Za razliku od Knina, srbo-četnički agresori su čak i pticama u Vukovaru uništili infrastrukturu spalivši im prirodna staništa a svi ne-Srbi (njih više od 30.000) dijelom su odvedeni u srpske kazamate - njih desetak tisuća - a ostali oružjem istjerani iz hrvatske Hiroshime, da ne kažemo poput stoke. Sama metafora «prekomjerno granatiranje» podsjeća nas na tromjesečno, namjerno i neselektivno razaranje stambenih i svih drugih objekata kakvo smo mi, Hrvati, dobro zapamtili u do temelja razorenom Vukovaru, ali i drugdje po Lijepoj našoj. Unatoč tomu, još jedan iz opskurne plejade haških "ekspernih" svjedoka, mizernog kredibiliteta i nikakvog topničkog iskustva, potpukovnik Harry Konings, izjavio je na suđenju trojici hrvatskih generala kako smatra da se Knin 4. kolovoza 1995. godine mogao osvojiti i bez granatiranja. Svjedok-stručnjak Harry Konings se vjerojatno kod kuće igra s olovnim vojnicima, pa na taj način studira vojnu taktiku.
Nizozemska vojska i njeni visoki časnici poznati su po pasivnom učešću u zločinu prigodom klanja osam tisuća Muslimana u Srebrenici, srpanja 1995. godine. Iako su tada imali i UN-ov mandat zaštite i bojevo oružje u rukama, istina je, nisu ni metka ispalili - iz straha. Harry Konings svjedoči o tim događanjima za vrijeme 'Oluje' a sam nikad nije ni bio u Kninu, niti je vidio kolateralne posljedice tog 'prekomjernog granatiranja'. 'Logične' zaključke on donosi pregledom ratnih dokumenata, analizom zapovijedi generala Gotovine; uistinu vjerodostojni svjedok na razini jednako (ne)vjerodostojne haaške pravde. A mogao je, umjesto topničkih zapisa, barem pogledati amaterski namontirane video-snimke beogradskog 'Zastava'-filma na kojima se tijekom 'prekomjernog granatiranja' dobro i jasno čuje nepokriveni cvrkut kninskih ptičica.
Granatiranje hrvatske vojske čak ni plašljive vrapce iz Knina nije otjeralo. «Bez uporabe topništva mogla se je izbjeći kolateralna šteta (koja to šteta, zar kao na slici!?), odnosno stradanje (onog jednog-jedinog?) 'civila'….i infrastrukture», kaže svjedok. Osim toga, dodaje on, vojni ciljevi nisu bili razmjerni uporabi teškog topništva, a obrana grada bila je praktički nikakva. Svoje tvrdnje potkrijepio je i podatkom o nadmoći HV-a u osvajanju Knina, s 1.900 vojnika naspram 400 pripadnika tzv. "krajinske" vojske. Po njemu se HV trebao izložiti riziku uličnih borbi i mogućem većem gubitku ljudstva, kako bi se izbjegla kolateralna šteta. Lijepo, nema što! Otkud svjedoku Koningsu hrabrosti iznositi takve pretpostavke, je li on to sumnja u hrabrost hrvatskog vojnika aludirajući na njegov možebitni kukavičluk u strahu od uličnih borbi!? Kakav je moralni kredibilitet i hrabrost nizozemskih časnika?
Pa usporedimo, njegov 'drug po oružju' potpukovnik Thomas Karremans, zapovjednik nizozemskog(Dutch-)zaštitnog bataljuna UN-a u Srebrenici, zbog straha za vlastitu stražnjicu nije se izložio ama baš nikakvom riziku gubitka ljudstva kada je trebalo zaštiti nevine ljude od pokolja. Pače, on je i popio jednu miroljubivu prepečenicu-Bruderschaft sa zločincem Ratkom Mladićem i predao mu na milost i nemilost mnoštvo ljudi, i staraca i žena i djece, da izabere kandidate predviđene za klanje. Karremansovi vojnici su još i pomagali Mladićevim krvnicima kod utovara osuđenika na smrt u autobuse pri čemu su dobro znali kakva ih sudbina čeka. Zar se to može i smije zaboraviti? Iako su nizozemski vojnici nosili časnu odoru UN-a, i imali plemeniti i obvezujući mandat (tzv. UN-sigurnosna zona) s oružjem u ruci štititi nevine ljude od genocida, potpukovniku Thomasu Karremansu je glavni zadatak bio kako što prije pobjeći na sigurno, u Zagreb, gdje su se njegovi 'hrabri vojnici' do besvijesti opijali cijelu noć u hotelu 'I' samo da zaborave na strahote koje su vidjeli i upravo ih kukavički propustili spriječiti - za što su bili i delegirani i plaćeni.
