Ivo predao utakmicu

Pogledamo li TV-vijesti, poslušamo li radio u bilo koje dana ili noći a tek prelistamo li naš ionako požutjeli tisak smrznemo se od straha za 'kruh naš svagdašnji': Hrvatska upala u gospodarstveni glib, prijeti nam financijska katastrofa, neminovni bankrot, upali smo u ponor, dužničko ropstvo, depresija, očaj, kukavičluk...Oporba i sindikati traže hitne izbore, traže skalp premijerke i nesposobnih ministara a imaju sijaset originalnih rješenja kako zemlju izvući iz krize. Toliko su ta 'rješenja originalna' da ih poput 'mjesečnice' čujemo u istoj formi šupljih obećanja - ludom radovanja, doduše, ne jednom mjesečno nego u periodičnim razmacima svake četiri godine.

Zahuktala se, očito, preuranjena predizborna kampanja....rigidna borba za slatku vlast! Strah nas je da nekoj od stranaka iz polupraznih, nezainteresiranih saborskih klupa ne padne napamet ideja o eutanaziji dugovječnih 'penzića' kao mogućeg rješenja u popravljanju negativnog odnosa uposleni-umirovljeni. Treba priznati da su i umirovljenici dali materijalni obol u Domovinskom ratu solidarno sanirajući sve one štete koje nam je agresor pričinio. Mnogi građani Hrvatske, uključivo i umirovljenici, primili su i udomili u svojim kućama protjerane ratne izbjeglice koje su spašavajući goli život umakle srbo-četničkom divljanju. iz 'Bosne' i s 30 posto okupiranog dijela Hrvatske, a bilo ih je pola milijuna.

Ali, iz mirnog, ratom zaobiđenog Istočnog Srijema (primjerice: Slankamen, Hrtkovci, Kukujevci....) protjerano je najmanje 30.000 Hrvata koji se ni danas ne mogu vratiti svojim kućama jer su pod oružanom prijetnjom morali 'prodati' svu svoju imovinu. Strah nas je i pravdoljubivog predsjednika koji očito gubi 'utakmicu' protiv istočnih susjeda. On je već danas spreman 'predati meč bez borbe' ne samo glede povlačenja tužbe za genocid nego i one druge tužbe-za naknadu ogromnih ratnih šteta; naplata kojih bi itekako zakrpala budžetske rupe!

Ratna šteta

Na svečanosti u Trogiru (SDP-ekskluzivno, održane bez državnih obilježja, hrvatskog grba i hrvatskog stijega) a na pitanje novinara kako komentira izjavu srbijanskog predsjednika Borisa Tadića da je Srbija spremna povući kontra-tužbu protiv Hrvatske za genocid te što će naša zemlja u tom slučaju učiniti, Josipović spremno odgovara: «Tužbe su rezultat problema koje imaju dvije države, a čijim bi uklanjanjem one izgubile smisao. Ta se tema otvara svaki dan i svaki put je moj odgovor isti. Činjenica je da tužbe postoje, za njih postoje neki razlozi i dok je tako, nitko ih neće ni povući. Do neke mjere obje su zemlje taoci(?) tih tužbi, koje su relikt vremena nekih drugačijih odnosa Hrvatske i Srbije i nekih drugih političkih protagonista u objema zemljama».

Dakako, i naivnima je jasno da Ivo Josipović misli kako su za sva stradanja, i ljudska i materijalna, podjednako krivi ondašnji politički protagonisti, Milošević i Tuđman, pa je i krivica za taj 'dogovoreni-građanski rat' podjednaka.

