Stanimirović dlaku ne mijenja

«Bio sam uhićen 25. srpnja 1991. godine, poslije čega sam pobjegao u Srbiju, gdje su me mobilizirali i zadužili za zdravstvo. JNA-vojska me je 1. lipnja 1992. godine postavila za direktora vukovarske bolnice, a u politici sam od 1993. godine. U Dalju nisam bio 1991. godine niti sam ikada surađivao s Goranom Hadžićem, kojega sam smijenio» - i danas tvrdi predsjednik SDSS-a, Vojislav Stanimirović.

Erdut, 15 godina poslije Sporazuma

Dana 15. siječnja 1998., završila je mirovna misija snaga UN-a u hrvatskom Podunavlju UNTAES-a čime je, nakon višegodišnje srbo-četničke okupacije, završen proces mirne reintegracije toga područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Cijeli državni vrh sudjelovao je ovih dana u Erdutu na skupu pod nazivom 'Budućnost istočne Slavonije Baranje i zapadnog Srijema 15 godina nakon Erdutskog sporazuma' kojim je ujedno obilježena i 15. obljetnica od potpisivanja Erdutskog sporazuma.

Dakako, veći dio tog hrvatskog teritorija imao je stravičan izgled spaljene zemlje a skoro stotinjak tisuća Hrvata, Slavonaca i Srijemaca, postali su višegodišnjim ratnim izbjeglicama diljem Hrvatske upravo zbog srpske, JNA-četničke agresije; protjerani poput stoke! Spomenik Draži Mihailoviću uklonjen je iz Vukovara, u kojem je ratni gradonačelnik bio 'naš' Vojo, ali tek 1996.g., valjda, 'u znak dobre volje', pomirbe, međunacionalne tolerancije!? Ono što je bilo uništeno brutalnom agresijom trebalo je, dakako, i obnoviti, od obiteljskih kuća, tvornica, željezničke pruge Vinkovci-Tovarnik, pa sve do potpuno uništene trafostanice u Ernestinovu.

Stoga je država Hrvatska u tu obnovu uložila nemalih 13 milijardi kuna iz vlastitog proračuna. Predsjednik Josipović ni ovaj put nijednom riječju nije naveo ime agresora, krivog za sve te silne ratne štete u Podunavlju. On se kao i nedavno u Vukovaru služi nadomjeskom za agresiju upotrebljavajući nekakve imaginarne ali tendenciozne izraze poput 'bezumna politika' kako se, valjda, ne bi zamjerio 'nedužnim' žiteljima srpske nacionalnosti.... Kako bi još jednom, tugo moja, pokušao izjednačiti neizjednačivo: žrtvu i agresora.

On i opet ponavlja nedavnu vukovarsku 'bukvicu'

«Civilizacijski čin poklona žrtvama velikog zločina na Ovčari suočavanjem sa strahotom bezumlja, politike isključivosti i riječima isprike predsjednik Srbije Boris Tadić i ostali sudionici tog susreta označili su početak kraja normalizacije odnosa Hrvatske i Srbije. Svi koji su sudjelovali u tom činu pridonijeli su jednom simboličkom gestom otvaranju završnog čina postupka pomirenja koji bi naše dvije države trebao učiniti modernim europskim državama koje svoju suradnju temelje na načelima ravnopravnosti, načelima zaštite međunarodnih prava te suradnje i razumijevanja.»

Svi koji su sudjelovali u tom činu farizejskog pomirenja označili su taj povijesni početak, svi osim nepomirljivog Vojislava Stanimirovića koji svoje viđenje istine bestidno iznosi beogradskoj 'Politici' otvoreno optužujući Hrvate da su prvi započeli rat; a pri tom mišljenju tvrdoglavo ustraje i na svečanosti u Erdutu. Doduše, nakon njegova intervjua 'Politici' predsjednik mu je s Pantovčaka 'oštro zaprijetio' neka 'pazi što govori' ali nije 'imao petlje' da mu to ponovi i u Erdutu, licem u lice!

Nije to učinila ni premijerka Kosor čiji je pragmatični interes održanja na vlasti, evidentno, daleko iznad nacionalnih interesa, ili, još tragičnije: Kosorica je 'progutala' Stanimirovićevu uvredljivu laž kako bi dobila koalicijske 'srpske ruke' u hrvatskom Saboru; licemjerstvo 'non plus ultra'!? Uostalom, Stanimirovićeve izjave nisu nikakvo čudo, on je barem dosljedan u svom nacionalističkom stavu, jer: 'da se ponovi 91. i opet bi jednako postupio'! Tvrdokorni srpski nacionalist s hrvatskom domovnicom i obilatom mirovinom saborskog zastupnika koji još uvijek sanja SAO Krajinu; čudna neka simbioza.

Tko je i kada započeo rat u Podunavlju

Na kraju ipak jedna vijest koja eksplicite govori o tome tko je i kada započeo rat u Podunavlju. Nakon nedavnog uhićenja petorice osumnjičenika zbog ratnog zločina, u Borovu Selu, jučer kao da je vladala potpuna amnezija, zakon šutnje ili stvarno nepoznavanje-prešućivanje činjenica o događajima od 2. svibnja 1991, dana kada je de facto i započeo rat u Podunavlju, kojeg Vojislav Stanimirović namjerno prešućuje.

Podsjetimo se, vojno tužiteljstvo RH podiglo je još u kolovozu 1993. godine optužnicu protiv 51 osobe zbog zločina od 2. svibnja. Sudilo im se u dva odvojena postupka za najteži oblik oružane pobune, zakonski izjednačene s ratnim zločinom. Postupak je tada bio razdvojen u dva djela, deset osoba osuđeno je na 20 godina robije, no nakon donošenja Zakona o oprostu 1996. godine, postupci protiv ostalih obustavljeni su, a 'osuđenici' pušteni na slobodu. Među ovih pet, ovih dana privedenih u vukovarsku policiju nema osoba kojima se tada sudilo jer za isti zločin nitko ne može dva puta odgovarati!? Komentirajući najnovija privođenja, mještani kažu da bi trebalo privesti polovicu srpskih mještana Borovog sela pa se pitaju kako to da je do spektakularnog uhićenja došlo ubrzo nakon posjeta Borisa Tadića Vukovaru, ali i ubrzo poslije izjava Vojislava Stanimirovića u beogradskoj 'Politici'. Napominju i da je sljedećeg tjedna Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i možda na neki način, licemjerno kupovanje mira kod hrvatskih građana.

Prozirna farsa....

Damir Kalafatić