'Ključna izjava' Žarka Puhovskog na svjedočenju prošli tjedan u Haagu bez sumnje ide na ruku optužnici protiv hrvatskih generala ali i protiv Hrvatske, usput i njegove države…za zločinački poduhvat etničkog čišćenja: «Nedvojbeno da je, za vrijeme i neposredno poslije akcije 'Oluja', između 120 i 150 tisuća ljudi s tog područja napustilo mjesto svojeg boravišta i da je otprilike tri četvrtine svih tih ljudi pripadalo seoskom stanovništvu. Osnova sociologije pokazuje da seljaci ne napuštaju boravište, svoja imanja i sela osim u slučaju osjećaja izravne životne ugroženosti. Zbog toga je, po mojem sudu, riječ o etničkom čišćenju». Po toj izjavi, dakle, tri četvrtine žitelja 'Krajine' bili su mirni seljaci i dobri 'komšije' koji ni hrvatsku muhu nisu zgazili. Međutim slučaj babe Dane-Danice Obradović ne podliježe toj teoriji Osnova sociologije razvijenoj prema profesoru Puhovskom. Na dometu minobacačkih projektila od poprilično razorenog grada Gospića u kojem je pobijeno više stotina civila živjela je i baba Dana (u selu Obradovića Varoši.), «stara cura», bavila se poljoprivredom, dakle bila je rigidni predstavnik 'ugroženog' srpskog seljaštva. Ipak, ona je kao uostalom i svi mještani okolnih sela dobila oružje od JNA i bila je uključena u TO u sklopu 'opštenarodne odbrane'. Po profesoru Puhovskom ona je vjerojatno iz socioloških potreba «zadužila» protuzrakoplovni mitraljez PAM-Browning od 12 mm i ručni minobacač od 82 mm, s odgovarajućom količinom municije. Hvalila se baba otvoreno pred kamerama kninske i beogradske televizije o tomu kako će se ona obračunati s ustašama dok su joj 'Kanaderi' (pripadnici čuvenog kanadskog bataljuna UN-a, nap.a.) čuvali stražu.
Ratnu vještinu je demonstrirala tako što je pred razdraganim i oduševljenim srbijanskim novinarima zorno pokazivala kako minobacačima tuče po nedalekom Gospiću (taj film se i danas nalazi u arhivu HRT-a, čak je i nekoliko puta prikazan na Galićevoj dalekovidnici). Četnički ideolog, slikar i književnik, vrlo popularan u predratnom jugoslovensko-komunističkom Zagrebu Moma Kapor, pisao je novele i panegirike o svojoj i srpskoj heroini babi Dani, iz herojske, četničke Obradovića Varoši. Naslikao je 'dobri Moma' i nekoliko ulja na platnu, koja su pokazivali babu Danu za mitraljezom kako u pozi Jeanne D'Arc kosi ustaško snoplje. Nije imao potrebe ići u srpsku Liku, tamo je na straži bila njegova baba Dana ona mu je stameno čuvala zapadne granice njegove, Čosićeve i Šešeljeve utopijske Velike Srbije. Nu, babi Dani se zlosrećilo, nije dugo ratovala. Doduše u njezinu avliju i selendru nisu nikada došli 'ustaše', nego su u rujnu 1993., u akciji Medački džep, došli hrvatski vojnici-osloboditelji generala Mirka Norca i Kaporova i srbijanska heroina poginula je u borbi s hrvatskim snagama. Naravno za hrvatsko pravosuđe, hrvatske novinare i nekakvog suca Mrčelu ili mudrijaša Žarka Puhovskog, baba Dana je smrtno stradali srpski civil-seljak, civilna žrtva rata…..sociološki problem.
