom postalo neistina?

Najveći hrvatski mediji, naravno, uglavnom šute

Do koje je mjere navedeno uznemirilo hašku mrežu u Hrvatskoj, u prvom je trenutku bilo vidljivo u medijskoj tišini koja je većim dijelom popratila navedenu vijest. Ova je šutnja dijelom bila svjesna, odnosno odabrana kao sredstvo za umanjenje medijske štete, jer navedenu inicijativu zbog njezina međunarodnog karaktera, nije po već uhodanom obrascu bilo moguće diskvalificirati kao šovinističko-ognjištarsku, pa ju je ignoriranjem trebalo čim prije izgnati iz javnosti.

Drugim je dijelom šutnja bila izraz nemoći da se argumentima spasi laž (oličenu u tezi o"neselektivnom granatiranju") koja je u Hrvatskoj istrajavala samo zahvaljujući potpunoj medijskoj (i političkoj)Nepoželjne činjeniceNo nepobitno utvrđena 99 postotna točnost topništva HV-a u gađanju vojnih ciljeva može se koristiti jedino kao dokaz nevjerojatno točnog gađanja vojnih ciljeva, zaključili su stručnjaci u Atlanti i time izrazili vrlo jednostavnu činjenicu koja bi da nije bilo njihova skupa i dalje bila nepoželjna u Hrvatskoj prevlasti, odnosno neograničenoj suverenosti pro haških policajaca duha. No nepobitno utvrđena 99 postotna točnost topništva HV-a u gađanju vojnih ciljeva može se koristiti jedino kao dokaz nevjerojatno točnog gađanja vojnih ciljeva, zaključili su stručnjaci u Atlanti i time izrazili vrlo jednostavnu činjenicu koja bi da nije bilo njihova skupa i dalje bila nepoželjna u Hrvatskoj.

Kako razumnih argumenata za rušenje ovako očitih istina nije bilo, a ni prešućivanje "grozne" vijesti nije umanjilo štetne posljedice ove u suštini vrlo jednostavne stručne analize, naši su se zagovornici Haškog suda bili prisiljeni oglasiti. Njihova očajnička strategija najjasnije se vidi iz riječi Žarka Puhovskog koji između ostalog tvrdi da neselektivno granatiranje može biti izbačeno iz presude, ali da ishod suđenja neće biti bitno drukčiji.

No je li to uistinu tako? Logički gledano nije, jer neselektivno granatiranje nije tek usputna opaska tužiteljstva, nego temeljni kamen nategnute optužnice o etničkom čišćenju. Zašto nategnute? Pa zato što etničko čišćenje podrazumijeva dodir progonitelja i prognanih, čega u Oluji nije bilo, zbog čega se Hrvatsku vojsku ne može nazvati progoniteljem, kao što se ni izbjegle Srbe ne može nazvati protjeranima.

Navodno "neselektivno granatiranje" ključni je element konstrukcije optužnice za nepostojeći zločin

Da bi dakle na neki način povezali činjenicu odlaska Srba iz Hrvatske sa hrvatskim političkim i vojnim vrhom, haški su se tužitelji poslužili s nekoliko, iz konteksta izvučenih, rečenica s Brijunskog sastanka koje su predstavljene kao plan etničkog čišćenja, te neselektivnim granatiranjem kao jedinim načinom na koji su u međusobnu vezu mogli dovesti Hrvatsku vojsku kao navodnog izvršitelja planiranog čišćenja i Srbe koji su pobjegli prije negoli je HV došla do njih. Drugim riječima neselektivno granatiranje je krucijalni element konstrukcije optužnice za nepostojeći zločin koji bismo mogli nazvati "etničkim Optužnica pada?Drugim riječima neselektivno granatiranje je krucijalni element konstrukcije optužnice za nepostojeći zločin koji bismo mogli nazvati "etničkim čišćenjem na daljinsko (tj. topničko) upravljanje". Ako dakle uklonite neselektivno granatiranje, logično je očekivati da će pasti i ostatak optužbe, zar ne?čišćenjem na daljinsko (tj. topničko) upravljanje". Ako dakle uklonite neselektivno granatiranje, logično je očekivati da će pasti i ostatak optužbe, zar ne?

Ipak, moramo se složiti s tvrdnjom profesora Puhovskog da pad teze o neselektivnom granatiranju za Haag ne mora značiti ništa, jer riječ je o sudu koji je bez ikakva opravdanja prvo prihvatio neutemeljenu optužnicu za etničko čišćenje na daljinu, a zatim i presudio kako je presudio, pa donošenje još jedne nelogične i neutemeljene odluke nije nažalost nerealna mogućnost.

No, lijepo je znati da - unatoč tomu što su hrvatski mediji tvrdili drukčije - laži, nelogičnosti i spletke ne stanuju na adresi onih koji su puno prije skupa u Atlanti tvrdili isto što i ugledni međunarodni stručnjaci. Upravo suprotno, postalo je očito da potpuna neosjetljivost na nepravdu potječe od onih koje se samo zbog njihove spremnosti da iscijede pljuvačku na sve što ima veze s nastankom hrvatske države, nazivalo zaštitnicima pravde i demokracije. E, sada su im se vlastite izlučevine vratile u lice.

I za kraj važno je ponovno napomenuti da zločine koji su se dogodili nakon Oluje svakako treba osuditi, a počinitelje kazniti. No isto je tako važno da ti sramni zločini budu okvalificirani u skladu s činjenicama, dakle kao nedjela počinjena nakon Oluje i organiziranog odlaska gotovo svih Srba, zbog čega, bjelodano je, nisu mogla imati učinak etničkog čišćenja.

Egon Kraljević