Pajdaši, muzikaši, Chopin i Zlatna kuna

Pajdaši

Rijetko će se danas naći običnog čovjeka u Hrvatskoj koji će reći da živi dobro, posebno umirovljenika s bijednom 'crkavicom' od 'prosječnih' 2 tisuće kuna. A da i ne govorimo o onih, skoro pa 350.000 'besposličara' ili sedamdesetak tisuća 'luften-proletera' koji rade, a ne zarađuju ni za kruh ni za mlijeko. A ima ih još veliki broj, kažu čak 170.000 popularno zvanih 'sivonja' odnosno neregistriranih djelatnika takozvane 'sive ekonomije'. Čovjeku nije jasno je li taj broj treba odbiti od broja ukupno nezaposlenih ili mu ga treba dodati!? Rijetko je također naći čovjeka zadovoljnog radom Vlade izuzev onih novopečenih tajkuna koji sami sebi određuju primanja po vlastitoj ocjeni i nahođenju i u državnim tvrtkama-gubitašima. Ali, prednost je njihova što uživaju veliku podršku svojih političkih pajdaša.

Ponovimo da se ne zaboravi:

Najbolji, veoma poučni primjer za to je bivši predsjednik uprave INA-e, veliki Mesićev pajdaš Tomislav Dragičević koji je 'ishodio otpremninu' od vrtoglavih 6,784.555 kuna a nije ni otišao u mirovinu nego i dalje 'radi' u istoj tvrtki, s debelom plaćom po 'ugovoru o djelu'. Pouzdani 'izvori' kažu 140.000 kuna, brutto! Ni to mu nije dosta pa je još u listopadu 2004. godine prijavio fiktivno prebivalište u Dubravi Pušćanskoj, gdje mu se nalazi vikendica, a opće poznato je da ima stvarno prebivalište u Zagrebu, te da živi u obiteljskoj kući pokojne punice Savke Dabčević Kučar.

Svako jutro uredno, jasno, službenim 'merdžom' vozika se u INU upravo iz Rockfellerove ulice 57, a ne iz Dubrave Pušćanske, kako sada pokušava uvjeriti državno odvjetništvo i porezne vlasti. Na taj način utajio je kroz proteklih 6 godina skoro 300.000 kuna; jesmo li možda čuli da ga je njegov desetgodišnji pajdaš Mesić prozvao kao gramzivca i pljačkaša? Ne, nismo jer vrana vrani oči ne vadi ili da se poslužim onom legendarnom izrekom Ljube Česić-Rojsa: tko je jamio, jamio!

Usporedbe radi Dragičevićeva enormna 'otpremnina' veća je od cijelog duga propale tvornice 'Kamensko' od koje kao što znamo 'ni kamen na kamenu nije ostao'. Nekad uzorna tvornica, izvozno orijentirana, završila je u stečaju a radnice na burzi. Takvih primjera pljačke je bezbroj, lopovluka je puna ova pokradena zemlja a za takvu rigidnu otimačinu 'smislili smo' i jedan lijepi naziv 'sukob interesa' premda bi joj daleko bolje pristajao naziv 'pajdašija' imanentna svim političkim strankama bez obzira na predznak koji nose.

Svakako, nije to nikakva pojava tek od jučer, pljačku takozvane društvene, ili državne, imovine provodio je primjerice Radimir Čačić još u predratno doba, davne 1990.g.. Doduše, danas se, lukavo i smišljeno, Čačić jednako poput Keruma i 'odrekao' svoga grabežljivog jata pod imenom raznih 'Coningića' prepustivši opljačkano blago u ruke raznih odvjetničkih ureda pod njegovom 'kapom'.

Za Kosoričinu vladu on će uličarskim rječnikom danas kazati kako je to 'brod luđaka bez kormilara'. Gdje je njemu kormilo bilo kad je usmrtio ono dvoje jadnih Mađara na autocesti prema Budimpešti? Tog bahatog nasilnika, uzet će u obranu i šef koalicije kukuriku-pajdaša, Zoran Milanović s riječima: krivi su neoprezni Mađari jer nisu bili vezani?!

Mužikaši, trumbetaši...