Međutim pokojnu babu Danicu danas je zaboravio i srpski spisatelj Moma Kapor ali i profesor, danas ključni svjedok tužiteljstva u Haagu, Žarko Puhovski. Eto jednog čisto sociološkog pitanja profesoru Puhovskom: je li baba Dana bila ugroženi seljački civil ili je bila četničko-krajinski borac? Naravno da opaka baba Danica nije bila civil, jer svaki civil makar bio i sa sela ako nosi i upotrebljava smrtonosno oružje, prema konvenciji UN-a iz 1948., nije niti može biti civil (ovo je sastavljeno prema napisu Josipa Hećim-Ludina, Vučići). Međutim, Puhovski trabunja i dalje svoje floskule koje nemaju ama baš nikakve veze sa stvarnim događanjima pa tobože objektivno kaže: «Oluja je bila nužna i opravdana upravo sa stanovišta ljudskih prava jer je tzv. RSK počivala na sustavnom nijekanju ljudskih prava ljudi koji su ondje živjeli(a živjeli su samo Srbi, nap.a.?) i ugrožavala druge napadima na druga područja….itd.!» Ma, koji to ljudi, ma koja to i čija ljudska prava su bila ugrožena u etnički temeljito očišćenoj 'SAO-Krajini'?
Umni profesor kao da je smetnuo s uma da je svaka od tih 'srpskih Krajinica' (jedna trećina ukupnog teritorija Hrvatske), od istočne pa preko zapadne Slavonije sve do 'srpske Like i Dalmacije' bila temeljito etnički očišćena od Hrvata i 'ne-Srba': Tada je neprijatelj držao okupiranim 15.948 četvornih kilometara ili 26,5 posto državnoga teritorija RH. Na tome okupiranom području po popisu pučanstva g. 1991. Hrvata je bilo 454.706, Srba 315.930 i ostalih 107.609. Srpski je agresor gotovo sve pučanstvo hrvatske i drugih nesrpskih narodnosti, oko 550.000 (podatak je s početka 1992.g..), oružjem protjerao s okupiranih područja, a nad mnogima počinio teške zločine. Većina naselja s većinskim pučanstvom nesrpskih narodnosti su opljačkana, razorena i spaljena, posebno sakralni objekti, uključivo i katolička groblja i knjige rođenih, da bi se uništio svaki trag o pučanstvu koje je boravilo u tim naseljima. Tek primjera radi: devastiran je i opljačkan Mauzolej obitelji velikog hrvatskog i svjetskog umjetnika Ivana Meštrovića u Otavicama kod Drniša, čak su i grobovi prekopani u potrazi četničkih pljačkaša za mogućim obiteljskim nakitom.
Zaboravlja Puhovski ili namjerno prešućuje da je tijekom dolaska i boravka zaštitnih snaga UN-a u takozvanim 'ružičastim zonama' na pravdi Boga ubijeno više od tisuću 'Nesrba' a preostalih 12.000 protjerano, unatoč 'ružičastoj zaštiti'. Nakon srbo-četničke agresije na BiH a prema podatcima UNHCR-a, već tih dana, odnosno sredinom g. 1992. u Hrvatskoj je bilo 628.500 prognanika i izbjeglica(broj se povećao za pristigli, prognani muslimanski živalj). Žarko Puhovski svjedoči protiv hrvatskih generala za događaje koje niti je vidio niti je o njima išta znao osim onoga što je vidio na bizarnom Kneževićevu filmu 'Oluja nad Krajinom'-notornoj krivotvorini, ili što je pročitao iz zapisa prijatelja mu Save Štrbca čija Istina-Veritas je ravna istini koju danas taj amoralni UJDI-jevac, dali i jeftino, prodaje Haaškom sudu.