Predsjednikovi "vrući krumpiri"

«Moje je stajalište da su tužbe nepotrebne ako bismo došli do dogovora kojima bi se otklonili razlozi njihova postojanja», rekao je pravdoljubivi predsjednik natuknuvši 'kapitulaciju' u sramnom odustajanju kao jedino rješenje! Uostalom, to i nije njegov problem, stoga on vrući krumpir prebacuje na drugog, pere svoje nježne 'klavirske ručice', pa kaže: «To pitanje nije u nadležnosti ni mene ni mog prijatelja Tadića osobno, nego hrvatske i srbijanske vlade koje će, nakon što međusobni odnosi još više uznapreduju, razmotriti situaciju i donijeti odgovarajuće odluke.»

Dakako, sve je to logičan slijed neuračunljive politike najviše državne Institucije-Predsjednika RH kojom se Domovinski rat u cijelosti devalvira i svodi na pojam građanskog rata. Dovoljno je samo pažljivo pročitati njegove riječi s onog 'bratimljenja' na 'krvlju poštrapanoj' Ovčari u kojima je sasvim jasno izrekao svoj stav kada se 'poklonio žrtvama bezumne politike' 'lukavo' izbjegavajući navesti ime agresora. Svakome u ovoj zemlji mora biti jasno da bez definicije krivca za rat-agresora, tužba za genocid odnosno tužba za naknadu precizno evidentiranih ratnih šteta izazvanih srbo-četničkom agresijom, nema nikakvog smisla.

A to, kapitulantsko povlačenje tužbi ravno je izdaji hrvatskih interesa, to je uvreda svim onima koji su svoj život i svoje zdravlje dali za obranu svoje zemlje, ali ne samo u obrani njezine slobode nego i njezinih materijalnih dobara. Izgleda da 'naš' predsjednik ima veoma kratku pamet pa bi ga trebalo podsjetiti da su upravo 'neki drugi politički protagonisti' na čelu s Tuđmanom podnijeli pravovremenu tužbu Međunarodnom Sudu Pravde u Haagu, davne 1999.g., a i on sam se hvali kako je sudjelovao u izradi te tužbe!

Tužba za genocid od 2. srpnja 1999.

Zvonimir Šeparović, ondašnji ministar vanjskih poslova, kaže: «Dana 2. srpnja 1999. godine podnesena je tužba protiv SRJ! Dana 14. rujna 1999. godine, na pripremnoj sjednici, pred Predsjednikom suda (MSP) u Palači mira Haagu izložio sam optužnicu protiv SR Jugoslavije zbog zločina genocida počinjenog u agresiji na Hrvatsku u vremenu od 1991. do 1995. godine, u skladu sa Statutom i Poslovnikom MSP, s pozivom na članak IX Konvencije o genocidu kojom je određena nadležnost toga suda. Očitovala se i protivna strana. Dobili smo šest mjeseci za izradu glavnog podneska s dokazima (tzv. Memorial).»

I dalje u podnesku stoji: «Hrvatska traži da Sud presudi:

(a) da je Savezna Republika Jugoslavija prekršila svoje pravne obveze prema narodu i Republici Hrvatskoj prema odredbama Konvencije o genocidu i....

(b) da SRJ ima obvezu platiti Republici Hrvatskoj, naknadu štete, koja je prouzrokovana navedenim povredama međunarodnog prava u iznosu koji će odrediti sud. Republika Hrvatska zadržava pravo dostaviti sudu preciznu procjenu šteta (ca. 35,1 milijardi eura bez ratnih šteta na infrastrukturi, nap. a.), koje je prouzročila tadašnja Miloševićeva.... .....Savezna republika Jugoslavija.»

Josipović nema nikakvo pravo, ni moralno ni materijalno odustati od te tužbe ili sugerirati vladi na njeno odustajanje jer to bi bila veleizdaja hrvatskih interesa-'predaja bez borbe', a o tužbi neće odlučivati on nego hrvatski narod, posebno branitelji koji su podnijeli najveći teret u stvaranju nezavisne hrvatske države!

Odluku, dakle, može donijeti jedino hrvatski narod-referendumom a ne muzičar koji samo glumi velikog, pravdoljubivog političara...

Damir Kalafatić