'Stari prijatelji' Tereze Kešovije

Pročitajmo zajedno što je estradna diva Tereza (71) izjavila kod 'starih prijatelja' u Sava-centru balkanske 'prestolnice':

„Ja samo govorim jezik ljubavi. Budimo zajedno, jer nama je suđeno da budemo zajedno. U jednoj porodici ljudi se počačkaju i nakon toga potuku jako, ali zato nisu prestali biti porodica".

Kakvo, s oproštenjem, ... (zamijenili smo riječ točkicama, op. ur.), da ti suza na oko kane! Šteta samo što tom muzičkom spektaklu u znak 'opšteg pomirenja' nije nazočio i vrhunski hrvatski muzikolog i mecena, Ivo Josipović.

Eto, tako zbori ta 'naša' bratstvo-jedinstvena ambasadorica, samo što nije dodala i onu čuvenu, regionalnu pitalicu: 'ko nas to, bre, zavadi... keve mi moje?

Teško je shvatiti ovaj veliki obrat u političkom smislu, pogotovo kod osobe kojoj su 'stari prijatelji' popalili kuću u Konavlima i odnijeli glasovir. Međutim, počačkajući malo po njezinim reminiscencijama iz prošlosti nailazimo na neke događaje koji su mogli apsolutno utjecati na Terezijin sadašnji mentalni sklop. Naime, ova umjetnica prisjećajući se svojih propalih brakova osvrnula se nedavno na glasine kako ju je njen drugi muž - poznati hrvatski vaterpolist - fizički zlostavljao. Tvrdi da je to bilo samo jednom kad su se u 'porodici počačkali i potukli jako':

„Bila je 'spomenuta' moja majka, koja je umrla kad mi je bilo samo mjesec dana. Ja sam u tom trenutku bila jako pogođena, nije mi smio opsovati moju majku. Pojurila sam prema njemu s jednim dosta teškim predmetom u ruci, ali je on, vaterpolist, imao dobre reflekse, pa se izmaknuo i onda me udario po uhu tako da mi je puknuo bubnjić, strašno me zaboljelo. Njemu je istog časa bilo silno žao, molio me za oprost, ali mu nisam htjela oprostiti. Znala sam da bi to vječno stajalo između nas. I tu je naš brak pukao, rekla sam mu da ode."

Dakle, to je vječno ostalo između njih ali popaljeni Konavle, uništeni Dubrovnik, protjerani i pobijeni nisu ostali između nje i 'starih prijatelja'.

Međutim, velika umjetnica tvrdi da njen drugi muž nije bio jedini muškarac u njenom životu koji ju je ošamario. Bilo ih je još. Točnije jedan, pa je navela još i toga jednoga:

„Jednom davno ošamario me i poznati švaler Dikan, kojeg znam jako dugo, još dok je bio muzičar. Hvala mu lijepa, jer stvarno mi je pomogao tim šamarom. Vraćali smo se, naime, moj prvi muž (poznati hrvatski plivač i pjevač, nap. a.) i ja s nekog koncerta u Biogradu, vozila sam prekrasan Mercedes 250 SE i u jednom trenutku izgubila kontrolu nad volanom, udarila u stijenu, a auto se prevrnuo na bok i otklizao na drugu stranu kolnika. A iza nas je slučajno vozio Dikan, valjda je i on negdje svirao. I dok je moj dragi, prvi muž gledao jesam li živa i koliko mu je oštećen auto, eto ti ljutitog Dikana. Ja sam s velikom kvrgom na čelu histerično vikala da mi nije ništa, a on me ošamario da se smirim i odvezao me u bolnicu. Poslije mi se ispričavao zbog tog šamara, ali drugačije mi nije mogao pomoći, jer stvarno sam bila histerična, a da toga nisam bila ni svjesna. U bolnici su utvrdili da sam doživjela jak potres mozga."

Eto, to su te dvije stvari, puknuti bubnjić-centar ravnoteže i jaki potres mozga, koje su mogle utjecati na pojačanu histeriju naše vrhunske estradne umjetnice što se itekako odrazilo i na njeno opće duševno stanje: neuračunljivost odnosno neuravnoteženost! Dakako, to je jedno objašnjenje, po kojem bi 'našoj' Terezi bio svakako potreban jedan temeljiti psihijatrijski tretman. No, možda je posrijedi i nešto sasvim drugo, puno prozaičnije, a asocijacija nam je, kada smo već kod kabaretskih obrata, pjesma

Money, money, money,

money makes the world go around.

I za kraj preporučimo jedan dodatni regionalni nastup. Dakle, nakon predstave u Beogradu, i svakako dobre 'gaže', mogla bi 'naša' Tereza već sutra nastupiti i u KPD-Zenica. I tamo bez honorara otpjevati zatočenicima, Branimiru Glavašu i Tihomiru Purdi: "Branitelji stari, gdje ste"? To bi isto vjerojatno bilo od srca.

Damir Kalafatić

PRILOG - Vijest Tanjuga na sprskom

Koncert Tereze Kesovije u punom Centru "Sava"

BEOGRAD, 23. januara (Tanjug) - Hrvatska pevačica, zvezda nekadašnje jugoslovenske muzičke scene Tereza Kesovija, večeras je u punoj velikoj dvorani Centra "Sava" održala koncert pod nazivom "Još se srce umorilo nije".

Posle dve decenije, beogradska publika je Kesoviju dočekala na nogama i pozdravila dugim gromoglasnim aplauzom i uzvicima oduševljenja, nakon čega je poznata hrvatska pevačica, dirnuta, sa suzama u očima, zapevala "Prijatelji stari gđe ste".

U pratnji orkestra "Kamerata Serbika" (Camerata Serbica), pod upravom dubrovačkog kompozitora i dirigenta Đela Jusića, Kesovija je tokom dvoipočasovnog koncerta podsetila publiku na pesme zbog kojih je dočekivana ovacijama na festivalima u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu.

Nizale su se kompozicije "Sunčane fontane", "Sviraj mi sviraj", "Na Stradunu", "Stare ljubavi", "Nježne strune mandoline", "Moja posljednja i prva ljubavi", "Ni me strah", "Zaboravi ako možeš", "Još se srce umorilo nije", a na uporno zahtevanje publike i "Nono, Nono".

"Ono što vam želim reći, ne znam kako, i zato ne govorim", rekla je Kesovija posle više melodija otpevanih bez pauze, koje je publika neprestano prekidala aplauzima i uzvicima "Tereza, volimo te".

"Neka moje note govore o ljubavi koju sam čuvala za vas. Ostali ste isti", kazala je hrvatska pevačica.

Na insistiranje publike da i posle više od dva i po sata, nastavi koncert, Kesovija je sišla među posetioce i otpevala pesmu "Sva su moja proleća u meni" sa kojom je pobedila 1978. na festivalu "Beogradsko proleće".

Kesovija je pozdravila i predsednicu Skupštine Srbije Slavicu Đukić-Dejanović, ambasadore Hrvatske, Slovenije i Crne Gore u Beogradu - Željka Kuprešaka, Franca Buta i Igora Jovovića, a svi u Centru "Sava" ustali su i gromoglasnim aplauzom, zajedno sa njom, pozdravili Đorđa Marjanovića, kada je ušao u salu da odsluša koncert svoje koleginice.