Zajedno s Vesnom Pusić, Yale-skim profesorom Ivom Bancem, pokojnim Milanom Kangrgom, Miloradom Pupovcem i dr. ('Praxis', filozofska škola nestajanja nacije), Puhovski je bio među osnivačima Ujedinjene Jugoslavenske Demokratske Inicijative 1989. g. (ili skraćeno UJDI), osnovane upravo u vrijeme povijesnog-ratnohuškačkog govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu. Cilj te grupe bio je pretvaranje tada već načete Jugoslavije u unitarnu građansku tvorevinu te brisanje nacionalnih granica. Po njihovom planu, u Jugoslaviji bi se koristio princip 'jedan čovjek-jedan glas'. Što bi to značilo za Hrvate dovoljno je pogledati nacionalnu strukturu u bivšoj Jugoslaviji. To je svakako na tragu masonske globalističke filozofije u kojoj se brišu nacionalni identiteti a čovjek postaje samo potrošač koji kupuje sve što mu korporacije proizvedu, bez obzira na ograde koji mu nameće nacionalni identitet i kultura. Na simboličkoj razini to je vidljivo i u korištenju simbola zvijezde petokrake koja je zajednički simbol i komunističkih i masonskih ideologija, tvorevina okrenutih isključivo materijalističkom svjetonazoru! I još nešto: Knjiga srpskog generala(agresora!) Milisava Sekulića pod naslovom «Knin je pao u Beogradu», predstavljena je veljače 2001.g., u Beogradu, kao dokumentarna analiza koja bez okolišanja krivca za sva događanja u Hrvatskoj, pa i egzodus Srba pronalazi u režimu Slobodana Miloševića. Sekulić, koji je bio akter kninskih događanja(drug Milisav kao JNA-general je ratovao na tom hrvatskom terenu!), svojom knjigom svjedoči o zabludama, naivnosti i nedoraslosti vojnog i civilnog rukovodstva tzv. RSK, neviđenim zločinima dobrovoljaca nad nesrpskim življem(primjerice pokolj obitelji Čengić u Erveniku kod Knina ili stravični zločin nad civilima u Širokoj Kuli itd., nap.a.!), odnosno kako kaže urednik knjige Dušan Milovanović «govori i o porazu srpske pameti» a knjiga je mogla u tisak tek kad je balkanski krvnik završio u Sheveningenu.
Tom prigodom, u prepunoj dvorani Međunarodnog press-centra gdje su mnogi od sudionika i plakali (bez sumnje za Velikom Srbijom, nap.a.!), svi su zaključili da su neznalice, nemoralni i mali ljudi uveli zabludjele Srbe iz 'Krajine' u tragediju. Mali kninski i veliki beogradski kaplari doveli su nas do svega ovoga, a mi smo na neki način i danas njihovi taoci-rekao je Dušan Milovanović ili kako je to znao reći pokojni psihijatar Dušan Rašković: Mi, Srbi, mi smo lud narod! A danas, u Haagu, za 'krajišnicima i Krajinom' plaće i nemoralni 'Žare' premda dobro zna da su 'Krajišnici' oduvijek bili sredstvo za 'potkusurivanje' usijanih velikosrpskih glava s beogradske čaršije. A ono što su u 'Oluji' «dobili», ako se tako isto hoće gledati, u ogromnom je nesrazmjeru u odnosu kakvo su zlo tijekom okupacije počinili hrvatskom narodu (vidi kajanje Milana Babića, nap.a.). I što reći na kraju? Pa, hrvatska politička elita je svoje napravila što je napravila, ona je poznatim akcijskim planom Sanader&Bajić&CdP svoje branitelje, posebno Antu Gotovinu, efektno: «locirala, identificirala, uhitila i u Haag transferirala». I ove će se godine trijumvirat Mesić, Sanader, Bebić pod kninskom tvrđom za Dan Pobjede, 5. kolovoza, farizejski zaklinjati u Oluju čistu poput suze, profesor Puhovski će i dalje svjedočiti kako je svjedočio protiv Hrvata i 1972.g., i dalje će 'pljuvati po ruci' koja mu i kruh na zagrebačkom Sveučilištu daje….uz još nešto Judinih škuda-na crno, i dokle tako? Pa, sve dotle dok narod ne uzme metlu u ruke i pomete sve ono što guši slobodu za koju se je sam i izborio.
Damir Kalafatić
{mxc}