Mirotvorni šovinist Nenad Popović

Tportal.hr. piše u rubrici 'Kultura' na Staru godinu, 2010.:

„Sueddeutsche Zeitung objavio je svoj izbor osam ljudi koji su se 2010. godine u svijetu zauzeli za mir, a u društvu najvećih svjetskih mirotvoraca je i hrvatski izdavač i pisac Nenad Popović... Evo što, između ostalog stoji u obrazloženju tog izbora: „Već dva desetljeća Nenad Popović potiče i objavljuje mlade autore post-jugoslavenske generacije iskorijenjene ratom. Brine da njegovi i mnogi drugi autori s Balkana budu prevođeni, čitani i postanu poznati. Ove godine Popovićevo izdavačko poduzeće podiglo je na cijelom Balkanu prašinu knjigom autorice Snježane Kordić. U djelu 'Jezik i nacionalizam', lingvistica obrazovana u Zagrebu i Münchenu dolazi do zaključka da južnoslavenski narodi-Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci-imaju zajednički standardni jezik.

Knjiga je bila šamar u lice nacionalistima, koji sada nakon državne samostalnosti pokušavaju pokopati srpsko-hrvatski, koji je lingua franca regije i izumiti novi jezik.

Prema takvoj Kordić-Popović-njemačkoj 'logici' svi oni koji govore hrvatskim jezikom su hrvatski nacionalisti pa bi se trebalo vratiti srpsko-hrvatskom jeziku jer to je 'lingua franca' cijele regije. Tu vijest o Popovićevu priznanju s ponosom je prenijela HRT i to prvog dana Nove godine, 2011., dakle televizija koja bi trebala biti i hrvatska i nacionalna. Ovim činom je pokazala da nije ni jedno ni drugo i Snježana Kordić kao i njen mentor Nenad Popović očito negiraju postojanje hrvatskog jezika iako je taj jezik 'priznat' i od EU-e kao budući, punopravni jezik u Europskom parlamentu!

A sad evo nešto o 'mirotvorcu' Nenadu Popoviću što sasvim dovoljno govori o njegovu izrazito šovinističkom stavu glede hrvatskog jezika:

Dana 29. siječnja 2005. godine na švicarskom radiju DRS2 u devet sati bila je emitirana emisija pod naslovom „Heikle Nachbarschaft zwischen Kroatien und Serbien." U tijeku emisije DRS2 se „trudi" ravnopravno zastupati mišljenja 'Hrvata i Srba'. Tako o raznim temama govore naizmjence od DRS2 izabrani predstavnici obaju naroda, pa i o (hrvatskom) jeziku. Dakle, Hrvatska je bila zastupljena zagrebačkim nakladnikom i publicistom Nenadom Popovićem, kojega švicarski radio predstavlja Hrvatom a Srbija profesorom Vojinom Dimitrijevićem. Njih dvojica su se tijekom emisije vrlo brzo složila a što bi drugo nego da hrvatski jezik uopće i ne postoji. Hrvatski nakladnik i publicist Nenad Popović iz Zagreba otvoreno se sprda-izruguje s hrvatskim jezikom i smatra ga jedino korisnim za njegov izdavački biznis, jer se tako mogu po drugi put tiskati i prodavati iste knjige. Njemu sučelice profesor Vojin Dimitrijević naziva Hrvate 'jezičnim turistima' i o hrvatskom jeziku govori kao o navodnom (sogennante Sprache), dakle nepostojećem jeziku. Šovinistička mržnja beogradskog profesora Voje Dimitrijevića, poput one Voje Šešelja, prema Hrvatima nije se mogla skriti ni u njemačkom prijevodu njegovih izjava s engleskog.

S druge strane Nenad Popović između ostalih neprimjerenih izričaja izgovorenih tijekom emisije hrvatski jezik naziva jezikom smrti ili jezikom izgubljenih i opominje Hrvatsku i njene građane da ne mogu opstati kao država bez Srbije. Uistinu, bilo je to neugodno samo i slušati i to na jednom švicarskom radiju u zemlji francusko-njemačko-talijanskog jezičnog govornog područja, zajednice triju naroda koji se uzajamno poštuju i ponose svojom višestoljetnom, kulturološkom tradicijom. Sve navedeno dobio sam mailom od jednog prijatelja iz Švicarske koji je na radiju pratio cijeli ovaj neprimjereni 'dijalog'. Hrvatski jezik jedan je od stupova državnog suvereniteta, sveta stečevina hrvatskog naroda i kamen-temeljac njegovog opstanka; stoga se prisjetimo kako je za razliku od Nenada Popovića o svom, hrvatskom jeziku pjevao Petar Preradović, pravi hrvatski domoljub pravoslavne vjere:

Ljub' si, rode, jezik iznad svega,

U njem živi, umiri za njega!

Po njemu si sve što jesi...

...Bez njega si bez imena, Bez djedova, bez unuka.

U prošasti sjena puka, Ubuduće niti sjena....

(Petar Preradović)

Damir Kalafatić