Politička svinjarija

 

Što bi vi, hrvatski predsjedniče, da vam odsviramo? - upitao je Mesića kubanski glazbenik, a Mesić mu na čistom španjolskom otpovrnuo:

«Ma, meni vam se sviđa ona ('la kukarača') o vašem velikom revolucionaru, Argentincu Che Guevari: 'Comandante Che Guevara'. S tom sam pjesmom u mojoj nezaboravnoj komunističkoj mladosti zavodio djevojke u Orahovici a i šire».

I započe luda latino-američka glazba dok vitalni Stipe pleše s dvije punašne kubanske djevojke, koje mu je Fidelov brat Raul Castro dodijelio kao pratnju na anti-recesijskom obilasku Kube….s unukom Sarom. Razmišlja Stipe valjda i o tome kako bi zatražio politički azil na slobodarskoj Kubi, jer: «Kubanci su, iako siromašni, toliko topli ljudi koji se pjesmom i plesom raduju životu poput nas Hrvata a legendarni revolucionar, Che Guevara, trebao bi biti moralni uzor cjelokupne hrvatske mladeži pogotovo mojih mladih antifašista».

Ima Mesić donekle i pravo, ta, kubanska revolucija traje neprekidno sve tamo od 'castriranja' 1.500 kubanskih izbjeglica iskrcanih u 'Zaljevu svinja', 1961., sve do danas a tu povijesnu revoluciju jednakim tempom prati i permanentna recesija poodavno uništenog kubanskog gospodarstva …u kojem je i WC-papir postao artiklom de luxe kategorije!

Iako je dalmatinskim pršutom i čuvenim hrvatskim vinima pokušao udobrovoljiti Titova velikog prijatelja Fidela Castra (jol' na pršut, jol' na vino, paune moj!) ovaj mu je uskratio željenu audijenciju pa je naš Stipe iz revolta i mimo protokola, 'za dišpet' Fidelu, otišao u Santa Claru pokloniti se spomeniku velikom argentinskom sinu, Che Guevari!

Nu, vratimo se malo unatrag:

Prošle, 2008. g., komentirajući slučaj Zvonka Bušića, Mesić je rekao da su njegovi motivi mogli biti domoljubni, ali je Zvonko po njemu primijenio pogrešnu metodu, te rekao: «Ako u borbi za samostalnost i slobodu svog naroda gine netko tko s tim nema nikakve veze, onda je to terorizam»!

KubaZa razliku od 'teroriste' Zvonka Bušića-Hrvata, evo kako je to radio Argentinac Che Guevara (koji s Kubom uistinu 'nema nikakve veze'!) u borbi za samostalnost i slobodu Kube i inih latinsko-američkih, čak i afričkih naroda: Fidel Castro je radije vješao kontrarevolucionare pa su stupovi električne rasvijete na Kubi često bili stratišta a boljševik Che Guevara je radije zapovijedao strijeljanjima ili je ubijao iz svog pištolja.

Stvorio je takozvanu «pedagogía del paredón» - pedagogiju zida, jer je pred zid stavljalo one koje je odlučio ubiti, a bio ih je nemali broj iz raznih zemalja. Evo njegovih boljševičkih uputa borcima sa Sierra Maestre: «Koga zanima istina? Mene ne, Fidela Castra isto ne. Jedino je važno hoćemo li nekoga ubiti ili nećemo ubiti». Ili: «Kad pucate, nije važno da bandit odmah umre. Može to malo potrajati, neka se malo i grči. Neće biti kažnjavanja za promašene metke», svjedočio je njegove upute Jaime Costa Vázquez, član Castrove paravojske, kad je uspio 1962. prebjeći na američku Floridu, užasnut pokoljima-takozvanim 'crvenim castracijama'.

I još nešto, veoma važno. Sukob između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a poznat kao Kubanska raketna kriza bio je najopasniji korak prema istrebljenju ljudske vrste. Nuklearne rakete za koje se očekivalo da će biti lansirane svakog trena ugrozile su opstanak svijeta kao nikad prije u ljudskoj povijesti. Tih nekoliko dana kobnog listopada 1962. američki i sovjetski vođe preuzeli su ulogu Boga. Sva je sreća bila u tome da su okidači lansera raketa na Kubi bili ipak u rukama Sovjeta jer da su se kojom nesrećom našli u rukama Che Guevare nuklearni rat bi bio neizbježan!

Pred samu svoju smrt, 1967., Che Guevara je 'svijetu' uputio još jednu jasnu poruku: «Mržnja je naš (teroristički!) element snage u svakom konfliktu, nenadmašiva mržnja prema neprijatelju, koja tjera našeg borca u akciju preko svih njegovih prirodnih granica i pretvara ga u djelotvorni, selektivni i hladni stroj za ubijanje». Eto, takvom se opakom i krvavom teroristi klanja predsjednik jedne države koja bi se trebala ponositi svojom demokracijom glede poštivanja ljudskih prava i uglednim položajem u Vijeću sigurnosti. Uistinu, Mesićevo ponašanje je 'na rubu pameti', ili, opskurna politička svinjarija.

Uza sve to, jeste li možda čuli da ga je netko iz hrvatske vlade zbog takvog ponašanja opomenuo ili ga barem upozorio što troši državni novac za ovakva putovanja sa svojom unukom Sarom, i to u vrijeme harač-recesije?

Nedajbože!

Damir Kalafatić

{mxc}

Pon, 2-08-2021, 01:05:30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.