Nema dana kad na TV-u ne vidimo nekog od 'vrhunskih stručnjaka-eksperata', profesora i doktora ekonomskih i inih znanosti, sociologa i politologa, menedžera i predsjednika uprava bilo domaćih ili tuđinskih tvrtki u Hrvatskoj, banaka i Telekoma. 'Trumbetaju' oni na veliko, na dugo i široko o teškoj ekonomskoj krizi a puni su kritike i 'korisnih' savjeta kako se iz te krize 'iščupati'.

Jesmo li možda čuli kako je i jedan od njih, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao, ponudio da će se sam uhvatiti u koštac s nekom od bezbroj posrnulih tvrtki bilo koje grane (propale) industrije i - pametan kakav je - pokušati izvući 'gubitaša' iz ambisa prijetećeg bankrota? Ne, nismo, za sve je kriva vlada, neka 'visi Pedro'!

A i vlada na Markovu trgu kao i predsjednik na Pantovčaku imaju podjednake gospodarske timove upravo tih istih lica sTV-a, raznoraznih trumbetaša i 'mudrinića'! Najgrlatiji od svih tih 'velikih gospodarstvenika' a stranih plaćenika je šef HT-a, Ivica Mudrinić (s plaćom od 180.000 kuna bruto, mjesečno; prema vlastitom priznanju iz 'Nedjeljom u 2', nap. a.), koji je, eto, jako zabrinut za katastrofalno stanje u hrvatskom gospodarstvu.

Vicevi bivšeg predsjednika

Iz bogate zbirke viceva 'našeg' bivšeg predsjednika jedan je uistinu lucidan a tiče se upravo Mudrinića, svojedobnog gologuzog povratnika iz Kanade:

„Jedini patent kojeg je Ivica donio iz Kanade je onaj koji zatvara šlic na muškim hlačama'!

Umalo ne zaboravih, imamo mi i još jedan ured, onaj upravo 'našeg' bivšeg u Grškovićevoj ulici, u raskošnoj, luksuzno adaptiranoj vili s odgovarajućom ekipom dokonih besposličara a mogli bi ga nazvati i posljednjim bastionom 'antifašizma'. I sve to je plaćeno iz džepa ionako opljačkanih poreskih obveznika jednako kao i Dragičevićeva otpremnina iz džepa potrošača goriva - i ribara i seljaka - koje svakog ponedjeljka redovito poskupljuje na Inim crpkama!

Chopin i Zlatna kuna

Nedavno je predsjednik Josipović 'kukuriknuo' jednu izjavu koja, iako hipotetska, bez ikakve sumnje prikazuje svu realnost pritajenog političkog sukoba na relaciji Pantovčak-Markov trg.

„Predsjednik mora paziti da ne postane šef oporbe!"

Koliko god situacija u zemlji bila teška, dodjela prestižne 'Zlatne Kune' barem djelom znači da u ovoj zemlji nije baš sve 'otišlo k vragu' odnosno da ni tvrtka 'Alstom' koja se bavi konstruiranjem, proizvodnjom i servisiranjem opreme za energetska postrojenja, nije za podcjenjivanje.

Međutim, Josipović je toliko jako zabrinut za 'svoje' hrvatsko gospodarstvo da mu se smučila i dodjela 'Zlatne kune' pa je demonstrativno opstruirao tu, prvenstveno vladinu svečanost i otišao na za njega mnogo važniji gala-koncert, jer „Koncert je bio u povodu značajnog obilježavanja x-te godišnjice Chopinova rođenja što j svakako bio prioritet u odnosu na nekakvu, vladinu 'Zlatnu kunu'".

To je, kaže 'naš mužikaš' Ivo, bio osim muzičkog i 'vrhunski diplomatski događaj na kojem je bilo čak 26 veleposlanika s kojima je imao priliku na dugo i široko, ali veoma produktivno, razgovarati o vanjsko-političkoj poziciji Hrvatske'.

Doduše, ipak je SMS-om čestitao svim hrvatskim gospodarstvenicima na nagradama i dodao kako vjeruje da će oni njegov spontani protest i razumjeti. Očito mu lijepa glazba daleko više prija od 'ružnog' gospodarstva koje ipak i on sukreira zajednički s vladom.

Damir Kalafatić