Zbog tog pasivnog učešća u zločinu pala je svojedobno i nizozemska Vlada. Ipak, Harry Konings je Oluju, iz proučenih papira, kao cjelokupnu vojnu akciju ocijenio uspješnom i dodao kako smatra da je upravo ona donijela slom srpskih snaga, no i dalje je ustrajao u tome kako osvajanje Knina nije donijelo prevagu u tom smislu. Budalaština nad budalaštinom, taj krucijalni "ekspert-svjedok" ili je pretjerano naivan ili je s vojnog stanovišta prekomjerno glup!? Ali, to je ta Međunarodna pravda, to je taj časni haaški Tribunal na kojem 'belosvetska kukavelj' sudi onima koji su hrabro i časno branili svoju zemlju i uz to spasili opkoljeni Bihać od sudbine Srebrenice. Zapleli se časni suci u mrežu vlastite nesposobnosti, oni ništa nikome od zatočenih generala ne mogu dokazati, oni optužuju umjesto da se duboko ispričaju hrvatskom narodu zbog toga što prstom nisu maknuli dok je gorio Dubrovnik i dok je Šljivančanin, jednako Mladiću u Srebrenici, vršio selekciju kandidata za Ovčaru među ranjenicima vukovarske bolnice - naočigled "nemoćnog" američkog diplomata i UN-ovog izaslanika Cyrusa Vancea.
Nu, pročitasmo i vijest kako je haaški Tribunal pustio na slobodu generala Pavla Strugara, rušitelja Dubrovnika, zbog zdravstvenih poteškoća; zvuči lijepo i humano. Pa, gospodo haaški suci, je li Pavle Strugar precizno gađao neprijateljska 'ustaška gnijezda' po krovovima dubrovačkih palača, po Kneževu dvoru i Orlandovu stupu ili je u zločinačkoj namjeri prekomjerno razarao svjetski vrijednu kulturnu baštinu stoljećima stvaranu; kakvi su to vaši kriteriji??? Jesmo li čuli protest naše političke elite zbog ovog amnestiranja? Sačuvaj Bože! Upravo ovih dana se na Tribunalu odvija još jedna sudska farsa a to je rješavanje žalbe tužiteljstva na sramotnu presudu vukovarskoj trojci od kojih su dvojica, Šljivančanin i Radić, prvostupanjskom presudom oslobođeni a na Radića se žalba tužiteljstva niti ne odnosi, on je po haaškoj presudi definitivno slobodan čovjek. A na slobodi su i glavni krivci jedinstvenog vukovarskog urbocida, ratni zločinac Goran Hadžić kojeg danas i tako nitko više ne 'traži' i prvi s lanca zapovjedne odgovornosti, general agresorske JNA Veljko Kadijević kojeg danas od kaznenog progona štiti moćni Putin.
Uspoređivati zločinačku agresiju na Vukovar (i Hrvatsku) s oslobodilačkom Olujom, izjednačavati agresora i žrtvu mogu samo politički farizeji kojima imaginarni topnički zapisi prekomjernog granatiranja manjkaju da bi hrvatski narod proglasili zločinačkom Udrugom znanih i neznanih sudionika. Vukovar je:
«….Prilog Svjetskoj knjizi besramnosti; ako, zaboravivši grad, prestanemo biti stanovnicima Vukovara, nećemo se moći nazivati građanima svijeta. Nećemo moći sućutjeti sa žrtvama Hiroshime i Nagasakija, niti biti u stanju iskazivati zazor od svih oblika okrutnosti i mučenja, od bilo koje vrste agresije, tlačenja i osvete. Vukovar je naša hrvatska samoobjavljena mjera napaćene ljudskosti, prilog Svjetskoj knjizi besramnosti» (Veleposlanik u Japanu, Drago Štambuk na requiem-misi za Vukovar, Hiroshimu i Nagasaki, u Tokiju).
Dodao bih, i haaški Tribunal dodatan je prilog Svjetskoj knjizi besramnosti; taj je sud već davno prokockao svoj moralni dignitet zlonamjerno pobrkavši pravdu s opskurnom političkom trgovinom. Sva sreća da imamo dobar tim profesionalnih odvjetnika koji brane naše junake, doduše mahom stranaca, a još je veća sreća da u Haagu ne svjedoči naš prvi građanin, kao što je to radio 1997. godine. E, onda bi nas bilo podosta u Haagu, i poznatih i nepoznatih sudionika zločinačkog poduhvata!
Damir Kalafatić
{mxc}