Razlike između 'raseljenih' i oružjem prognanih koje se rado zaboravljaju
S potpisima 45.000 'raseljenih' Srba iz Hrvatske predstavnici čak 100 'raseljeničkih' udruženja predali su hrvatskoj 'ambasadi' u Beogradu otvorena pisma predsjedniku vlade i države napisana ćirilicom. U pismu Jadranki Kosor i Ivi Josipoviću oni zahtijevaju rješavanje imovinskih i svih drugih prava izbjeglica.
„Molimo Josipovića i Kosor da podrže i prijedlog Deklaracije koja je upućena šefovima klubova i Sabora, a kojom se traži poštovanje ljudskih prava izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske", rekao je, poslije predaje peticije, predsjednik Koalicije udruženja Miodrag Linta.
On je dodao da je suština inicijative izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske da Hrvatski sabor donese deklaraciju kojom bi Hrvatska preuzela odgovornost za stradanje i gubitke koje su imali Srbi u vrijeme ili poslije rata u Hrvatskoj. Peticijom se traži ustanovljenje mehanizma o načinu rješavanja imovinskih, stečenih i drugih prava izbjeglih i prognanih čime bi se omogućilo da svaki pojedinac i 'porodica' dobiju natrag svoju imovinu i, dakako, da se dogovori pravična naknada i iznos te naknade.
Podsjetimo malo na razlike
Razlika među 'raseljenim' Srbima i pod srbo-četničkim oružjem prognanim Hrvatima je enormna, neusporediva, što se danas rado "zaboravlja". Srbi su samovoljno, bez ikakve oružane prisile napustili 'ustašku državu' koju nisu bili voljni poštivati za razliku od, primjerice, 22.000 Hrvata i 'nesrba' razrušenoga Vukovara koji su pod prijetnjom oružja, s bijednim zavežljajem u rukama, pješice, morali napustiti svoj grad. Istovremeno, čak njih 7.000 (mahom civila!) je sprovedeno u konc-logore diljem Srbije, gdje su zvjerski mučeni, ubijani, silovani... I to u 'virtualnim' logorima koje službena Srbija na čelu s Tadićem ni danas ne priznaje, jednako kao što ne priznaje niti će ikad priznati izvršenu agresiju na Hrvatsku! A Srbija odnosno 'raseljeničke' Udruge danas se pozivaju na poštivanje ljudskih prava!?
Istovremeno, umiljata Jadranka Kosor se nije usudila upitati Borisa Tadića što je s onih više od 40.000 Hrvata protjeranih mahom iz Srijema pod prijetnjom Šešeljevaca. Oni su, iako recimo u Vojvodini nije bilo hrvatske 'balvan'-revolucije, morali napustiti svoja ognjišta a da se na njih nikada ne vrate. Kakvu su naknadu oni dobili za svoje prebogate salaše i za sva ona stradanja, maltretiranja (ali i brojna ubojstva), koja su pretrpjeli?
U 'prekomjernom granatiranju' Knina za razliku od temeljito razrušenog Vukovara poginula je svega jedna osoba a među 'raseljenim' Srbima bilo je svakako i onih koji su pripadali 'hrabroj' vojsci takozvane RSK. Naime, ta vojska je u redovnom sastavu brojila 40.000 ljutih četnika, dobro naoružanih od uz pomoć Mladićeve JNA. U općoj mobilizaciji pred pobjedonosnu hrvatsku 'Oluju' taj broj je 'narastao' na respektabilnih 70.000 'Martićevaca', koji su kukavički kapitulirali nakon svega nekoliko dana ratovanja 'davši prvi petama vjetra'.
Brzo rješenje problema ratnih šteta
Problem ratnih šteta koje Srbi danas zahtijevaju jednostavno je riješiti. Ratne štete koje je srbo-četnička soldateska uz asistenciju domaćih četnika počinila po Hrvatskoj uredno su evidentirane još 1999. g., a zahtjev predan Međunarodnom sudu-Palači pravde u Haagu.
Pročitajmo što je ostalo zapisano o ovome zahtjevu:
Zagreb, 14. listopada 1999. g.
„Ratne štete Hrvatske, kako je ustvrdila Državna komisija u svom završnom izvješću, iznose 236,4 milijardi kuna", rekao je na sjednici Vlade mr. Ivan Novačić, predsjednik Državne komisije.
Prema njegovim riječima, ovim izvješćem, koje je Vlada prihvatila i poslala Saboru, zaključen je osmogodišnji vrlo složen posao valoriziranja šteta nastalih u agresiji na Hrvatsku do kolovoza 1995., odnosno do 15. siječnja 1998. za područje Podunavlja. Od ukupnog iznosa, rekao je Novačić, na materijalni dio otpada 40 posto, na troškove 26 posto te na život i zdravlje ljudi 33 posto.
Dodao bih, i sve to bez šteta na infrastrukturi, a da se i ne govori o otuđenom kulturnom i inom blagu, koje do danas nije vraćeno izuzev one po Borisu Tadiću vraćene ikone za pravoslavnu crkvu u Dalju i i za manastir Krka.
„Činjenica je da je gospodarstvo u Hrvatskoj izgubilo čitav jedan srednjoročni razvojni ciklus. Od 1991. do 1995. izgubljeno je 16 milijardi prirasta bruto nacionalnog proizvoda. Znamo li da je pred rat bila recesija, posljedice su teške i dugoročne", istakao je Novačić.
On je također istakao da je u ratu 'nestalo' oko 14,9 posto stambenoga fonda Hrvatske.
Od 1,4 milijuna stanova, njih čak 217.000 je potpuno uništeno.
Sve to treba nadoknaditi, što je i činjeno iz državnog proračuna, kredita...
Gospodo 'raseljeni' Srbi, zatražite iznos materijalne naknade za vašu uništenu imovinu od srbijanske vlade, pismo ili peticiju uputite na ruke Borisa Tadića. Ta će vam naknada biti isplaćena iz hrvatskoga iznosa popisa ratnih šteta (kao predujam, akontacija!) koje ste vi zajedno s vašom JNA-soldateskom počinili po 'vašoj otadžbini'-Hrvatskoj, koja vam je 'toliko pri srcu bila'; pošteno i po Josipoviću - pravedno, zar ne!?
Damir Kalafatić