Zlatna telad i pokondirene tikve

Gledajući subotnji središnji Dnevnik one naše uboge televizije i slušajući njenog urednika, Zorana Šprajca, cijela nacija kao da je očekivala proglašenje Dana tuge i žalosti. Ali ne zbog mogućeg poskupljenja kruha našeg svagdašnjeg ili oštrih Kosoričinih rezova najnovijim rebalansom. Stvar je mnogo tragičnija. Anđa Krasotica (Angelina Jolie) otkazala već dogovoreni dolazak na Radine Brijune, tako bojkotirajući ujedno veličanstvenoga 'Kralja Leara', to remek djelo nadaleko poznatoga ansambla Ulysess.

Bilo je tako žao gledati sve one novinare Morgen-blatta, Abend-blatta, Novog-blatta i one raznih televizijskih kuća koji su od četiri sata ujutro čekali dolazak te intimne prijateljice našeg Ulysessa. Rasporedili se također hrvatski i ini paparazzi od pulske zračne luke sve do Fažane, organizirali osmatračnice po Brijunskom akvatoriju, pratili su svaki zrakoplov, svaku jahtu i svaki gliser ne bi li prvi ugledali 'zlatno tele', Anđu Krasoticu. A nje nema, pa nema.Unatoč tomu što je Anđa itekako javna osoba, dobro upućeni izvori kažu kako domaćini nisu 'obezbjedili' dovoljno gošćinu sigurnost, privatnost i mir!

Zbogom bre Rade, odoh ja u Sarajevo!

Kakva šteta za svekoliku hrvatsku naciju i njenu kulturu, za nabujali Bajsov turizam. Sve je bilo tako lijepo, do u detalje organizirano. Pričalo se naveliko već danima o tom događaju desetljeća, ministri na čelu s Božom Biškupićem pokupovali ulaznice za kraljevsko Learsku predstavu našeg sijedo-bradatog Odiseja. Čak je i Jadranka Kosor pripremila prigodan dar za našu Anđelinu - kolekciju svojih najdražih broševa.

Nego, dragi čitatelji, jeste li ikad čuli za 'Beach club Artina'? Znate li gdje se taj klub nalazi, iz kojeg je mjesta? Jasno, to se nije moglo čuti od Zorana Špajca, niti igdje drugdje, osim možda slučajno u našim neovisnim medijima poput Morgen-blatta, Abend-blatta ili EPH-Slobodanke. A u tom klubu na otvorenoj plaži u mjestu Lokva Rogoznica kraj Omiša je Marko Perković-Thompson održao koncert upravo 20. kolovoza u 23 sata, neopterećen bilo kakvim strahom od prisutne domoljubne mladeži za vlastitu sigurnost poput naše Anđe Krasotice. Naravno, za razliku od Brijunskih prestava Marku Perkoviću-Thompsonu i ne treba reklama. Tek dan prije koncerta vidjelo se nekoliko oglasa nalijepljenih na debla platana duž omiškog Fošala.

Eto, takvi smo mi, Hrvati, poput pokondirenih tikava klanjamo se svakom zlatnom teletu ma odakle došlo. Ulizujemo se Radi Ulysessu, koji nemilice 'arči' novac hrvatskih poreskih obveznika iz proračuna za kulturu u tu svrhu radodajnoga Bože Biškupića. U Hrvatskoj kao da se ništa od Matoševa doba promijenilo nije, njegova 'Stara pjesma' i danas je veoma aktualna:

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema. (A.G. Matoš)

Damir Kalafatić