Simbol Uskrsa nisu samo pisanice i blagoslov hrane, to je toplina i dobrota iznutra, u našim srcima, to je buđenje nade i ljubavi ali i traženje oprosta za grijehe. A da bi mogli na Uskrs obasipati druge dobrim djelima, u sebi moramo imati toplinu sunca i čistoću duše. Uskrs je svakako i vrijeme oprosta, ali, kako oprostiti onima koji oprost nikad nisu ni zatražili, onima koji svoje grijehe nisu priznali i pokoru izmolili? Sveti Pavao je davno rekao: «Da Isus nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera…» Za one koji su se vjere u Boga davno odrekli, 'čudnovato uskrsnuće' ipak se dogodilo: Upravo u ovo vrijeme odricanja-Korizme, pred sam blagdan Uskrsa, mnoštvo golih kostiju po partizanskim zlikovcima pobijenih nesretnika, simbolički 'uskrsnuše' iz dobro skrivenih jama, od Rova sv. Barbare kod Hude Jame do seoskih njiva oko Zaprešića. Prođoše 64 Uskrsa a da se nitko od rodbine mučki pobijenih na njihovim neobilježenim humcima ni pomolio nije a nitko se od neznanih(?) 'antifašističkih' razbojnika niti pokajao nije….za razliku čak i od jednog Sime Dubajića-'pokajnika', po zlu slavnog Titova majora!
Šokantno, u mjestu Ključ kod Zaprešića 'otkriveno' je jezivo partizansko gubilište-stratište od šest jama u kojima su zemljom bili zatrpani posmrtni ostaci oko 4.500 pripadnika domobranske vojske i njemačkih vojnika, pripadnika 'Plave divizije' Wermachta. Nevjerojatno, gubilište je 'medijski otkriveno' tek ovih dana a prošlo je punih devetnaest godina kako imamo slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku i sve njene pravosudne Institucije….vladavinu prava!? Ta se divizija(bez borbe!?) predala «partizanskim bogovima života i smrti» kod Rijeke još početkom 1945., a većina njezinih pripadnika bili su hrvatski 'folkdojčeri' (autohtoni hrvatski građani njemačkog podrijetla, domaći 'Švabe') koje je, navodno, vodilo oko 500 njemačkih časnika. Svi razoružani zarobljenici su planski i uredno, ali, nekoliko mjeseci kasnije(?) tajno 'transferirani' od Rijeke do Zaprešića, vjerojatno u pretrpanim stočnim vagonima. Svi su redom pobijeni kroz tri dana i tri noći krvavog partizanskog orgijanja; jasno, bez ikakvog suđenja, bez milosti krvnika….s mržnjom u srcu. Monstruozno, to ni zvijeri ne bi učinile!
Iako se tek pretpostavlja da je riječ o jamama koje sadrže oko 4.500 posmrtnih ostataka, za sada se točno ne može utvrditi sasvim precizan broj pobijenih zarobljenika a za imena im se vjerojatno nikad i neće doznati. Ne, ne, nisu ih krvnici u platno poput Isusa zamotali (Torinsko platno!), pobiše ih i gole baciše u jamu, posuše ih i živim vapnom….poput okužene stoke! I nešto uistinu bizarno: Broj likvidiranih utvrđen je na temelju svjedočenja (još žive, seoske!?) krojačice, koja je imala povjerenu joj zadaću prebrojiti sve uniforme koje su zarobljenici morali skinuti prije strijeljanja kako ih ne bi svojom krvlju uprljali! A te čiste uniforme, vjerojatno su poslužile 'partizanskim Barabama' u njihovim daljnjim 'dejstvima' nakon završetka drugog svjetskog rata, možda i na gubilištima Maclja, Teznog, Kočevskog Roga, u 'Hudoj Jami', tko zna gdje….mnogo je tih stravičnih mjesta, previše je to partizanskih 'Jasenovaca'? Koliko ih još treba 'otkriti' da bi se taj poslijeratni krvavi bal partizanskih jahača apokalipse pod vodstvom komunističkog zločinca Tita nazvao pravim imenom: mega-zločinom. Ali ne, 'veliki antifašista', Predsjednik Mesić te monstruozne likvidacije razoružanih vojnika -ali i civila -cinički minorizira nazivajući ih tek pojedinačnim ekscesima (nikad procesuiranih počinitelja!, nap.a.) i sramotno ih uspoređuje s uistinu rijetkim ratnim zločinima iz obrambenog Domovinskog rata!? Uspoređujući neusporedivo Predsjednik države itekako vrijeđa onih 99 posto poštenih hrvatskih branitelja, dragovoljaca!
