Nakon puna četiri dana 'bla-bla' svjedočenja pred 'časnim' Haaškim sudom, ključni svjedok optužbe protiv hrvatskih generala, dakle četvrti dan, profesor Žarko Puhovski stubokom je izmijenio svoju izjavu pokazavši svu svoju licemjernu, politikantsku kameleonštinu. Poslušajmo njegovu veoma afirmativnu izjavu s prvog dana svjedočenja: «Nedvojbeno da je, za vrijeme i neposredno poslije akcije 'Oluja', između 120 i 150 tisuća ljudi s tog područja napustilo mjesto svojeg boravišta i da je otprilike tri četvrtine svih tih ljudi(nedvojbeno, nap.a.) pripadalo seoskom stanovništvu. Osnova sociologije(tu je on pravi 'stručnjak', nap.a.) pokazuje da seljaci ne napuštaju boravište, svoja imanja i sela osim u slučaju osjećaja izravne životne ugroženosti. Zbog toga je, po mojem sudu, (nedvojbeno!, nap.a.)riječ o etničkom čišćenju». Moguće se svjedok ovdje zabunio pa u glavi pomiješao slike ratnih strahota, očito pobrkavši Knin s Vukovarom?
Ovakva njegova izjava ni malo ne čudi jer tko zna u kojoj je europskoj metropoli Žarko Puhovski bio kad se je u studenom 1991.g. desio stravični etnički progon, jedinstveni egzodus hrvatskog naroda, u do temelja razorenom hrvatskom gradu Vukovaru i to pod oružanom pratnjom krvi žednih četnika; stoga su, valjda, i njegove spoznaje o etničkom čišćenju sasvim pogrješne, deformirane i nepouzdane….jednom riječju lažne. Međutim, njegova izjava četvrtog dana svjedočenja zvuči sasvim drukčije odnosno u potpunoj je koliziji s njegovim decidiranim stavom kako se je «u i nakon Oluje» nedvojbeno radilo o etničkom čišćenju, pa pročitajmo i to: «Vlasti 'RS' (nedvojbeno, nap.a.) su pripremale evakuaciju Srba još i prije 'Oluje', plan za evakuaciju srpskog stanovništva iz Hrvatske poklapao se s ciljevima tadašnje Miloševićeve vlasti da se s jedne strane ošteti(kompromitira?, nap.a.) tada još(?) uvijek pozitivni image Hrvatske u svijetu kao žrtve napada 1991., a s druge strane da se naseljavanjem Srba iz Hrvatske popravi etnička slika na Kosovu»
A pozitivni image Hrvatske nakon 'Oluje' svojim petokolonaškim radom namjerno su oštetili upravo takvi ljudi poput Žarka Puhovskog i njemu sličnih. A rade oni to neometano i dalje. Ova 'sociološka' pretpostavka o naseljavanju albanskog Kosova na kojem je i tada živjelo više od devedeset posto etničkih Albanaca uistinu je sumanuta, van svake je logike. Naime, četiri godine kasnije Milošević je, 1999.g., započeo svoj četvrti po redu agresivni/osvajački rat na Balkanu natjeravši u zbjeg više od milijun autohtonih Albanaca s Kosova pa je stoga i dobio vatrenu NATO-opomenu s neba. Dakle, ključni svjedok tužiteljstva ipak je na kraju svog svjedočenja došao pameti izjavivši kako su po život ugroženi srpski seljaci «organizovano» i pod komandom svojih glavešina, unatoč Tuđmanovim radio-pozivima da ostanu ako im ruke nisu krvave i bez ikakve prisile HV-a ili hrvatske policije, u besprijekornoj «traktorijadi» napustili svoja «večna ognjišta». Prema tomu nije se radilo o nikakvom «virtualnom efektu etničkog čišćenja» niti o sociološkom problemu po život ugroženog seljaštva.
Prije bi se moglo reći da je to bilo rigidno (č)etničko auto-čišćenje. I svu tu tragikomičnu seansu etnički Srbi su napravili, kaže Žarko Puhovski, «po nalogu balkanskog krvnika Slobodana Miloševića», ali i svojih, krajinskih kaplara, kako bi i tim činom napakostili, do tada pozitivnom image-u Hrvatske u svijetu. Prigodnim teatrom, htjeli su «izazvati svekoliko žaljenje Međunarodne zajednice», smetnuvši s uma kakve su strašne zločine(kako genocida tako i etničkog čišćenja nad više od pola milijuna ljudi, mahom Hrvata!) počinili tijekom četvero(petero-)godišnje krvave okupacije. Uostalom, onaj «tko se mača laća od mača i gine», kaže narod. Zaključimo ipak pravu istinu: Srbi su otišli jer, između ostalog, nisu mogli podnijeti slušati 'ustašku himnu Lijepu našu', niti pozdraviti 'ustašku šahovnicu'…a i danas im to teško pada, mnogima od njih….od Milorada Pupavca nadalje; i ne samo njima.
Damir Kalafatić
{mxc}