Dresirani ridikul 'velikog' Dimitrija Rupela
Baš desetog travnja, u pismu predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu, bivši udbaš Zmago pl. Jelinčič predložio je da se u EU prime samo Istra i Dalmacija. Obje regije, po tvrdnjama ovog slovenskog političara, nikada u povijesti nisu bile dio države Hrvatske i postale su to tek dolaskom Titovih komunista na vlast, nakon Drugog svjetskog rata.
U bizarnoj, ali i potpuno službenoj poslanici Europskoj uniji, rugajući se Hrvatima predlaže se da Istra i Dalmacija prime u Europsku uniju, jer su kao važni gospodarski i politički subjekti od velikog poslovnog interesa za EU. Navodi se i gospodarska djelatnost, kupnja i preprodaja nekretnina i ulaganje u razvoj turističke infrastrukture.
Takvim bi se pridruživanjem, mudruje «slovenski politički baletan» (Jelinčič se u životu bavio i baletom), riješila dva problema - spor Slovenije i Hrvatske o granici na moru, ali i kopnena granica Slovenije i Istre. I na kraju, s puno zlobe kaže politički šarlatan iz prijateljske Slovenije, Europa bi dobila svoju europsku Floridu.
A sada 'vprašanje': kako je spomenuti Ruplov 'dresirani ridikul' postao plemeniti udbaš? Pa pročitajmo sljedeći tekst u izvorniku na 'slovenščini':
«V leto 2003.g. na spletni strani 'udba.net', Službe državne varnosti (UDBA) objavljeno je tudi njegovo ime, pozneje v knjigi 'Med svobodo in rdečo zvezdo' pa tudi del njegovega osebnega dosjeja sodelavca; označen je bil kot 'sodelavec v zvezi z izvorom sovražne dejavnosti' (neprijateljske djelatnosti!), a 6. julija 1987. naj bi bil registriran kot sodelavec s psevdonimom Padalec (Padobranac). Njegovo obveščevalno delo je bilo usmerjeno predvsem v Veliko Britanijo in na slovensko emigracijo. Navedb o sodelovanju s SDV (UDBA) ni Jelinčič nikoli zanikal, ampak se je odgovorom izmikal. Leta 2002.g. je med predsedniško kampanjo na vprašanje o sodelovanju odgovoril: 'V Službi državne varnosti sem bil najboljši jugoslovanski agent in po meni so Angleži posneli vse James Bondove filme'.»
Eto, to je jedan od vodećih slovenskih političara, svaka čast. Njegov doprinos odnosima Hrvatske i Slovenije stvarno je nemjerljiv...van svake pameti! Dakle, Zmago je bio najobičniji, plaćeni «cinkaroš» vlastitih ljudi u emigraciji, što je za slovensku Službu Državne Varnosti (SDV) bilo veoma korisno, pa su mu partijski šefovi, vjerojatno, stoga i dodijelili laskavu titulu «plemenitog» (cinkaroša).
Neskriveni šovinizam
Zmago Jelinčič uzima si za pravo neskrivenim šovinizmom vrijeđati svoje susjede izrugujući se suverenitetu jedne, danas, neovisne države a pritom smeće s uma kakav je izrazito kvislinški položaj imala njegova zemlja za vrijeme II. svjetskog rata.
Za razliku od Hrvatske, koja je nakon pada Italije vratila natrag i cijelu (hrvatsku) Istru i cijelu Dalmaciju 1943. godine, Slovenija je tijekom rata tek mijenjala imena velike većine okupiranih mjesta podilazeći novim gospodarima. Ljubljana je bila i Laibach i Lubiana, Kranj je bio Krain ili Krainburg, Postojna je bila Postumia, Koper Capodistria a rodni Zmagin Maribor bio je cijelo vrijeme rata njemački Marburg, itd. Slovenci - podanici Trećeg Reicha služili su i u elitnim, po zlu glasu poznatim SS-jedinicama.
Na području takozvanog Steiermarka i službeni jezik je bio njemački, mnoga slovenska imena su ponjemčena, što dovoljno svjedoči o tadašnjem slovenskom «suverenitetu». Najmanje deset tisuća 'Štajeraca' je pobjeglo iz okupirane zemlje i našlo utočište i posao kod, tada dragih prijatelja, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj a mnogi od njih su i po završetku rata postali vrijedni građani Republike Hrvatske….uzevši čak i «hrvatsko» državljanstvo.Više stotina slovenskih svećenika, u životnoj opasnosti pred nacističkim progonom, prihvatio je zagrebački Kaptol i nadbiskup Stepinac…
Bijedna provokacija
Na ovakvu bijednu i žalosnu provokaciju svojedobnog kandidata za predsjednika Republike Slovenije (osvojio je čak 19,31% glasova), nitko s hrvatske strane ne će odgovoriti. A ne će se, nažalost, od ovog politikantskog šarlatana ograditi ni slovenska politika.
I još nešto. Slovenci se nikakvom «osvobodilnom vojnom» nisu riješili Jugoslavije. Njih je Slobodan Milošević kratkotrajnim 'operetnim ratom', bez ikakvih ratnih šteta, jednostavno istjerao iz te mračne tvorevine kako bi se na miru obračunao s nama, Hrvatima!
Zato, na kraju, ne bez gorke ironije. Pitanje granica i izlaska na otvoreno more naši 'dobri susjedi' mogli su promptno riješiti i drugačije, pa, navikli su stoljećima služiti tuđem gospodaru. Polovicu Slovenije (Primorsku) trebali su jednostavno ustupiti talijanskoj čizmi radi «otvorenog mora», a drugu polovicu, Kranjsku i Štajersku, ustupiti Austriji. Tako bi opet bili ono što su i nekad bili: drugima poslušni i vrijedni ... u demokratskoj Europi!
Damir Kalafatić
{mxc}