Po njemu i ovaj, po 'antifašistima' počinjeni, pa skriveni pokolj ima logično opravdanje, improviziram: Među tim mnoštvom od 4.500 zarobljenika bio je barem jedan stražar iz Jasenovca, pa, da se ne bi 'previše trudili' oko njegove identifikacije ….trebalo ih je redom sve pobiti, zatrpati zemljom i zabraniti da se o tome govori. Uistinu, morbidna 'antifašistička' logika. Ova lokacija kod Zaprešića 'otkrivena' je nakon što su mjesni poljoprivrednici sasvim slučajno zaorali ostatke ljudskih kostiju. A evo kako o tom 'slučajnom zaoravanju njiva' izvješćuju naši, eto, neovisni mediji: «Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko izjavio je u svezi s pronalaskom još jedne u dugačkom nizu masovnih grobnica iz 1945., kako će policija u suradnji s Državnim odvjetništvom obraditi taj slučaj(jednako temeljito kao i dosad!?, nap.a.), kao i ostale slučajeve mogućih počinjenja masovnih zločina. Masovne grobnice su 'pronašli' mještani kada su obrađivali svoja polja, a nekolicina mještana su živi svjedoci pogubljenja, ali se desetljećima o tome nije smjelo javno govoriti.» «Da, da 'ekspeditivni drugovi' iz DORH-a, obzirom da se radi i o pobijenim njemačkim časnicima, možda vam pomogne pedantna njemačka policija kao u slučaju Nenada Pratesa ubojice Stjepana Đurekovića!» Koja su to desetljeća šutnje?
Jeli to znači da seljaci iz Ključa kod Zaprešića nisu orali svoja polja punih 64 godine, ili su ih orali i šutjeli samo u vrijeme komunizma pa se moramo upitati zašto su šutjeli i ovih proteklih, dugih 19 godina uživajući, eto, sve blagodati slobodne i demokratske države? Koga se ti ljudi i danas boje, pa, komunizam je davno krepao ili se možda svi mi varamo: nije li i komunizam nanovo 'uskrsnuo'? Boje li se ljudi još uvijek živih 'partizanskih Baraba', boljševika, komunista, 'antifašista' i njihovih zadrtih sljedbenika, boje li se oni neuništivog duha druga Tita čiji znamen još uvijek krasi najljepši trg u našem glavnom gradu? Ali, Uskrs je pred vratima, pa, prisjetimo se: Dok je Isus izdisao razapet na križu Golgote, njemu s lijeve i desne strane, razapeta su bila i dva razbojnika, prave Barabe…. Pred smrt se pokajaše, pa se preko raspetog Isusa obratiše milostivom Bogu za oprost grijeha koje su za života počinili za razliku od naših filo-komunističkih 'Baraba' koji nikako da dožive katarzu izbjegavajući lustraciju. Vjerojatno, za njih Isus nikad ni uskrsnuo nije, ali zato kosti ubijenih iznenada 'uskrsnuše', dokaz kojeg ne mogu zanijekati, krv mučenika koju ni svojim perfidnim lažima ne mogu sprati! «Pa, barem priznajte grijehe vaših ideoloških otaca, odrecite se već jednom i zauvijek lika i krvavog djela tog najvećeg zlotvora hrvatskog naroda-Tita, omogućite poštenim ljudima da bez straha oru svoja polja, ili, kako je to lijepo znao reći pokojni Sveti Otac, Ivan Pavao II.: Ne bojte se!» Međutim, Predsjednik se boji 'euforije iskapanja', s pravom, ruši se polako njegova klimava kula sazdana od virtualnih antifašističkih ideala! I još nešto, davno poznato:
«Ako je istina ono što gosp. Vladimir Žerjavić nudi kao istinu, a to je oko milijun žrtava rata u Jugoslaviji 1941.-1945. i ako dodamo tomu 1.100.000 umorenih nakon rata (što tvrde poznati povijesni istraživači kakvi su S. Curtois iz Francuske, G. Heinsohn iz Njemačke, R.J. Rummel iz SAD i S. Skott iz Švedske), onda dolazimo do 2.100.000 žrtava rata i poraća. Ta brojka Titovu Jugoslaviju stavlja u kambodžanske relacije jednoga Pola Pota a JBT-a među 'eminentnih' deset svjetskih mega-ubojica» (Vjesnik, Pisma čitatelja, 29.studeni 1999.g., Velimir Mogorović, Vasteras-Švedska).
Damir Kalafatić
{mxc}